Aleksandar Dugin: Putinov rat protiv „kraja povijesti“ i „Velikog reseta“

S ideološke točke gledišta, svijet još uvijek živi u sjeni kontroverzi iz '90-ih između Francisa Fukuyame i Samuela Huntingtona. Koliko god bile podvrgnute kritikama teze obojice autora, njihov značaj nije nimalo umanjen, budući da dilema i dalje ostaje i, štoviše, i dalje je glavni sadržaj svjetske politike i ideologije.

Podsjećam da je u vezi s raspadom Varšavskog pakta, a potom i SSSR-a, američki politički filozof Francis Fukuyama formulirao tezu “o kraju povijesti”. Svodilo se na to da se u 20. stoljeću, a posebno nakon pobjede nad fašizmom, logika povijesti svela na sukob dviju ideologija – zapadnog liberalizma i sovjetskog komunizma. O ishodu njihova sučeljavanja ovisila je budućnost, a time i smisao povijesti. A sada je ta budućnost, prema Fukuyami, došla, a ovaj trenutak je bio trenutak raspada SSSR-a 1991. i dolaska na vlast u Moskvi liberala koji su priznali ideološku nadmoć Zapada.

Otuda i teza o “kraju povijesti”. Prema Fukuyami, povijest je povijest ratova i konfrontacija, vrućih i hladnih. U drugoj polovici 20. stoljeća sva su se sukobljavanja i ratovi svodili na suprotstavljanje kapitalističkog liberalnog Zapada protiv komunističkog Istoka. Kad se Istok urušio kontradikcije su nestale. Ratovi su prestali, kako se činilo F. Fukuyami, i u skladu s tim, povijest je završila.

„Kraj povijesti je odgođen, ali će se dogoditi“

Zapravo, upravo je ta teorija bila temelj cjelokupne ideologije i prakse globalizma i globalizacije. Zapadni liberali se još uvijek njime vode. Upravo tu ideju zagovaraju George Soros, Klaus Schwab, Bill Gates, Jeff Bezos, Mark Zuckerberg, Barack Obama, Bernard Henri Levy, Hillary Clinton i na kraju Joe Biden.

Liberali priznaju da nije sve išlo glatko od 1990-ih. Liberalizam i Zapad suočeni su s raznim problemima i novim izazovima. S političkim islamom, novim usponom Rusije i Kine, populizmom,  uključujući i u samoj Americi u obliku Trumpa i Trumpizma, itd., ali globalisti su sigurni da  je kraj povijest samo donekle odgođen, ali je neizbježan i doći će vrlo brzo.

Pod sloganom novog nastojanja, kako bi se kraj povijesti ostvario i nepovratno učvrstio globalni trijumf liberalizma, u pozadini Bidenova izbora se odvijao „Sjajan reset“. Odnosno, Fukuyama sa svojom tezom nije odbačen, samo je provedba ovog plana, ideološki besprijekornog sa stajališta liberalnog svjetonazora u cjelini, odgođena.

Pa ipak, tijekom proteklih 30 godina liberalizam je nastavio prodirati u društvo: u tehnologiju, društvene i kulturne procese, kroz širenje rodne i LGBTQ+ ideologije, prodirao je u politike obrazovanja, znanosti, umjetnosti, društvene mreže itd. ne samo u zapadnim zemljama, već čak i u takva poluzatvorena društva kao što su islamske zemlje, Kina i Rusija.

Novi fenomen civilizacija

Fukuyama se već '90-ih usprotivio alternativnoj viziji svjetskih procesa drugog američkog autora, Samuela Huntingtona. Fukuyama je bio uvjereni liberal, pristaša Svjetske vlade, denacionalizacije i desuverenizacije tradicionalnih država. Huntington se, s druge strane, držao tradicije realizma  u međunarodnim odnosima, odnosno priznavao je suverenitet kao najviši princip. No, za razliku od drugih realista koji su razmišljali u terminima nacionalnih država, Huntington je vjerovao da nakon završetka Hladnog rata i nestanka Istočnog bloka i SSSR-a neće doći kraj povijesti, već će se pojaviti novi akteri koji će se natjecati jedan s drugim na planetarnoj razini.

