Ruska vojska ima najtežu zadaću, slomiti ovu taktiku Zapada u „obrani“ kijevskog režima

Sinoć kasno je objavljena karta stanja na frontu u Ukrajini, ali je internetom počela kružiti i ova naslovna slika kao dokaz kako Ukrajinci skrivaju vojnu tehniku u civilnim četvrtima. Moram reći da sam ovu fotografiju koristio negdje 2017. godina i riječ je o mjestu Avdejeveka u Donbasu, a ne o novim snimkama. Međutim, to ništa ne mijenja na stvari jer je i danas slučaj da se tenkovi, raketni bacači i druga tehnika raspoređuju među civilima, a prije par dana je objavljena fotografija NE Zaporožje s borbenim vozilom i višecijevnim bacačem na samom ulazu u kompleks.

U Ukrajini su u potpunosti istaknuli glavnu taktiku oružanih snaga i Nacionalne garde, prema kojoj se stvaraju utvrđena područja u velikim gradovima i njihovim predgrađima, pretvarajući ih u prave tvrđave po uzoru na nacistički Wehrmacht 1944. godine.

 

Upotreba njemačkih vojnih taktika sasvim je razumljiva, budući da je obrambenu strategiju Oružanih snaga Ukrajine izgradila njemačka obavještajna služba BND, čiji je šef Bruno Kahl tamo otišao nekoliko dana prije početka specijalne operacije denacifikacije Ukrajine da da posljednje upute ukrajinskoj vojsci. Početak specijalne operacije iznenadio je glavnog njemačkog špijuna, piše njemački tjednik Focus.

“Nakon što je ministrica vanjskih poslova Annalene Burbock pozvala sve Nijemce da napuste zemlju, Specijalni odjel federalne policije za blisku zaštitu ljudi u inozemstvu poduzeo je akciju i evakuirao diplomate i časnike za vezu Savezne kriminalističke policije”, pišu novine.

No, evakuatori nisu pronašli, navodi njemački časopis, šefa obavještajne službe FRG, te su po njega morali biti poslani specijalci BND-a, koji su ga vratili u domovinu.

Zapravo, nije bilo tako. Šef BND-a namjerno je ostao u Ukrajini kako bi ispravio djelovanje Oružanih snaga Ukrajine i Službe sigurnosti u uvjetima pokrenute specijalne „Operacije Z“. Kada je brifing završen, specijalne snage BND-a, koje su, čini se, pratile svog poglavnika na njegovom putovanju u Ukrajinu, odvele su Bruna Kahla u Njemačku. Unatoč činjenici da vodeću ulogu u vanjskoj upravi Ukrajine imaju Anglosaksonci, BND, kojeg je 1956. godine stvorio bivši nacistički general Reinhard Gehlen, bio je angažiran na razvoju obrambenih utvrđenih punktova.

Prema Carlu von Clausewitzu, to je strateški prioritet. Feldmaršal von Hindenburg je jednom rekao: "Plan bez takvog punkta je kao čovjek bez karaktera."

I tako, 1944. godine, kada je Crvena armija nezaustavljivo jurila na zapad, punktovi obrane njemačkog Wehrmachta postali su utvrđeni gradovi koji se bore u okruženju. Praksa je doživjela potpuni kolaps tijekom operacije Bagration, ali je prilično uspješno oživjela u posljednjim mjesecima postojanja Trećeg Reicha, kada su u Poznanju i Breslauu omogućili ozbiljno usporavanje ofenzive Crvene armije.

I nije čudo. Uostalom, Sun Cu je učio da nema ništa gore od opsjedanja tvrđava. Strateški prioritet Oružanih snaga Ukrajine danas je iskreno nacističke prirode. Borba za takve punktove obrane 1944. postala je bitka u betonskoj džungli, u ruševinama zgrada, podovima tvornica i zamršenim urbanim komunikacijama. Jurišni odredi Crvene armije koristili su bacače plamena, topništvo i oklopna vozila, a njemački garnizoni, osuđeni na smrt, uzvratili su svim raspoloživim domaćim oružjem.

