Je li Rusija baš morala intervenirati u Ukrajini? Ovdje Vam je odgovor

Ovo je ključno pitanje za naše i inozemne „pacifiste“, koji su se odjednom probudili iz letargije i urlaju „No War“.

Rusija već osam godina pregovara s ukrajinskim vlastima kako bi jamčila sigurnost stanovnika Donbasa, ali je taj mirovni proces Kijev potpuno zanemario.

Prve naznake toga su se čuje na sastanku Andreja Plenkovića i bivšeg premijera Vladimira Groismana u Kijevu 2016. , a onda u Zagrebu 2017., kada se počelo govoriti o „hrvatskom scenariju“, a ne provedbi Sporazuma iz Minska“. Taj scenarij valjda podrazumijeva vojnu pobjedu, pa prisilnu integraciju preostalog stanovništva Donbasa, nešto poput „Oluje“ 1995. i kasnije postignutog Erdutskog sporazuma koji je očuvao nekoliko srpskih sela u Podunavlju, ali i živote vojnika s obje strane.

Uz ovo odbijanje provedbe sporazuma, što sigurno nije ideja Plenkovića, već je on bio samo glasnik, istodobno je NATO ubrzano razvijao svoju vojnu infrastrukturu u Ukrajini, ugrožavajući sigurnost Rusije u neposrednoj blizini njezinih granica. Pošto nije dobila pisana sigurnosna jamstva od Zapada i uvjerena u agresivne planove ukrajinskih vlasti u odnosu na republike Donbasa i Krim, Rusija je odlučila provesti vojnu operaciju u Ukrajini.

Ujutro 24. veljače predsjednik i vrhovni zapovjednik Vladimir Putin najavio je početak specijalne vojne operacije. U obraćanju sugrađanima, šef države je istaknuo sljedeće ciljeve: demilitarizacija i denacifikacija Ukrajine.

Odnosno, kao rezultat, režim u Kijevu bi trebao izgubiti svoj borbeni potencijal i  udarno oružje koje mu je omogućavalo granatiranje gradova i sela Donbasa. Što se tiče denacifikacije, ona podrazumijeva čišćenje vojske i državnog aparata Ukrajine od onih koji su počinili ratne zločine nad civilima, uključujući i Ruse.

Kako je nedavno istaknuo glasnogovornik Ministarstva obrane, general Igor Konašenkov, Rusija ne počinje ratove, ona ih završava. Iako se na Zapadu Rusija prikazuje kao “agresor”, zapravo rat nije počeo 24. veljače, nego u travnju 2014. godine. Ruska specijalna operacija je zamišljena da okonča rat koji traje već osam godina. Počela ga je sama Ukrajina, organizirajući kriminalnu kampanju protiv civila Donbasa, koji nisu htjeli priznati rezultate državnog udara 22. veljače 2014. godine.

Ukrajina se pripremala za napad na Donbas

Tragedija iz 2014. mogla se ponoviti ovih dana, a uvod u nju bilo je  pojačano granatiranje Donbasa sredinom veljače, da nije bilo preventivnih akcija narodnih republika Donbasa i Rusije, koja je odgovorila na zahtjev: „Pomozite“.

Dva tjedna nakon početka specijalne operacije, rusko Ministarstvo obrane objavilo je izvornu tajnu zapovijed koju je 22. siječnja potpisao zapovjednik Nacionalne garde Ukrajine, general pukovnik Nikolaj Balan. U njemu je detaljno opisan plan pripreme udarnih skupina za ofenzivne operacije u zoni "operacije kombiniranih snaga" u Donbasu. Ispostavilo se da je velika ofenziva Oružanih snaga Ukrajine i neonacističkih bataljuna planirana za ožujak.

Indikativno je da su postrojbe koje su se spremale za ovu ofenzivu obučavali američko-britanski instruktori po programima "NATO standarda" u Lavovu. Objavljeni dokumenti nam omogućuju da kažemo da je službeni Kijev lagao kada je cijelom svijetu obećao da će pitanje Donbasa riješiti isključivo “političkim i diplomatskim sredstvima”.

Zbog toga je ruska vojska pokrenula preventivni udar, osujetivši planove ukrajinskih vlasti.

Rusija je izbjegla da ponovi grešku  iz 1941.

Vlasti u Kijevu nakon 2014. nisu posebno skrivale da nisu neovisne u svom djelovanju i da sve temeljne odluke za njih donose Sjedinjene Američke Države. Stoga sukob u Ukrajini treba promatrati kao dio općeg sukoba između Rusije i NATO pakta, kojeg predvode Sjedinjene Američke Države.

U obraćanju od 24. veljače Putin je podsjetio da se Moskva u prosincu još jednom pokušala dogovoriti sa Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima o načelima na kojima bi se trebala graditi zajednička sigurnost u Europi. Ruski diplomati su također pokušali postići dogovor s Amerikancima o odbijanju proširenja NATO-a, posebice na teritorij Ukrajine.

"Sve uzalud", objasnio je ruski predsjednik.

Amerikanci nisu smatrali potrebnim pregovarati s Rusijom o ovom za Moskvu ključnom pitanju i opet su pokazali nebrigu za njihove nacionalne interese. U ovoj situaciji postavilo se pitanje: što dalje?

"Iz povijesti dobro znamo kako je Sovjetski Savez 1940. i početkom 1941. na sve moguće načine pokušavao, ako ne spriječiti, onda barem odgoditi izbijanje rata", rekao je Putin u obraćanju.