Kao takav, imenovao je razne "civilizacije" i predvidio u svom poznatom članku „Clash of Civilizations“ njihov međusobni sukob. Huntington je polazio od sljedećeg: kapitalistički i socijalistički tabori nisu stvoreni u vakuumu prema apstraktnim ideološkim obrascima, već na dobro definiranim kulturnim i civilizacijskim temeljima različitih naroda i teritorija. Ti su temelji formirani mnogo prije početka New Agea i njegovih pojednostavljenih ideologija. A kad prestane spor između modernih ideologija, a završio je nestankom jedne od njih - komunizma, ispod površine će izroniti će duboki obrisi drevnih kultura, svjetonazora, religija i civilizacija.

Pravi i lažni neprijatelji globalnog liberalizma

Ispravnost teze Huntingtona postala je posebno očita 2000-ih, kada se Zapad suočio s radikalnim islamom. Do tada je sam Huntington umro, a da nije imao vremena uživati ​​u svojoj teorijskoj pobjedi, a Fukuyama je priznao da je prebrzo zaključio „kraj povijesti, a čak je iznio tezu o “islamo-fašizmu”, nakon poraza kojeg će doći taj “kraj povijesti”, ali ne ranije.

Međutim, Huntingtonova ispravnost nije bila ograničena na politički islam. Štoviše, islam se pokazao toliko heterogen u praksi da se nije formirao u jedinstvenu silu koja se suprotstavlja Zapadu. A zapadnim je stratezima bilo zgodno do određene točke manipulirati islamskom prijetnjom i faktorom islamskog fundamentalizma kako bi opravdali svoju intervenciju islamskim društvima na Bliskom istoku ili Središnjoj Aziji.

Mnogo ozbiljniji proces bila je želja za dobivanjem punog suvereniteta Rusije i Kine. I opet, ni Moskva ni Peking nisu se suprotstavljali liberalima i globalistima nekom posebnom ideologijom, osobito jer je kineski komunizam priznao ekonomski liberalizam, nakon reformi Deng Xiaopinga.

Bile su to dvije civilizacije koje su se razvile mnogo prije Novog doba. Sam Huntington ih je nazvao  pravoslavnom i istočnokršćanskom civilizacijom u slučaju Rusije i konfucijanskom u slučaju Kine, sasvim ispravno prepoznajući u Rusiji i Kini povezanost s dubokim duhovnim kulturama.

Te su se duboke kulture osjetile upravo kada je ideološka konfrontacija između liberalizma i komunizma završila formalnom, ali ne i stvarnom pobjedom globalista. Komunizam je nestao, ali Istok i Euroazija ne.

Pobjeda u virtualnom svijetu

No, pobornici kraja povijesti nisu se smirili. Toliko su uključeni u svoje fanatične modele globalizacije i liberalizma da ne prepoznaju nikakvu drugu budućnost. I tako su počeli sve više inzistirati na virtualnom kraju povijesti.

Kao, ako ne postoji u stvarnosti, napravimo nešto tako da će svi vjerovati u to. Zapravo se kladilo na politiku  kontrole uma  – kroz globalne informacijske resurse, mrežne tehnologije, promociju novih gadgeta i razvoja modela za spajanje ljudi sa strojevima. Ovo je to „Veliko resetiranje“ kojeg koji je proglasio osnivač foruma u Davosu Klaus Schwab, a prigrlili su ga američka Demokratska stranka i Joe Biden.

Bit ove politike je sljedeća: iako globalisti ne kontroliraju stvarnost, oni u potpunosti dominiraju virtualnošću. Posjeduju sve glavne mrežne tehnologije, protokole, servere itd. Stoga su, oslanjajući se na globalnu elektroničku halucinaciju i totalnu kontrolu nad sviješću, počeli stvarati sliku svijeta u kojem je povijest već završila. Bila je to slika, ništa više. Ali rep je ozbiljno odlučio mahati psom.

Tako je Fukuyama zadržao svoju važnost, ne kao analitičar, već kao globalni politički strateg, pokušavajući nametnuti stavove koje značajan dio čovječanstva tvrdoglavo odbija.

