Ruska simultanka u svijetu financija izluđuje SAD i EU - Sankcije ništa ne vrijede, a ovdje srljamo u propast

Rusija, sa svojom jedinstvenom pozicijom u pogledu dostupnosti svih mogućih resursa, sposobnošću da silom jamči svoju sigurnost, lako si može priuštiti da postane novi „globalni parazit“, kao što čine FED i ESB u Frankfurtu. Uključiti štamparski stroj, stvoriti kontrolirano tržišta duga i lijepo živjeti od dopinga novca i monopola na resurse najjednostavnija je stvar koja se može učiniti. Ali odabirom ovog puta ruske bi vlasti napravile stratešku pogrešku. Takav bi izbor u budućnosti smrtonosan za rusku civilizaciju. Ne da to ne čini, već je otpisala stotine milijardi dolara duga zemljama „Trećeg svijeta“, naslijeđenih od Sovjetskog Saveza i stvorenih od '90-ih. Na primjer, samo Kubi je otpisano 32 milijarde dolara duga.

U globaliziranom svijetu moguće je osigurati dobrobit jednog subjekta samo na vrlo kratko vrijeme, jer će ga nešto kasnije jednostavno pojesti oni na čijoj se muci parazit hranio.

Sigurnost modernog čovječanstva sada može biti samo kolektivna. Svijet će morati izgraditi arhitekturu života država koja osigurava njihovu skladnu interakciju i stabilan razvoj. Rusija je u mogućnosti sudjelovati u rješavanju takvog problema i to već čini. Uključujući i kroz izgradnju odgovorne dalekovidne financijske politike.

Rusija, kao ključni igrač u međunarodnoj areni, sposobna je određivati trendove i dati vlastiti primjer kako izgraditi ravnopravnu interakciju između poštene međunarodne zajednice. Onima u Rusiji koji kritiziraju ovakav pristup i zahtijevaju brzi rast osobnog bogatstva, sad i odmah, bez obzira na sve, može se samo savjetovati da promatraju sudbinu građana EU i Sjedinjenih Država u narednim godinama. Po mom mišljenju, ruska politika je usmjerena na to da ruski narod ne ponovi svoju tužnu sudbinu iz '90-ih.

Dobrobit naroda Rusije neizbježno će rasti, a za to postoje svi razlozi. Ali to blagostanje mora biti derivat stvarnog razvoja ljudi i cijelog društva, a za to je  potreban trud. Bez toga nikako.

Zamrznute rezerve Rusije ili suvereni financijski sustav

I u Rusiji ima paničara i onih koji misle kako će zemlja opstati pod pritiskom zapadnih sankcija. Ali znate li što se dogodilo kad im je polovica deviznih rezervi zamrznuta? Desilo se nekoliko važnih stvari.

Prvo, nisu izgubili ništa, jer su zamrznuli rezerve u iznosu od oko 300 milijardi dolara, a ukupni vanjski dug Ruske Federacije je 470 milijardi dolara, ne računajući golem iznos stranih ulaganja, koja se bez ikakvih problema mogu prisvojiti. Čak i po pravilima WTO, jer sankcije su jednostrane, odnosno, izrekao ih je kolektivni Zapad, a ne UN.

Netko će reći da su ranije mogli osigurati taj novac i povući ga na sigurno.

Ali da prema Rusiji nisu primijenjene tako oštre mjere, onda ne bi mogli odbiti platiti puno veći dug i ne bi mogli provesti eksproprijaciju, ili nacionalizaciju, imovine stranih ulagača iz neprijateljskih zemalja, kad odjednom odbiju nastaviti poslovati s Rusijom, kršeći sve potpisane ugovore. Odnosno, sami su Kremlju odvezali ruke za najteži protuodgovor. I tu nema nikakve ozbiljne prijetnje.

Ili će im otključati rezerve, pa ćemo sami otplatiti svoje dugove, ako ne, onda će izgubiti puno više.

Drugo, Rusija sada može odbaciti većinu ograničenja koja nameće status tržišnog gospodarstva, a kojih su se morali pridržavati. Na primjer, ograničili su slobodno kretanje kapitala i natjerali tvrtke izvoznike da prodaju 80% svoje devizne zarade i ograničili izvoz deviza iz zemlje.

I uskoro će im financijski sustav postati suvereniji, jer središnja banka konačno neće kupovati dug Sjedinjenih Država i EU, financirajući njihovo gospodarstvo, već obveznice federalnog zajma na primarnom tržištu, kao što čine američke Federalne rezerve i Europska središnja  banka. Odnosno, Vlada Ruske Federacije moći će dobiti novac potreban za razvoj gospodarstva i nadopunjavanje proračuna zemlje izravno od Središnje banke.

Jednostavno rečeno, ruska vlada dobiva pristup štampariji. Ovdje treba napomenuti da je opasno zloupotrijebiti ovaj alat, ali u razumnim granicama je sasvim moguće pribjeći toj metodi. Putin je rekao da Rusija ima dovoljno novca i da ne pribjegava štampanju, ali, ipak, ta će se prilika sada koristiti kao rezervna opcija za punjenje proračuna.

