Otvorena Pandorina kutija veza neonacista Azov, stranke Moramo i njihovih hrvatskih i njemačkih „prijatelja“

Jučer je kolumnist Večernjih novosti u Srbiji Filip Rodić napisao zanimljiv tekst o članici nove srpske parlamentarne stranke „Moramo“, do jučer aktivistici udruge „Ne davimo Beograd“, Teodori Gavran, koja je otvoreno priznala da je pomagala britanskom pripadniku specijalnih snaga Aidenu Aslinu, podrijetlom iz Newarka u Nottinghamshireu, kojeg su ruske snage zarobile u Mariupolju. Aslin je tamo otišao kako bi se borio u redovima neonacističke pukovnije Azov, a ranije je bio u odmetnutoj kurdskoj regiji na sjeveru Sirije, takozvanoj „Rožavi“, gdje se u sastavu britanskih snaga borio u redovima kurdskih YPG milicija.

Ali priča ne staje tu, ni na vjerojatnoj kaznenoj odgovornosti Teodore Gavran zbog kršenja zakona o pomaganju i organiziranju slanja boraca na strana ratišta, bili oni srpski državljani ili stranci, ako je kazneno djelo počinjeno na teritoriju Republike Srbije.

Ali prije nego proširimo ovaj osvrt „čudne“ simbioze zeleno-feminističkih lijevih liberala i neonacista u Ukrajini, da čujemo što piše Filip Rodić za Večernje novosti.

Ne da(vi)mo Marijupolj

Postoji li veza između domaćih ekstremnih liberalnih snaga okupljenih u koaliciji "Moramo" i stranih plaćenika na „privremenom radu“ u Ukrajini?

Ruske snage, po nekim navodima, planiraju neonaciste iz puka Azov, ušančene u lagume čeličane "Azovstal" u Mariupolju, na svjetlost dana izvući upumpavanjem vode u ogroman podzemni prostor u koji su se uvukli. Ovo nije prvi put da nacistički pacovi posljednje utočište traže u kanalizaciji. Takav slučaj bio je, na primjer, u Beogradu 1944., kada su se oslobodioci morali upustiti u surovu podzemnu borbu prsa u prsa s nacistima, u kojoj su brojni mladi partizani i crvenoarmejci poginuli, a mnogi preživjeli su doslovce poludjeli. O tome je u knjizi "Smrt je dolazila iz podzemlja" opsežno pisao Mirko Jovićević.

Ne želeći da svoje vojnike ponovo gurnu u Had, ruski stratezi su izgleda odlučili da tunele u kojima se, po tvrdnjama ruskih obavještajnih službi, pored oko 3000 neonacista, nalazi i biolaboratorija pod kontrolom NATO pakta, potope dijelom morskom vodom, jer su ti tuneli podložni plavljenju, a dijelom upumpavanjem vode pomoću vatrogasnih vozila.

Ali to se sigurno ne bi dopalo protivnicima "davljenja" Beograda i sestrinskim organizacijama okupljenim u koaliciju "Moramo", ne toliko što su baš principijelno protiv davljenja, koliko zbog toga što se tamo, po svemu sudeći, nalaze njihovi prijatelji. To smo saznali slučajno, zahvaljujući nesmotrenoj objavi jedne članice te ljudskopravaško-ekološke korporacije.

Teodora Gavran, inače 52. na parlamentarnoj listi "Moramo", objavila je da se njihov "drug Gundi" predao "ruskim okupatorima u Marijupolju" pošto je "sedam dana bio bez hrane, vode i vojne opreme". Užas! "Drug Gundi", u Ukrajini poznatiji kao "Kozak Gundi", jeste britanski državljanin Aiden Aslin, koji se prije odlaska u Ukrajinu borio u Siriji, na strani kurdske milicije "Lavovi Rožave" u okviru kurdskih YPG milicija, paravojske koja je jedno vreme vojevala protiv snaga Bashara Al-Assada i Islamske države uz značajnu podršku Sjedinjenih Država, a onda su ih Amerikanci napustili 2019. i ostavili na milost i nemilost Turske.