Putinov rat protiv liberalnog poretka

Zbog toga je od posebnog interesa Fukuyamina ocjena specijalne vojne operacije u Ukrajini. Na prvi pogled može se činiti da u ovom slučaju njegova analiza postaje potpuno irelevantna, budući da jednostavno ponavlja uobičajene klišeje zapadne antiruske propagande koji ne sadrže ništa novo ili uvjerljivo, u stilu banalnog rusofobnog novinarstva. Ali kad se pobliže pogleda, slika će se donekle promijeniti, ako ne obratite pozornost na ono što je najupečatljivije - bijesnu mržnju prema Rusiji, Putinu i svim onim silama koje se protive kraju povijesti.

U članku objavljenom u Financial  Timesu, Fukuyama već u samom naslovu izražava glavnu ideju ​​svojih tvrdnji prema Rusiji: "Putinov rat protiv liberalnog poretka".

I ova je teza sama po sebi apsolutno točna. Specijalna vojna operacija u Ukrajini odlučujući je korak uspostave Rusije kao civilizacije, kao suverenog pola multipolarnog svijeta. To se savršeno uklapa u Huntingtonovu teoriju, ali je potpuno proturječno Fukuyaminom "kraju povijesti" ili Popper/Sorosevom „otvorenom društvu“.

Da, upravo je to to: "rat objavljen liberalnom poretku".

Ključna uloga Ukrajine u globalnoj geopolitici

Značaj Ukrajine za preporod Rusije kao potpuno neovisne svjetske sile jasno su prepoznale sve generacije anglosaksonske geopolitike, od utemeljitelja ove znanosti Halforda Mackindera do Zbigniewa Brzezinskog. Ranije je to bilo formulirano na sljedeći način: "Bez Ukrajine Rusija nije Carstvo, ali s Ukrajinom je Carstvo." Stavimo li pojam "civilizacija" ili "pol multipolarnog svijeta" umjesto "Carstvo", značenje će biti još transparentnije.

Globalni Zapad stavio je ulog na Ukrajinu kao područje anti-Rusije i u tu svrhu instrumentalno je dao zeleno svjetlo ukrajinskom nacizmu i krajnjoj rusofobiji. Za borbu protiv pravoslavne civilizacije i multipolarnog svijeta to je bilo dobro. Putin nije prihvatio takav zaokret i ušao je u bitku, ali ne s Ukrajinom, nego s globalizmom, sa svjetskom oligarhijom, s Velikim resetom, s liberalizmom i krajem povijesti.

I ovdje je najvažnije. Specijalna vojna operacija usmjerena je ne samo protiv nacizma i denacifikacija uz  demilitarizaciju njen glavni cilj, nego još više - protiv liberalizma i globalizma. Uostalom, liberali Zapada bili su ti koji su omogućili ukrajinski nacizam, podržali ga, naoružali i postavili protiv Rusije kao novog pola multipolarnog svijeta.

Mackinder je također nazvao zemlje Rusije "geografskom osi povijesti" - to je bio naslov njegovog poznatog članka. Da  bi povijest završila, ta osovina povijesti mora biti slomljena, uništena. Rusija kao pol, kao suvereni akter, kao civilizacija jednostavno ne bi trebala postojati. A đavolski plan globalista bio je potkopati Rusiju na najbolnijem području, postaviti protiv nje iste istočne Slavene, dakle, također Ruse, pa čak i pravoslavne. Da bi se to postiglo, Ukrajince je trebalo smjestiti u globalističku matricu, kako bi uz pomoć informacijske propagande, društvenih mreža i gigantske operacije kontrole psihe i svijesti stekli kontrolu nad sviješću društva, žrtve čega su postali milijuni Ukrajinaca.

Posljednjih desetljeća Ukrajinci su se ustrajno nadahnjivali idejom da su dio zapadnog globalnog svijeta, a da im Rusi nisu braća, već ljuti neprijatelji. A ukrajinski se nacizam u takvoj strategiji dobro slagao s liberalizmom, kojem je, zapravo, instrumentalno poslužio.

