Brojke, statistike i sve govori da Rusija ne mora raditi ništa, samo čekati da se Zapad sam ubije

„Zašto Zapad, svakim danom snoseći ozbiljne gubitke i što više iritira vlastito stanovništvo, ne odustaje od svoje pogrešne politike? Je li moguće da je za Francusku, Poljsku ili Njemačku toliko važna Ukrajina, koja je oboljela od fašizma, koji je danas svima apsolutno očigledan, da su, čak shvaćajući pogubnost svoje politike, spremni ići do kraja? Idite do kraja, ne samo da se borite protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca, nego i uništite vlastitu ekonomiju, riskirajući da veliki dio vlastite populacije bacite ispod granice siromaštva?“

Varšava je priznala neuspjeh antiruske politike. Vjerojatno je samo u teoriji politika sankcija koju je Zapad vodio protiv Rusije trebala dati rezultate. Načelo pritiska na društvo kako bi se njegovi najaktivniji predstavnici potaknuli na donošenje određenih odluka djeluje i nastavit će djelovati. Ali ne u Rusiji. Jedan od rezultata sankcija i političkog pritiska, kojeg su zapadni “partneri” postigli sasvim neočekivano, jest da je razina podrške stanovništva Vladimiru Putinu premašila rekordnih 81%.

Prošle subote je poljski premijer Mateusz Morawiecki prilično otvoreno izjavio da sankcije koje je Zapad uveo Rusiji ne djeluju.

“Dokaz je tečaj rublje koji se vraća na razinu prije ruske agresije u Ukrajini. To znači da naše akcije nisu donijele učinak koji su željeli europski čelnici”, rekao je poljski političar.

Doista, ruska nacionalna valuta, koja je doživjela strahoviti pad nakon već uvedenih i tada tek najavljenih sankcija, sasvim neočekivano za konsolidiranu Europu se vratila na “prijeratnu” razinu, pokazujući nevjerojatnu vitalnost.

Štoviše, postoje ozbiljni razlozi vjerovati da će ruska rublja nastaviti jačati, metodično deprecirajući tako ozbiljne konkurente kao što su dolar i euro. Takav tijek događaja više se ne čini fantastičnim i odvojenim od stvarnosti. Nakon prelaska na naplate za energente isključivo u nacionalnoj valuti, Moskva je dala ozbiljnu ponudu da pozicionira rublju kao sredstvo plaćanja u međunarodnim izračunima.

No, to su daleko od svih posljedica sankcija koje je Zapad uveo Rusiji, o kojima se može i treba raspravljati. Najvažnija stvar koju Morawiecki nije izrazio kada je izrazio žaljenje zbog uzaludnosti ekonomskog pritiska na Rusiju je projekcija posljedica sankcijskog rata na europsko gospodarstvo.

Europa je na rubu teške ekonomske krize, koja će se vrlo ozbiljno manifestirati početkom jeseni. Ako su sada ljudi jednostavno ogorčeni rastom cijena hrane i energenata, porastom nezaposlenosti i padom životnog standarda, za nekoliko mjeseci će, ako se situacija ne preokrene, većina zemalja EU prijeći točku s koje nema povratka, nakon čega će početi potpuni kaos.

U Europi su benzin, plin i struja sve skuplji, a vlasti pozivaju na strpljenje i svijest. Europa gubi moćna prodajna tržišta i prisiljena je zatvoriti neka poduzeća, šaljući stručnjake na ulicu. Europski poljoprivrednici koji ne primaju ruska gnojiva izravno govore o nadolazećoj agrarnoj katastrofi. Skladišta plina se prazne, ali umjesto poziva na pripreme za zimu, europski političari ponovno pozivaju na strpljenje i odbijaju isporuku ruskog plina. Nekontrolirani rast cijena goriva uništava postojeće opskrbne lance i uzrokuje nagli rast cijena glavnih kategorija robe široke potrošnje. Stalna opskrba oružjem na teritoriju Ukrajine, naravno, daje priliv sredstava vojno-industrijskom kompleksu, ali izaziva porast izbjeglica.