Aslin je u Siriju prvi put otputovao u travnju 2015. i tamo boravio deset mjeseci, da bi po povratku u Britaniju u veljači 2016. bio uhapšen zbog sumnji za umiješanost u terorizam. Ubrzo je, međutim, oslobođen i vratio se u Siriju da ponovo ratuje. Ne znamo točno do kada je tamo ostao, ali poznato je da je 2018. otišao u Ukrajinu da bi se borio protiv "ruskih okupatora", kako to kaže Teodora Gavran.

Zahvaljujući njenoj objavi saznajemo da je na putu od Sirije do Ukrajine njihov drug Gundi tri mjeseca boravio u Srbiji, dok je, kako kaže, "čekao dozvolu ukrajinske vojske da se joj se priključi". Za to vrijeme bio je "njihov gost", išli su zajedno na "Beer fest" na Kalemegdanu.

E sad, ovo je "malo" sporno. Ne samo zbog toga što je Gavranova sa svojim kolegama "ljevičarskim ekolozima" ugostila čovjeka koji je otišao u Marijupolj da se bori rame uz rame sa osvjedočenim nacistima iz puka Azov. Iako je bio u jedinici ukrajinskih marinaca, to su mu bili suborci i pod istom su komandom. Više zbog toga što je Gavranova očito znala zbog čega je njihov "drug Gundi" u Srbiji i u tome mu je, po vlastitom priznanju, pomogla ugostivši ga i tko zna još kako.

Vrlo je moguće da je Gavranova time počinila krivično djelo iz člana 386b Krivičnog zakonika Republike Srbije kojim se zabranjuje "organiziranje sudjelovanja u ratu ili oružanom sukobu u stranoj državi", za što je predviđena kazna od dvije do deset godina zatvora.

I to se odnosi i na srpske i na strane državljane: "Za djelo iz stava jedan ovog člana, počinitelj će se kazniti kaznom propisanom za to djelo i kada lica kojima organizira odlazak nisu državljani Srbije." Dakle, zabranjeno je pomagati i stranom državljaninu da ode na strano ratište, a to je Gavranova, reklo bi se po njenom priznanju, učinila.

Ali, kako je Teodora Gavran uopće stupila u kontakt s britanskim državljaninom koji je ratovao u Siriji i namjeravao je s tim „poslom“ nastaviti i u Ukrajini? Najverojatnije preko svog muža, Kurda koji je u nekom trenutku, moguće tokom migrantskog talasa, došao da živi u Srbiji. Koliko li je još takvih? Ne samo migranata koji su se naselili u Srbiji i nastavili s aktivnostima povezanim s ratom u svojoj rodnoj zemlji nego i plaćenika i drugih ratnika koji su preko naše teritorije prešli i na njoj boravili dok se nisu stekli uvjeti da odu na sljedeće ratište i nastave sa svojim "zanatom". Jesu li pivo s Gundijem pili i Radomir Lazović, Dobrica Veselinović, Nebojša Zelenović i drugi "ekološki" aktivisti?

Jesu li Žene u crnom, čija je članica i predsjednički kandidat koalicije "Moramo" Biljana Stojković, i slični, samo demonstrirali protiv "ruske agresije", ili su poduzimali i neke konkretnije korake od pomoći nekom Gundiju dok čeka "dozvolu" ukrajinske vojske da joj se pridruži? Jesu li "morali" da pomažu takvim likovima i jesu li oni njihovi suborci?

Također, s obzirom na ova saznanja, postavlja se pitanje je li Teodoru Gavran 14. 06. 2021. policija pratila samo zbog protesnog skupa koji je organizovala u Perlezu i na kojem je bio i Aleksandar Jovanović Ćuta, ili zbog nečega drugoga?

Hrvatske veze u cirkusu Možemo-Moramo-Heinrich Böll Stiftung-BND

Ovo piše Filip Rodić, a kolumna je brzo došla do Hrvatske, do osoba koje ne mogu imenovati, ali sam proveo sinoć razgovore o ovom pitanju i došao do potvrde ranijih napisa o ovim strankama.