Rat za multipolarni svjetski poredak

Time je Putin ušao u odlučnu borbu. Ne  protiv  Ukrajine, nego i za Ukrajinu. Fukuyama je u ovom slučaju potpuno u pravu. Ono što se danas događa u Ukrajini je Putinov “rat liberalnom poretku”. Ovo je rat sa samim Fukuyamom, sa Sorosem i Schwabom, s “krajem povijesti” i globalizmom, sa stvarnom i virtualnom hegemonijom, s “Velikim resetom”.

Dramatični događaji, a to je univerzalna dilema, odlučuju o sudbini budućeg svjetskog poretka. Hoće li svijet postati uistinu multipolaran, tj. demokratski i policentričan, u kojem će različite civilizacije imati pravo glasa, a nadamo se da će tako biti, ili će, ne daj Bože, konačno uroniti u ponor globalizma, ali u otvorenijem obliku, gdje se liberalizam od sada neće suprotstavljati nacizmu i rasizmu, već će se neraskidivo sjediniti s njim.

Moderni liberalizam, spreman iskoristiti nacizam i zanemariti ga kada su u pitanju interesi nacija, pravo je zlo. Apsolutno zlo. I upravo protiv njega se sada vodi rat.

Fukuyaminih 12 teza temeljenih na jednoj lažnoj premisi

Još jedan noviji  Fukuyamin tekst, "American Purpose", kojeg su objavili američki neokonzervativci kao istaknuti predstavnici liberalnog nacizma, zaslužuje određenu pažnju i interes. U njemu Fukuyama nudi 12 teza o tome kako će se, s njegove točke gledišta, odvijati događaji tijekom sukoba u Ukrajini. Prenosimo ih u cijelosti. Odmah kažimo da je riječ o potpunim dezinformacijama i neprijateljskoj propagandi i upravo u tom svojstvu –  lažnim vijestima  – predstavljamo ovaj tekst.

“Rusija ide prema potpunom porazu u Ukrajini. Rusko planiranje bilo je nesposobno, temeljeno na pogrešnoj pretpostavci da su Ukrajinci bili naklonjeni Rusiji i da će se njihove oružane snage raspasti odmah nakon invazije. Ruski vojnici su očito nosili dotjerane uniforme za Paradu pobjede u Kijevu, a ne dodatno streljivo i obroke. U ovom trenutku Putin je većinu svojih oružanih snaga angažirao u ovoj operaciji i nema velikih rezervi koje bi mogao pozvati da sudjeluju u bitci. Ruske trupe zaglavljene su izvan raznih ukrajinskih gradova gdje se suočavaju s velikim problemima s opskrbom i stalnim ukrajinskim napadima.”

Prva rečenica je najvažnija. "Rusija ide prema potpunom porazu u Ukrajini". Sve ostalo se gradi na tome da je apsolutna istina i da se ne dovodi u pitanje. Kad bismo se bavili analitikom, onda bi počelo s dilemom: ako Rusi pobijede, onda ..., ako Rusi izgube, onda .... Ali ovdje nema ništa od toga. “Rusi će izgubiti, jer Rusi ne mogu a da ne izgube, što znači da su Rusi već izgubili. I ne razmatramo nikakve druge opcije, jer će to biti ruska propaganda.”

Što je to? Ovo je liberalni nacizam. Čista ideološka globalistička propaganda, stavljajući čitatelja odmah od samog početka u virtualni svijet u kojem je "priča već završila".

Nadalje, sve postaje predvidljivo, samo izaziva halucinaciju. Radi se o klasičnom uzorku "psy-op" ili "psihološke operacije".

“Urušavanje njihovih pozicija može biti iznenadno i katastrofalno, a neće se dogoditi polako, tijekom rata iscrpljivanja. Vojska na terenu doći će do točke u kojoj se neće moći ni opskrbiti ni povući, a moral će ispariti. To je barem istina na sjeveru. Stvari su bolje za Ruse na jugu, ali ove pozicije će biti teško zadržati ako sjever propadne.”

Tvrdnja bez dokaza, puka želja. Rusi moraju biti gubitnici jer su gubitnici. A to čujemo od uzornog luzera Fukuyame, čija su sva predviđanja odavno opovrgnuta.