To je upravo objavila Elvira Nabiullina, koju su svi grdili, iznova potvrđena predsjednica Središnje banke Ruske Federacije. O tome ćemo malo kasnije.

Treće, možda za ostatak svijeta najvažnije, svijet je dobio jasnu pouku.

Zapad je pokazao svim zemljama svijeta što bi se moglo dogoditi s njihovim rezervama ako ih ulože u valutu i “superpouzdane” dužničke vrijednosne papire tih zemalja, a ako pritom u svemu ne slušaju njihov diktat.

I prvi "crni labud" za Sjedinjene Države već se pojavio na horizontu.

Saudijska Arabija i Kina ponovno su se vratile na pitanje koju valutu koristiti pri plaćanju nafte i da umjesto dolara to bude juan.

Ali evo i drugog "crnog labuda". O njemu ne govori neki propagandist Kremlja, već poznati novinar Fox Newsa Tucker Carlson:

                               

A to znači da se era dobrog života i u Europskoj uniji i u Sjedinjenim Državama bliži kraju. Dugo su te zemlje parazitirale na svim drugim zemljama svijeta, nesputano štampajući dolare i eure i na tako jednostavan način pokrivajući proračunski manjak i svojim građanima dajući napuhane socijalne beneficije.

Valute tih zemalja korištene su za naplate diljem svijeta, smatrale su se pouzdanim skladištem vrijednosti i akumulirale su ih središnje banke zemalja u razvoju i zemalja „Trećeg svijeta“ kako bi osigurale stabilnost svojih valuta.

To je stvorilo povećanu potražnju za dolarima i eurima. Zahvaljujući tome, i Europska unija i Sjedinjene Države mogle su izdavati dužničke vrijednosne papire i prodavati ih ili svojoj središnjoj banci i Federalnim rezervama, koji je tiskao novi novac i izdavao im ga za te dužničke vrijednosne papire, ili istim zemljama, posuđujući od njih dolare i eure koje su zaradili, ali na kredit.

U konačnici, zbog dominacije svojih valuta, Europska unija i Sjedinjene Države dobile su praktične koristi. Mogli su si priuštiti financiranje golemih proračunskih deficita, koji su već postali kronični, doslovno živeći na račun drugih zemalja svijeta, izvozeći inflaciju, ili posuđujući novac u malom postotku.

Posljedično, građani ovih zemalja imali su precijenjen životni standard.

Možete reći: “Ali oni su uvijek vraćali svoje dugove!”.

Da, jesu. No, plaćanje glavnog duga tim zemljama ili kamata na dužničke obveze Amerike  i EU moglo se provesti samo tiskanjem novog novca ili vraćanjem duga, pa opet zaduživanjem u većem iznosu. Ponzijeva shema, uz neke preinake, razrađena do perfekcije.

Zamislite da vam susjed dođe i traži zajam po kamati od 0,5%. Vi mu date 1000, za mjesec dana  on vam mora dati 1050. On ih ne zaradi, već odlazi kod drugog susjeda, od njega posuđuje 2050, zadržava 1000 za sebe, daje 1050 vama, zatim ide trećem i tamo posuđuje 3152,5 i daje drugom 2152,5, a sebi ostavlja 1000, pa opet k vama i posuđuje 4310, za život 1000 i da drugome 3310 i tako dalje unedogled. Jednostavno, zar ne?

Reći ćete: "Čekaj malo, ova bi piramida vrlo brzo rasla i susjedi ne bi mogli dati tako ogromne iznose za otplatu drugim susjedima."

Tako je, u stvarnom životu takva piramida ne može funkcionirati dugo, ali u našem slučaju, "Ujak Sam" sam izvlači dio novca, a njegov izvučeni novac ide na djelomičnu otplatu dugova, jer ga svi susjedi prihvaćaju. Zato se SAD i drže toliko godina. Bio je to, da tako kažem, gotovo njihov “perpetum mobile”, vječni motor za „pravljenje novca“.

Ali samo donedavno, iako su neki još uvijek mišljenja da će to trajati vječno.

U ovom trenutku američki državni dug se vrti oko cifre od 30 000 milijardi dolara i a svima je već odavno jasno da ga oni ne mogu otplatiti. Prije ili kasnije, ova dužnička piramida će se urušiti, posebno u svjetlu bjesomučne politike sankcija koju je pokrenuo suludi američki Kongres, a s obzirom na ogromnu količinu dolara ulivenih u svjetsko gospodarstvo u posljednje dvije godine, ogroman negativni saldo od oko 1000 milijardi dolara i njihove trgovinske bilance, te ogromnog proračunskog deficita od oko 3000 milijardi dolara, taj se dug samo povećava.

Kako se formira američki proračun. Npr. tamo zapišu sve što im treba i žele, izračunaju troškove, pa izračunaju planirane prihode i vide da im nedostaje oko 3000 milijardi dolara u potrošnji, kao 2020.