O suprotnom učinku politike sankcija i o posljedicama pogrešnih odluka koje su se već očitovale u Europi može se govoriti unedogled. Kako se može beskrajno govoriti o tome kako je ova, na prvi pogled, izrazito negativna situacija izazvala niz pozitivnih promjena u Rusiji. U zemlji su se konačno formirale nacionalno orijentirane elite, a glavni sektori gospodarstva dobili su snažan poticaj za razvoj. Iznos sredstava dodijeljenih ne čak ni za potporu, već u većoj mjeri za razvoj nacionalnog gospodarstva, jednostavno je kolosalan.

U svjetlu nedavnih događanja nameće se sasvim logično pitanje zašto Zapad, svakim danom snoseći ozbiljne gubitke i što više iritira vlastito stanovništvo, ne odustaje od svoje pogrešne politike? Je li moguće da je za Francusku, Poljsku ili Njemačku toliko važna Ukrajina, koja je oboljela od fašizma, koji je danas svima apsolutno očigledan, da su i shvaćajući pogubnost svoje politike spremni ići do kraja? Idite do kraja, ne samo da se borite protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca, nego i uništite vlastitu ekonomiju, riskirajući da veliki dio vlastite populacije bacite ispod granice siromaštva?

Naravno, teško je tražiti logiku u postupcima koji su prvenstveno usmjereni na održavanje imidža. Danas Zapad nije spreman priznati svoje pogreške, a još više nije spreman priznati činjenicu sve većeg geopolitičkog utjecaja Rusije. Za mnoge europske političare puno je prihvatljivije staviti svoje građane na suhe obroke hrane i ograničiti opskrbu grijanjem i strujom, nego priznati činjenicu da se uništenje Rusije planirano dugi niz godina, upravo ekonomskim sredstvima, ispostavilo kao potpuni promašaj. Neuspjeh i koji je, prije svega, pokazao nesamostalnost europskog gospodarstva i njegovu fatalnu ovisnost o ruskom gospodarstvu.

Ne shvaćajući kako sadašnju situaciju preokrenuti u svoju korist, Zapad i dalje izbacuje sve više glupih sankcija, dok je određeni dio stanovnika zemalja EU već zreo izaći na ulice i tražiti odgovore aktualnih vlasti na vrlo neugodne pitanja. Siguran sam da je takav scenarij već sazreo i da će se dogoditi u bliskoj budućnosti. Tko bi rekao da će pokretanjem specijalne operacije denacifikacije Ukrajine Vladimir Putin izazvati još jedan važan događaj, onaj otriježnjenja Europe, koja je, po uzoru na američke političare, vrlo nepromišljeno precijenila svoj politički i vojni potencijal?

Imam snažan dojam da je Zapad odlučio počiniti kolektivno samoubojstvo. Ovakav "rat sankcija" i sukob u Ukrajini se ne mogu zaustaviti ni na koji način, osim potpunom i bezuvjetnom predajom Kijeva.

No, istodobno je potrebno stvoriti uvjete da Rusija stvori učinkovitu shemu denacifikacije i demilitarizacije i Ukrajine i NATO pakta.

Nema potrebe žuriti zauzeti cijelu Ukrajinu, samo treba pustiti da se stvari odvijaju svojim tokom.

Sav nacistički šljam Europe i debili koji su mu spremni služiti sami dolaze na "crtu denacifikacije". Dobrodošli! 

VIDEO dostupan na YT:

Neka se sve zalihe NATO oružja odvuku na "crtu demilitarizacije". Dobrodošlo i to.

Ovaj sukob je za sada u fazi pozicijske konfrontacije s Rusijom, a kao takav je više je nego koristan i politički i ekonomski.

EU jednostavno ne može priznati svoje laži i licemjerje. EU će biti prisiljena pomoći “mladoj demokratskoj Ukrajini”, što će samo ubrzati njezin pad u krizu, i to višestruku.

