Rusija trenutno gubi informacijski rat i zato treba sve Vas

Kao što ste primijetili, jučer je na nečiju prijavu ili po algoritmu, Facebook jedanaesti put blokirao moj osobni profil i stranicu s nekoliko tisuća pratitelja, koja je aktivna još od portala Altermainstreaminfo. To znači da je danas u informacijskom ratu čak i glas „samoukog freelance novinara“ opasan i nema druge istine osim one koju diktira centar moći u Bruxellesu, gdje su sjedišta NATO pakta i Europske unije. Ruski mediji su svi „zamračeni“ i cenzurirani i zato ostaje ovaj kanal kao jedino sredstvo informiranja, uz društvenu mrežu VKontakte i aplikaciju Telegram, ali se mnogi ne snalaze s ćirilicom i ruskim jezikom. Zato držim da je važno širiti informacije ovim putem, a ova forma, „blogspot“, još nije na udaru i vjerojatno neće ni biti, jer Google ima ogromne prihode od ove platforme. Stoga se nadam da ćete lako pronaći blog, a ja ću s moje strane napraviti koliko mogu. Razlog je i taj što se dobro sjećam da smo na svim stranama svijeta tri godine razbijali zapadni narativ o Siriji, svatko sa svojim minimumom, koliko je mogao, ali je na kraju srušen mit o „demokratskoj opoziciji“ i Assad je još predsjednik suverene zemlje. Dakle, nije bilo uzalud, iako je iziskivalo puno napora na stotine i tisuće nas diljem svijeta.

Važnost toga da se čuje i svačiji glas

Informacijski rat, uvelike pomiješan s lažima, često pobjeđuje granate i projektile. U modernom ratovanju ne pobjeđuje onaj tko ima jaku vojsku, već onaj tko kontrolira korumpirane medije. Gledao sam intervju s Lavrovom, gdje mu novinar postavlja pitanje: "Pogledaj me u oči i odgovori direktno, zašto si ubio ukrajinsko dijete?" Lavrov, kao odgovor, počinje mumljati, ne odgovarajući izravno na postavljeno pitanje. Činilo se kao da priznaje tu krivnju i opravdava se. Na kraju je rekao nešto poput: „Zar ste vi novinar?“, ali je to prvi put da sam hladnog Lavrova, u takvim situacijama, vidio na trenutak zbunjenog.

Na Zapadu se ovaj intervju ponavlja i svi ga shvaćaju tako da principijelan, pošten novinar optužuje Rusiju za zločine u Ukrajini. Lavrov je morao izravno i konkretno odgovoriti: „Kako da gledam u tvoje lažljive oči, crna dušo, kad nas optužuješ za smrt jednog djeteta, a ne želiš primijetiti smrt stotine djece u Luganskoj i Donjeckoj Narodnoj Republici. U Donbasu su poginule tisuće civila. Djeca, žene, starci. Zašto to ne želite primijetiti?!”

Mogao je postaviti protupitanje: “Koliko je djece stradalo pod američkim bombardiranju Jugoslavije?“ Ona je tisuću kilometara od granica Amerike. Ili je li vrijedilo mahati epruvetom s bijelim prahom i bombardirati cijelu Huseinovu  državu s više od milijun ubijenih? Ovo je opet tisuću kilometara od njenih granica. A Rusija štiti Ruse na svojim granicama, bori se protiv nacionalizma, fašizma koji prijeti cijeloj Europi.

„Zašto podupirete fašizam opskrbom oružja i plaćenika?”, trebao je reći.

Naravno, Lavrov jete orao, ali mu je neka vrsta piletine čupala perje, a da nije čak ni pokazao oštre kandže. Izgledao je staro, umorno, izgubio je samopouzdanje, uvjerenje da je u pravu. Je li vrijeme da se odmori? Je li vrijeme da ga se zamijeni s mladim ministrom, koji će učinkovitije braniti ruske interese u međunarodnoj areni.

Sama strategija ruske propagande izgrađena je pogrešno. Rusija tvrdi da ne puca na ukrajinske topničke baterije koje se nalaze između kuća. Da štiti živote civila. Rezultat je da ukrajinski topovi i višecjevni bacači i dalje nekažnjeno granatiraju Donbas, ubijajući civile i rusku vojsku.

Za rusku vladu, civili Ukrajine su skupi, a njihovim vojnicima se civili Donbasa ne mogu žaliti. Osim toga, Rusi kao da izravno govore nacistima: sakrijte se među stanovnicima i nećemo vas dirati. Time se vrijeme neprijateljstava produžava, a povećava se i broj žrtava s obje strane. Ovdje nedostaje logika ili je namjerno iskrivljena.