Kakva šteta. Vlada SAD-a izdaje dužničke vrijednosne papire u ovom iznosu, ide s njima u FED, gdje se štampaju dolari, ili kreiraju na računalu, naprave taj iznos i pripišu ga proračunu.

To je to, problem riješen. Novaca se stvorilo koliko je trebalo, ali inflacija se ne ubrzava, jer se ti dolari na kraju razilaze po svijetu i inflacija se, zapravo, izvozi prema van, odnosno u tankom sloju se širi na sve zemlje svijeta. No, štamparije je u posljednje dvije godine radila takvom brzinom da su dolari doslovno preplavili svjetsko gospodarstvo, što je dovelo do neviđene inflacije čak i u SAD-u.

Isto se događa i u Europskoj uniji, gdje  emisije eura po potrebi provodi Europska središnja banka.

A što je ruska vlada radila u teškim godinama, kad je proračun bio u minusu?

Otišla je na domaće ili inozemno tržište zaduživanja i prodavala dužničke obveznice po višoj kamatnoj stopi nego što bi mogla da ih kupi Središnja banka Ruske Federacije. Ali sada će se  situacija promijeniti.

E sad, što se tiče Elvire Nabiulline. Mnogi je ruski patroti stalno grde govoreći da upropaštava gospodarstvo, guši biznis visokim stopama i radi još mnogo loših stvari, gotovo da je neprijatelj domoljubne javnosti koja je smatra predstavnicom liberalnog tabora i misli da se u svemu pokorava MMF-u, da Putin nema utjecaja na nju, jer je Središnja neovisna i slično. Sve su to mitovi.

Da razbijemo prvi, dovoljne su dvije rečenice, dva pitanja i dvije činjenice. Ako se Nabiullina pokorava volji MMF-a i SAD-a, tada pronađite dokument u kojem bi MMF preporučio Rusiji da uzima američke dužničke vrijednosne papire. Nećete ga naći. U međuvremenu, Rusija ih se gotovo potpuno riješila, ostavivši operativni minimum i izašla iz ove “prevare” u kojoj sve zemlje financiraju Sjedinjene Države.

Pa kako to da je Nabiullina išla protiv volje MMF-a, pa čak i naštetila Sjedinjenim Državama? Što kažu ovi „patrioti“? Ali stanje je bilo ovakvo:

Dalje, pronađite dokument u kojem bi MMF preporučio da Rusija svoje rezerve ulaže ne u dužničke vrijednosne papire SAD-a, već u zlatne rezerve. Takav dokument nećete pronaći, jer u svakom slučaju i u svakoj situaciji MMF preporučuje štednju rezervi ne u zlatu, već u "pouzdanim" vrijednosnim papirima koji ostvaruju prihod, odnosno u američkim obveznicama. Ipak, Putin od 2006. stalno povećava ruske zlatne rezerve.

Pitanje je, pa kako to, a ovdje je Nabiullina išla protiv volje MMF-a? Ovako se to dogodilo:

Da bismo razbili drugi mit, okrenimo se logici. Ruski predsjednik sada ne vodi rat u Ukrajini, on sada vodi borbu s cijelim zapadnim svijetom i za puni suverenitet Rusije, za rusku sigurnost i za multipolarni svijet u kojem se neće pokoriti tuđim diktatima. Sve je to Putin rekao 2007. u Munchenu, ali ga nitko nije slušao. A sada Putin u Rusiji ima ovlasti gotovo poput cara.

Na temelju toga, ideja koju promiču „liberalni patrioti“, ako takvo što uopće postoji, da je tamo negdje liberalni tabor, vrlo jak i otporan, čini se smiješnom i jednostavno iritira sve koji imaju razuma i sposobnost razmišljanja. Putin je sada u stanju uhvatiti svaku protivničku silu za rogove, posebno tijekom općeg rata protiv Zapada.

Stoga bi se svi ti „patrioti“ trebali smiriti i vjerovati predsjedniku i šefici Središnje banke. Nije Putin započeo neprijateljstva da dopusti neprijateljima da sruše rusku ekonomiju i financijski sustav.

Osim toga, on daje prijedlog o kandidaturi čelnika Središnje banke, a da mu Nabiullina nije odgovarala ili da ga nije slušala, da je naštetila razvoju gospodarstva, onda njezinu kandidaturu ne bi predao po treći put.

Drugo, Putin, za razliku od nekih analitičara, čak i ako odbacimo sve zapadne „analizičare“ i njihove fantazmagorije, ima sve informacije.

Treće, tijekom godina je više puta dokazao da kontrolira situaciju i da vodi ruski brod u pravom smjeru u vanjskoj politici, a ruska država svake godine postaje sve moćnija i geopolitički teža u svijetu koji se neminovno mijenja, dok smo mi, govorim konkretno o Hrvatskoj u  EU, opet na krivoj strani povijesti.