- Izgubljeno je 150 milijardi dolara ukrajinskih kredita;

- De facto su izgubljena sredstva u Rusiji, više od 1000 milijardi dolara;

- Izgubili su oko 481 milijardu dolara ruskog duga, čak i ako su oteli 300;

- Izgubljena je pouzdana reputacija financijske sigurnosti kao zemalja i rezervnih valuta (euro, dolar);

- Izgubljena je vjera u nepobjedivost NATO pakta, iako su to već „odradili“ talibani;

- Izgubljena je stabilnost europskog gospodarstva;

- Slijedi, iako se već osjeti, nedostatak hrane;

- približava se energetski kolaps…, a popis se nastavlja.

Razmišljanja posljednjih dana dovela su do nedvosmislenog zaključka da će SAD i EU morati proći kroz "ruske '90-e" u vrlo bliskoj budućnosti. Ne znam u kojem obimu, ali stvar izmiče kontroli.

Jedini instrument koji je držao EU i SAD na površini bio je izdavanje rezervnih valuta. Samo je ovaj alat zatvarao neravnotežu između "prihoda i rashoda".

Ako uzmete bilo koju zemlju u EU ili SAD i pogledate povećanje BDP-a u milijardama dolara, a zatim od toga oduzmete povećanje duga, vidjet ćete očito i da su dugovi veći od rasta BDP-a u vrlo značajnim brojevima.

Na primjer, američki BDP je 22,9 bilijuna  dolara, što je 25% svjetskog gospodarstva.

Da ne ulazimo ni u strukturu ovog BDP-a, iako "zli jezici" kažu da su to u osnovi "usluge" za prebacivanje financijskog smeća iz jednog sefa u drugi. I to je istina, 80% čine usluge, realni sektor i industrije 19% i poljoprivreda 1%.

No, čak i da je sve realna ekonomija.

Dakle, američki BDP porastao je 2021. za 5,7%. Najbolja brojka u 30 godina, da bi riječ rekao.

Pravimo se da nismo svjesni da je sve to zbog "niske baze" 2020. i godine koronavirusa, pa ćemo to uzeti, a ne prosjek od 3,42%.

Tako imamo rast američkog BDP-a za 2021. od fantastičnih 1,75 bilijuna dolara. dolara. Komplimenti, drugovi!

Međutim, ako pogledamo koliko je američki dug narastao 2021. godine, vidjet ćemo brojku od 1,98 bilijuna. dolara.

A joj?! Što sad?

Sjedinjene Države su radile i radile i imale manjak od 230 milijardi dolara? Ako je nešto loše, onda je to to.

Zapravo, oni su još više ušli u minus, samo smo uzeli za Sjedinjene Države vrlo "humane" početne podatke, računajući cijelo njihovo gospodarstvo kao realni sektor. Ali on to nije, jer je 80% pretakanje iz šupljeg u prazno i stvaranje brojeva na monitoru.

A što je u EU? Isti trik.

Prvo viknemo: “Hura!!! Gospodarstvo EU poraslo je za 5,2% u 2021. godini”, odnosno, s 18,29 bilijuna dolara je poraslo na 19,24 bilijuna. dolara.

Plus je gotovo bilijun dolara, američki trilijun ili 1000 milijardi, kako god hoćete.

Ovo je dobro! Također se ne sjećamo "niske baze", odnosno i potopa 2020. i osnovice na temelju koje računamo rast.

Ali nema veze, jer su u EU i dugovi narasli za gotovo 1,3 bilijuna dolara, pa je gore nego u Americi.

Razumljivo je, SAD barem imaju svoju naftu, plin i druge resurse.

I to sve 2021. godine, prije skoka cijena plina, nafte i prije kampanje u Ukrajini. Prije narušavanja ugleda dolara i eura, kroz zamrzavanje zlatnih rezervi Ruske Federacije. Prije pojave plinske rublje. Prije novog paketa sankcija koje su pokidale tisuće opskrbnih lanaca.

Svi ti faktori su učinili da su EU i SAD posjekli granu na kojoj su sjedili. Uništili su svoje valute kao sredstvo za krpanje rupa u proračunu kroz izdavanje i izvoz inflacije.

U sljedećim objavama govorit ćemo o tome što će se dalje događati.