Naime, stranka Moramo, čiji je logo identičan hrvatskoj stranci Možemmo, a ovaj opet španjolskom Podemosu, nastala je iz pokreta „Ne Davimo Beograd“, a prema mojim izvorima su je iz pokreta, uz velikodušnu financijsku pomoć zapadnih zaklada, ali prije svega Zaklade Heinrich Böll izgradili hrvatski parlamentarci, članovi Gradske skupštine u Zagrebu, koji su ranije i sami bili „aktivisti“ udruga "Zelena akcija", "Pravo na grad" i "Siget", te inicijative "Zagreb te zove".

Prema mojim saznanjima, ove su udruge obilato financirali Nijemci iz Zaklade Heinrich Böll, a ista je nastala pod paskom BND-a, kao svojevremeno i Zaklada Rosa Luxemburg, kako „mladi ljevičari ne bi gledali prema Moskvi“, za vrijeme Hladnog rata imali svoj „centar“ u „slobodnim i demokratskim zapadnim zemljama“.

Prema istom izvoru, u preobrazbi pokreta „Ne davimo Beograd“ u stranku  „Moramo“ za nedavne izbore je posebno aktivan bio Teodor Celakoski iz Gradske skupštine u Zagrebu, a poznat je put „vječne feministice“ Rade Borić iz Nove Ljevice kako bi „pojasnila srpskim drugovima“ u Nišu kako objediniti ekološke teme Zelenih s feminizmom, kojeg ona promovira kroz Novu ljevicu, stranku za koju sam svojevremeno napisao duži tekst „kako je to još jedno kukavičje jaje njemačkih službi i zapadnih zaklada“.

Prema otvorenim izvorima u Hrvatskoj, Tomaševićeva udruga je u 5 godina od njemačke zaklade Heinrich Böll primila preko 8 milijuna kuna. Ovo uopće nije bezazlena svota, ako govorimo o udruzi koja je određena da s drugima postane parlamentarna stranka i vodi grad Zagreb.

E sad, kako se Filip Rodić pita u Beogradu znaju li „gospoda ekolozi“ iz stranke „Moramo“, kao i ostali iz te svite, za suradnju svoje članice i za počinjenje kaznenog djela zbog kojeg su neki u zatvoru, a neki se ne mogu vratiti u Srbiju, jer ratuju na strani milicija Donbasa, ali u njenom slučaju za izravne ili neizravne veze, sasvim svejedno, s neonacistima iz puka Azov, ovdje imamo drugo pitanje: Znaju li njihovi hrvatski prijatelji, koji su im pomogli u preobrazbi iz udruge u stranku, za ovo?

Moje osobno mišljenje je da je potpuno nevažno jesu li znali ili nisu, jer nijedan Kazneni zakon ne predviđa amnestiju ako počinitelj nije znalo da je neka radnja zakonom kažnjiva. Ovdje čak imamo i moralnu odgovornost, jer u Hrvatskoj takvog zakona nema, a odgovornost je pomaganje jedinoj dokazanoj oružanoj neonacističkoj formaciji u Europi.

A posljednje pitanje, koje postavljam Rodiću, ako ovo pročita, jeste znaju li u Srbiji da ona „žuta patka“ tada još udruge „Ne davimo Beograd“ nije nimalo bezazlena i da iza nje stoji uspješan hrvatski projekt, a iza tog projekta zapadne zaklade, ali najviše Zaklada Heinrich Böll, a iza nje njemačka obavještajna služba BND.

Tek da se zna, ovdje u Hrvatskoj za „nesmotrenu podršku nacizmu“, a u Srbiji da im je Ćuta „obrazovan“ od hrvatskih kolega, pod paskom njemačke zaklade i obavještajnih službi.

A za Teodoru Gavran? Pobogu, pa upravnom smislu nikakve razlike nema između nje i Bilala Bosnića koji je u svom „rezervatu“ u Maoči regrutirao borce za ISIL.

Aiden Aslin, ali i Shaun Pinner, britanski padobranac, također uhvaćen u Mariupolju, ranije je bio na sjeveru Sirije, a 1994. u Bosni, ne kaže se gdje ni s kim.

Shaun Pinner