Općenito, sve se temelji na pretpostavci da se Moskva pripremala za operaciju koja je trebala trajati dva do tri dana i završiti pobjedničkim susretom s cvijećem oslobođenog stanovništva. Kao da su Rusi toliki idioti da nisu primijetili tridesetogodišnju rusofobnu propagandu, obuku neonacističkih formacija od strane Zapada i goleme europske podrške svih vrsta, te dobro naoružanih, od istog Zapada, obučenih još u sovjetsko vrijeme, a obuka je tada bila ozbiljna, kao i vojska, koja je okupljena da pokrene rat u Donbasu, a zatim i na Krimu. Pa ako specijalna operacija Rusa u takvoj situaciji nije završila za dva tjedna, onda je ovo "neuspjeh". Još jedna halucinacija.

Zapad je žrtvovao Ukrajince

Ali onda Fukuyama kaže prilično važnu stvar: “Prije nego što se to dogodi, diplomatsko rješenje rata je nemoguće. Ne postoji zamisliv kompromis koji bi bio prihvatljiv i za Rusiju i za Ukrajinu, s obzirom na gubitke koje su dosad pretrpjeli.”

To znači da Zapad i dalje vjeruje u vlastitu virtualnu propagandu i da neće pristati na nikakav kompromis s Rusijom i provesti provjeru realne situacije. Ako Zapad čeka poraz Rusije da bi započeo pregovore, ti pregovori nikada neće početi.

“Vijeće sigurnosti UN-a je još jednom dokazalo svoju bezvrijednost. Jedina korisna stvar bilo je glasovanje u Generalnoj skupštini, koje pomaže u prepoznavanju beskrupuloznih aktera u svijetu.”

U ovoj tezi Fukuyama podrazumijeva potrebu za raspuštanjem UN-a i stvaranjem nekakve Lige demokracija, odnosno država potpuno podređenih Washingtonu koje su spremne živjeti u iluziji “kraja povijesti”. Ovaj projekt je formulirao još jedan liberalni nacistički rusofob John McCain, a počeo ga je provoditi Joe Biden. Sve ide po planu "Velikog reseta".

“Odluke Bidenove administracije da ne proglasi zonu zabranje letova i da ne pomogne u prijenosu poljskih aviona MiG bile su ispravne i pokazale su hladnu glavu u vrlo emotivnom vremenu. Za Ukrajince je daleko bolje da sami poraze Ruse, lišivši Moskvu izgovora da ih je NATO napao i izbjegavajući sve očite prilike za eskalaciju. Poljski MiG-ovi bi ionako malo ojačali ukrajinske sposobnosti. Mnogo je važnija stalna opskrba Stingerima, TB2, medicinskim potrepštinama, komunikacijskom opremom i razmjenom obavještajnih podataka. Pretpostavljam da se u ukrajinske snage već šalju obavještajci NATO-a koji djeluju izvan Ukrajine.”

Ali u prvoj rečenici možemo se složiti s Fukuyamom. Biden nije spreman za početak nuklearnog dvoboja, koji bi odmah uslijedio nakon najave uspostave zone zabrane leta i drugih izravnih koraka prema NATO intervenciji u sukobu.

Ovo o “pobjedi samih Ukrajinaca nad Rusima” zvuči cinično i okrutno, ali autor ne razumije što govori. Zapad je prvo gurnuo Ukrajince protiv Rusa, a onda im dao priliku da ostanu sami u borbi s njima, uz suzdržavanje od učinkovite pomoći. Ukrajinci pobjeđuju praktički samo u svijetu u kojem je povijest završila. I, prema Fukuyami, trebali bi biti sretni zbog toga. Poanta je mala: ostaje im samo da poraze Ruse.

“Naravno, cijena koju Ukrajina plaća je ogromna. No, najveću štetu nanose rakete i topništvo s kojima se ne mogu nositi ni MiG-ovi ni zona zabrane letova. Jedina stvar koja može zaustaviti pokolj je poraz ruske vojske na terenu.”

Kada Fukuyama izgovori riječi "cijena je ogromna", iz njegovog mrtvog izraza lica jasno je da ne razumije o čemu govori.