Ako slijedite logiku, zdrav razum, ruska propaganda treba obavijestiti sve stanovnike Ukrajine: ako primijetite postavljanje topništva između kuća, hitno se evakuirajte jer će te baterije biti uništene. Ako primijetite da je kuća opremljena vatrenim točkama, hitno se evakuirajte iz te i obližnjih kuća, jer će ta kuća biti uništena. Kuća se može obnoviti, ali se život vojnika ne može vratiti.

Nakon što unište nekoliko baterija, nacisti će shvatiti da je beskorisno stavljati tamo baterije i da ih to neće spasiti. Tako će se zaustaviti i daljnje uništavanje stambenog fonda. Tako se rat neće odugovlačiti i bit će manje žrtava. To je ispravna propaganda i nije u suprotnosti s logikom.

Kako bi se rat što duže produžio, uz velike ljudske i ekonomske gubitke, ruski "zakleti prijatelji, partneri" šalju oružje, dobrovoljačke odrede. Potrebno je naširoko trubiti da je Rusiji uvijek drago vidjeti te „goste“ i da će ih dočekati vatrom. Za njih pripremljeni  "Solncepeki", "Pinocchio", koji će se koristiti samo protiv njih i nacista. Neće se koristiti protiv ukrajinskih oružanih snaga. Ako vojnici Oružanih snaga Ukrajine vide brojne dobrovoljce, neka pobjegnu, inače mogu završiti u termobaričkom paklu. Kad plaćenici saznaju za takvu sudbinu, razbježat će se prije nego što stignu do granica Ukrajine.

I upravo je Putin jučer rekao da će se svi oni smatrati neprijateljima koje treba uništiti, a naredio je i da se izradi „popis neprijateljskih država“. Možda već vidimo promjenu paradigme. Malu,. Ali ovo je tek početak.

Ovakva propaganda ne samo da će ubrzati završetak rata, nego će i značajno smanjiti ruske gubitke, kao i gubitke ukrajinskog naroda, ne računajući naciste.

Ne vrijedi raspravljati o reakciji zapadne propagande. U svakom slučaju i pod bilo kojim okolnostima, ona će okriviti Rusiju za sve, bez obzira na njezino djelovanje ili nedjelovanje. Zapadni je narativ gotovo uvijek laž i to je njihov križ.

Zašto na Zapadu ima toliko otvorenih laži, lažnih vijesti, lažnih montiranih videa, svakojakih provokacija? Odgovor je jednostavan: iza njih nije istina! Nemaju se na što osloniti, nije dovoljna prava istina, pravda i logika. Zato ljude moraju bombardirati lažima.

Kako kažu, pa čak i budala shvaća da ako Rusija sada ne porazi naciste, za nekoliko godina će oni početi mahati projektilima s nuklearnim bojevim glavama. I nije sigurno da će prve ukrajinske rakete letjeti u Rusiju. Mogu letjeti i na Njemačku, Francusku, Poljsku da izazovu veliki rat između NATO pakta i Rusije.

Malo je vjerojatno da europski narodi, a i mnogi drugi, i sanjaju o tome, odnosno o u takvom ratu u kojem će nestati cijela ljudska civilizacija.

Da je Europa pri zdravom razumu, s obzirom na navedeno, trebala je slati dobrovoljce u pomoć ruskoj vojsci, a ne nacistima. Ali nije tako i čak se gase tinjajući plamičci zdravog razuma na društvenim mrežama, među komentatorima i blogerima, freelance novinarima i onima koji se usude reći istinu, kao prof. Jelena Jurušić s Hrvatskih studija, koja je na udaru korumpiranih „kolega“, javnosti i prima pisane prijetnje u poštanski sandučić.

Ali ne treba stati. Treba reći da je u Ukrajini na vlasti, a posebno među Nacionalnom gardom i službama sigurnosti posvuda raširena pošast neonacizma i to mora biti uništeno. A oni koji danas viču „Slava Ukrajini!“, nadajmo se da će brže nego za vrijeme Drugog svjetskog rata priznati grešku, a da će zločinci završiti ili na bojnom polju ili pred sudom.

Ali za taj ishod ste potrebni svi Vi, kao i ovaj blog s mizernim dometom, kao i brojni drugi koji će demontirati zapadni narativ, koji slavi, hrani i naoružava ukrajinski nacizam.