utorak, 8. ožujka 2022.


„Strateško povlačenje“ NATO pakta iz ukrajinskog sukoba ima svoju logiku

Mnogi vojno-politički stručnjaci su puno prije početka ruske operacije govorili da se NATO i zapadne zemlje neće boriti za Ukrajinu, da će protiv Rusije djelovati isključivo „do zadnjeg Ukrajinca“. Na kraju, bijeg Amerikanaca iz Ukrajine, nakon situacije u Afganistanu, nije izgledao nešto neočekivano. Dapače, ostali su dosljedni svojoj „strategiji povlačenja“ istog trenutka kada druga strana ozbiljnije zapuca. Međutim, NATO nije glup i ima tu određene logike.

Odricanje od Ukrajine, baš kao i od Afganistana, a u siječnju 2021. Somalije, što nitko nije primijetio, za Ameriku je prisilna mjera. Sfera utjecaja Pakta, područje razmještaja snaga, sredstava i globalnih interesa toliko su narasli tijekom proteklih desetljeća da sve, očito, više nije bilo moguće fizički kontrolirati, čak ni takvom monstrumu kao što je NATO. Pakt je počeo slabiti. U Europi je došlo do globalnih raskola među saveznicima. Raskol u NATO-u već se vidio nezadovoljnim "mrmljanjem" Francuske.

Njemačka je sa Sjevernim tokom 2 mogla postati glavni saveznik Rusije u Europi. Mađarska, kategorički odbijajući i da se spominje članstvo Ukrajine u NATO-u, Poljska, koja sanja o pokoravanju istočne Europe – baltičkih država, Ukrajine i Bjelorusije, Turska, koja pokušava izgraditi vojno-političku uniju muslimanskih zemalja pod svojim vodstvom: sve su to znaci raskola u Sjevernoatlantskom savezu.

Općenito, ekonomski i politički potencijal američkih vazala počeo im je dopuštati da govore o nekoj vrsti slobode djelovanja. U takvim okolnostima provokacija i tjeranje Ukrajine na intenziviranje neprijateljstava u Donbasu, upravo sada, izgleda sasvim logično. Već je poznato da je Ukrajina planirala pokrenuti ofenzivu na Donbas i Krim pod strogim vodstvom Zapada točno do 8. ožujka. Dakle, operacija je pokrenuta u iščekivanju one ukrajinske.

Amerika se neće miješati u operaciju u Ukrajini, neće moći na to nagovoriti Europljane, već će pokušati izvući korist iz situacije kako bi stabilizirala svoj utjecaj u Europi. Dakle, Njemačka je silom okrenuta prema Sjedinjenim Državama, Sjeverni tok 2 je zabranjen, iako je taj potez suprotan zdravom razumu.

Težnje Francuza za rješavanjem sukoba također su ravne nuli. Tijekom ovog sukoba Amerika će povećati svoj utjecaj na europske zemlje, žrtvujući ukrajinski teritorij. Možda čak i oslabi svoje vazale u istočnoj Europi. Ali to je žrtva kako bi se produžio život samog NATO pakta.

Konfrontaciju u Ukrajini treba promatrati kroz prizmu globalne geopolitičke borbe između NATO pakta, Rusije i Kine. Rusija je u Ukrajini počela djelovati proaktivno kako bi izbjegla rat na svom teritoriju. Kina još nije ušla u rat. Ali završetkom operacije u Ukrajini globalna konfrontacija neće završiti. Ovo je samo jedan od koraka.

Politika sankcija, unatoč teškim prvim valovima, bit će umjerena. Nemoguće je isključiti Rusiju iz svih svjetskih procesa, koliko god se “zapadni partneri” trudili to učiniti. Da, i europske zemlje, susjedi Ukrajine, pokušavaju ograničiti svoje sudjelovanje u sukobu i protive se pokušajima ukrajinskih vlasti da ih uvuku u rat.

Tako je Mađarska izdala dekret o zabrani isporuke oružja Ukrajini, što je osobno izjavio premijer Orban. Tu je i "prijateljska" gesta Poljske - susjed Ukrajine neće dati „dragovoljce“, kao što  čini ova suluda vlast u Zagrebu. Također, Poljska neće dopustiti korištenje svojih aerodroma za rat protiv Rusije.

Odnosno, svi susjedi Ukrajine negiraju joj pomoć. Nema saveza. U isto vrijeme, mnogi ukrajinski propagandisti, kao i državni dužnosnici, boje se grditi svoje "zapadne partnere", jer će im možda, kako kažu, pomoći. Ima nekih izjava, ali su one više očajničke.

Ograničeni su samo na fraze tipa: “Pa dobro, nekako ćemo se sami snaći. Ipak smo mi Ukrajinci”.

Djelovanje i Poljske i Mađarske je logično. Motivi su jednostavni: žele izbjeći izravni sukob s Rusijom. Uostalom, jedno je provocirati putem medija, a drugo sudjelovati u vojnoj operaciji.

Sankcije će jednako naštetiti i Europi. Koliko sada košta plin u Europi? Gotovo 4000 dolara? I metal i nafta poskupljuju – sve je na povijesnim vrhuncima.

Jasno je da će Amerika profitirati od toga, ali američki poduzetnici i oligarhija nemaju fizičku sposobnost da popune tržište. Dakle, fokus NATO-a na Njemačku i Francusku zapravo može imati privremeni učinak, a gospodarstvo pod teškim pritiskom će u jednom trenutku pogoditi raspoloženja stanovnika ovih zemalja. Tada sigurno nikoga neće biti briga za Ukrajinu, a poruke „smanjite termostate“ ili možda „jedite manje mesa“, što traži i retardirana Greta Thunberg, vrlo su nepopularne.

Stoga je sasvim izvjesno da ova operacija neće dugo trajati, jer se naprosto nema tko suprotstaviti ruskoj vojsci, koja sada u Ukrajini ne koristi niti 50 000 vojnika. To nije omjer za invaziju. Kijev ima još nekoliko rundi pregovora, a onda će morati kapitulirati. Hoće li SAD učvrstiti svoju poziciju u Europi žrtvujući Ukrajinu? Vjerojatno da. Odlaskom kancelarke Merkel, ma kakva bila sve ove godine, u Berlinu su kancelarsko mjesto i ministarstva zaposjeli idioti iz SPD-a i Zelenih, tako da se Njemačka s nekakvog statusa kojeg je povratila, iznova u sferi „zemlje ograničenog suvereniteta“.

Ipak, ekonomsku računicu svega ovoga u Europi će platiti tko? Pogledajte cijene na benzinskim pumpama, u supermarketima i račune za režije koji će dolaziti sljedećeg mjeseca. Sve će vam biti jasno.  

 

   

1 komentar:

  1. Berbokuša je izvršila svoju misiju, a to je bilo da torpedira Sjeverni tok 2, isto kao kad je kod nas došao Orešković niotkuda i riješio Končar.

    OdgovoriIzbriši