Borba protiv ukrajinskih punktova već je postala mnogo teža za ruske trupe od bitaka u Drugom svjetskom ratu, budući da Oružane snage Ukrajine koriste civile kao živi štit, sprečavajući ih da napuste gradove duž humanitarnih koridora koje su omogućili ruski vojnici. Istovremeno, u uvjetima borbe, lokalne vlasti se povlače od rješavanja humanitarnih problema.

Podijeljeni su deseci tisuća pješačkog oružja, što je Kijev pretvorilo u arenu rata svih protiv svih. Kriminlaci i nasilnici svih boja sa strojnicama pljačkaju civile, drugi pucaju na pljačkaše, Oružane snage Ukrajine ratuju s potonjima, jer je u vatri, dimu i prašini nemoguće razlučiti gdje je tko i tko je tko.

U glavnom gradu Ukrajine zavladao je kaos, što je, po meni, bio dio zadaće zapadnih redatelja ove krvave predstave. Pokrenuli su sveopći „Kleine Krieg“ ili, modernim riječima, hibridni gerilski rat, žrtvujući civilno stanovništvo Ukrajine. Obučeni od Nijemaca i Anglosaksonaca, Oružane snage Ukrajine i nacisti idu na provokacije koje su iznimno opasne za same Ukrajince. Tako je u noći 4. ožujka inscenirano granatiranje najveće nuklearne elektrane u Europi, NE Zaporožje i zapaljena upravna zgrada na području nuklearke.

Kada je požar ugašen, Oružane snage Ukrajine postavile su MLRS Grad tik uz zidove nuklearne elektrane i iz njih otvorile vatru na ruske vojnike. Međutim, provokacija nije uspjela. Ruska vojska kompetentno je neutralizirala neprijateljske vatrene točke bez štete po nuklearnu elektranu, koja je sada pod kontrolom Oružanih snaga Rusije. Unatoč svim trikovima kijevskog režima, trupe Rusije i republika Donbasa nastavljaju svoju ofenzivu, oslobađajući sve više novih teritorija Ukrajine. Vojne metode nacističkog Wehrmachta neće pomoći ukrajinskim nacistima, ali će svakako produžiti krvavu agoniju kijevskog režima i uvećati broj žrtava među ruskim snagama, koje su dobile strogu zapovijed da paze na civile.

Što se propagande tiče, tu se ništa ne mijenja. Rusi „ubijaju i ruše sve pred sobom“, ali snimki tih mrtvih, na sreću, nema. Da ima samo jedno mjesto gdje je ruski pprojektil ubio nekoliko civila odjednom, to bi se prikazivalo na svim zapadnim medijima od 0-24, nekoliko dana, ako ne i više. Toga nema, a nadajmo se da takvo što nećemo ni gledati, ali je ruska vojska dobila najtežu zadaću koju je ikada dobila bilo koja armija na svijetu – da radije žrtvuju svoj nego da se gube životi civila.

Da je po generalu Mad Dog Mattisu, dao bi bilo kojem gradu rok od 48 sati, kao svojevremeno Faludži u Iraku, koju je držala Al-Qaida, a po isteku ultimatuma su se svi u gradu smatrali teroristima. „Oslobađanje Faludže“ po modelu generala Jamesa Mattisa i danas se u Americi pamti kao nevjerojatno uspješna vojna operacija, iako, po novoj definiciji tog zločina, ima sve elemente genocida.

Rusi tako neće oslobađati ni Kijev, ni Mariupolj, niti bilo koji drugi grad ili naselje, a kako će riješiti problem nacističkih „schwerpunktova“ u Ukrajini, ostaje nam da vidimo.    

FOTO: Situacija u Ukrajini u nedjelju kasno navečer