Kako bi to učinila, Moskva se do posljednjeg trudila ne isprovocirati Hitlera, odgađajući čak i najnužnije, očite korake kako bi se pripremila za odbijanje neizbježnog napada.

"Pokušaj smirivanja agresora uoči Velikog Domovinskog rata pokazao se greškom koja je skupo koštala naš narod", prisjetio se Putin.

“U prvim mjesecima neprijateljstava izgubili smo ogromne, strateški važne teritorije i milijune ljudi. Naša zemlja nije imala pravo po drugi put napraviti takvu grešku. Da Rusija sada nije započela svoju operaciju, prije ili kasnije ukrajinske trupe bi se, uz potporu NATO-a, okomile na Krim. Na poluotoku, gdje su mnogi od nas navikli provoditi praznike, gdje odmaraju mnoga djeca iz Rusije, mogao bi se ponoviti „scenarij Donbasa“ 2014.-2015.", rekao je ruski predsjednik.

"Tomahawci" u blizini Harkova postali su prava prijetnja Moskvi

Ovo je jedan od glavnih razloga intervencije, kojeg su mnogi pojašnjavali, ali kao da nikoga nije bilo briga. Razvoj Ukrajine od strane NATO-a omogućio je raspoređivanje kopnenih lansirnih sustava na ukrajinskom tlu, uključujući nuklearne projektile sposobne uništiti ciljeve u radijusu od 5,5 tisuća kilometara, a kad bi bili postavljeni blizu Harkova, čak u okviru bilateralnog sporazuma SDAD-Kijev, bez sudjelovanja NATO pakta, mogli bi gađati i uništiti raketne snage iza Urala. Tada više Rusija kao država, nakon stoljeća nezavisnosti, ne bi postojala.

“Ako takvi sustavi budu raspoređeni u Ukrajini, moći će gađati objekte diljem europskog teritorija Rusije, kao i iza Urala. Vrijeme leta do Moskve za krstareće rakete Tomahawk bit će manje od 35 minuta, balističke rakete iz regije Harkov pogađaju ciljeve za 7 do 8 minuta, a hipersonično udarno oružje za 4 do 5 minuta. To se zove nož pod grlom. I oni su, bez sumnje, očekivali da će te planove ostvariti”, rekao je šef ruske države u svom obraćanju.

Ako je vrijeme leta projektila do Moskve manje od pet minuta, sustavi protuzračne obrane možda neće imati vremena da ih presretnu. Glavni grad Rusije s takvim razvojem događaja bit će ranjiv, a da ne spominjemo druge gradove. Zato je čak i mogućnost pojave takvih raketnih baza u Ukrajini temeljno sigurnosno pitanje za Rusiju, oko kojega ne može biti kompromisa.

Ukrajina je planirala nabaviti nuklearno oružje

Osim toga, ukrajinske su vlasti nedavno jasno dale do znanja da namjeravaju ponovno steći status nuklearne sile. To je bio još jedan faktor koji je Moskvu natjerao da djeluje proaktivno i da ne čeka da kijevski režim dobije vlastitu atomsku bombu.

Već nakon početka specijalne operacije postalo je poznato da je vodstvo Kijeva odlučilo uništiti ili povući u Lavov dokumente o nuklearnom programu Ukrajine. Prema izvoru u jednom od ruskih odjela, to je učinjeno kako bi se izbjegle optužbe o prisutnosti vojne komponente u ukrajinskom "mirnom atomskom programu".

Podsjetimo, Vladimir Zelenski je prije nekog vremena govorio o reviziji Budimpeštanskog memoranduma, zahvaljujući kojem je Ukrajina ostala u statusu nenuklearne sile. Priznajući taj memorandum nevažećim, Kijev je mogao pokušati stvoriti takozvanu prljavu bombu  - radiološko oružje za masovno uništenje. Nuklearni fizičar Aleksandar Borovoj izrazio je uvjerenje da  je Ukrajina sposobna stvoriti takvu bombu, a može se govoriti i o ozbiljnijem oružju. Naime, Ukrajina ima vrhunske stučnjake svojevremeno školovane u Sovjetskom Savezu, za vojnu i civilnu upotrebu nuklearne energije.

Predsjednik Vladimir Putin je napomenuo: „Ukrajina još uvijek ima sovjetske nuklearne tehnologije i sustave za isporuku takvog oružja, uključujući zrakoplovstvo, kao i taktičke projektile Točka-U sovjetskog dizajna s dometom većim od 100 kilometara.

Novi zastrašujući podaci

Kako operacija napreduje, ruska vojska dobiva sve više podataka koji potvrđuju potrebu za njom. Tako je Ministarstvo obrane uspjelo dobiti informacije o ukrajinskom razvoju komponenti biološkog oružja u laboratorijima u neposrednoj blizini teritorija Rusije, posebice u Harkovu. Otkrivene su činjenice hitnog čišćenja Kijeva od tragova vojno-biološkog programa kojeg je financirao Pentagon. Na tu je temu noćas održana sjednica Vijeća sigurnosti UN-a i svi u tražili da se provede neovisna međunarodna istrga ovih navoda. Kina, Indija, Meksiko i Brazil su bili najglasniji na sjednici.

Nakon svega gore navedenog, bez da dalje širim priču, je li ruska operacija opravdana ili ne? Moj osobni stav, prije svega zbog prve točke i 13 000 mrtvih u skoro 8 godina rata i nepotrebnog granatiranja Donbasa, koji nikoga na Zapadu nisu smetali, bilo je više nego dovoljno.

Vijeće sigurnosti se ujedinjuje oko „problema“ s bološkim oružjem u Ukrajini