Putin i novi počeci populizma

Dalje Fukuyama razmišlja o sudbini predsjednika Putina. Sve u istom duhu snova o kraju povijesti. Bez oklijevanja izjavljuje:

“Putin neće preživjeti poraz svoje vojske. Dobiva podršku jer se smatra jakim čovjekom, ali što može ponuditi kada pokaže svoju nesposobnost i kada ostane bez moći prisile?“

Još jedna teza izgrađena u potpunosti na prvoj premisi. Poraz Rusa je neizbježan, što znači da je Putin gotov. A ako Rusi pobijede, onda će Putin imati svoj kraj.

Ovo je važno, ne za zabludnog Fukuyamu, već za nas Ruse.

“Invazija je već nanijela ogromnu štetu populistima diljem svijeta koji su prije napada dosljedno izražavali suosjećanje s Putinom. Među njima su Matteo Salvini, Jair Bolsonaro, Eric Zemmour, Marine Le Pen, Viktor Orban i, naravno, Donald Trump. Politika rata razotkrila je njihove otvoreno autoritarne sklonosti."

Prvo, nisu svi populisti tako izravno ovisni o Rusiji. Matteo Salvini, pod utjecajem liberalnih nacista i atlantista iz svog kruga, promijenio je dotadašnji prijateljski odnos prema Rusiji. Nemojte preuveličavati proruske simpatije drugih. Ali ovdje opet dolazi do zanimljivog trenutka. Čak i ako netko prihvati Fukuyamin stav da su populisti okrenuti Putinu, oni gube samo ako su Rusi poraženi.

A u slučaju pobjede? Uostalom, ovo je "Putinov rat s liberalnim poretkom", a ako on u njemu pobijedi, onda će pobijediti i svi populisti zajedno s Moskvom? A to je onda kraj globalne oligarhije i elite "Velikog reseta".

Lekcija za Kinu i kraj unipolarnog svijeta

“Rat je do sada bio dobra lekcija za Kinu. Poput Rusije, Kina je tijekom proteklog desetljeća izgradila naizgled visokotehnološku vojsku, ali nema nikakvog borbenog iskustva. Neuspjele akcije ruskog ratnog zrakoplovstva vjerojatno će ponoviti i zračne snage Narodnooslobodilačke vojske Kine, koje također nemaju iskustva u vođenju složenih zračnih operacija. Možemo se nadati da se kinesko vodstvo neće zavaravati svojim sposobnostima na isti način na koji su to činili Rusi kada  budu razmatrali buduće akcije protiv Tajvana.”

I opet, sve je to istina jer su "Rusi već izgubili". Što ako su pobijedili? Tada će značenje ove lekcije za Kinu biti upravo suprotno. Odnosno, Tajvan će se vratiti u svoju matičnu luku brže nego što mislite.

“Ostaje se nadati da će se i sam Tajvan probuditi i shvatiti potrebu pripreme za rat, kao što su to učinili Ukrajinci, i vratiti vojnu službu. Nemojmo biti prerano defetisti."

Bilo bi bolje biti realan, i razmotriti stvari kakve jesu, uzimajući u obzir sve čimbenike. Ali možda nam ide u prilog činjenica da Zapad ima takve ideologe kao što je Fukuyama, hipnotizirane vlastitim zabludama?

“Turski dronovi Bayratkar postali su bestseleri”

Ali sada skitnice i pljačkaši skupljaju fragmente ovih "bestselera" na đubrištu Ukrajine.

“Poraz Rusije omogućit će “novo rođenje slobode” i izbacit će nas iz naših misli o padu svjetske demokracije. Duh 1989. će živjeti zahvaljujući nekolicini hrabrih Ukrajinaca.”

Evo sjajnog zaključka, jer Fukuyama već zna za "poraz Rusije", kao što je znao za "kraj povijesti". A onda će globalizam biti spašen. A ako ne? Neće više biti globalizma.

A onda – opet “dobrodošli” u stvarni svijet, u svijet naroda i civilizacija, kultura i religija, iz totalitarnog liberalnog koncentracijskog logora u svijet realnosti i slobode.

Izvor: Izborski Club