SAD urlaju „Izdaja!“ svima koji je napuštaju, iako su oni izdali sve, samo idioti u EU to ne vide

Amerika je u siječnju prošle godine u potpunoj tišini povukla sve svoje vojnike iz Somalije. Potom je u rujnu sramotno pobjegla iz Afganistana. U Iraku ima još nekoliko stotina, možda nešto više, vojnih savjetnika, ali strogo pazeći kuda se kreću kada izađu iz baze Ain Al-Asad u pokrajini Anbar, dok su u Erbilu u pokrajini Kurdistan nešto opušteniji, ali znaju da su na meti iranskih projektila. U Siriji ih u pokrajini Hasaka više ne blokira ruska vojska, već su to počeli raditi Sirijci, pa Kurdi, ako budu ugroženi od Turaka, pomoć moraju tražiti u Damasku, ne američkim „bazama“, kojih tamo i nema, već govorimo o nevojnim objektima i šatorskim naseljima s bedemima od pijeska.

I sada Ukrajina. Zemlja koja je osam godina gurana u sukob protiv Rusije, da bi odgovor na molbu za pomoć bio: „Branite se, herojski, samo se branite!“. Nikakve pomoći i zaštite NATO pakta nema, niti će je biti bilo gdje i u bilo kojem slučaju. To je valjda svima jasno.

I sada se Washington žali kako je napušten od svih saveznika.

Bivši Reaganov savjetnik Douglas Bsndow napisao je u članku za The American Conservative da su bliskoistočni prijatelji izdali Sjedinjene Države.

Saudijska Arabija, UAE, Izrael, Irak i Turska nisu spremni na žrtvu za Ameriku u međunarodnoj areni, žali se Bandow.

Ruski politolog Dmitrij Žuravljev pita se postoji li doista izdaja i kako se ona izražava.

“Postoji izdaja, ali samo s gledišta Amerike, jer se čini da su ove zemlje dale zakletvu na vazalstvo, ali nisu spremne umrijeti za Sjedinjene Države. Saudijci su spremni prodavati naftu i za druge valute, ne za dolare, što je bio vrlo težak udarac za Sjedinjene Države. Izraelci na sve moguće načine pokušavaju pronaći zajednički jezik s Rusima, iako su Amerikanci oduvijek vjerovali da ova država postoji samo zato što je podržavaju Sjedinjene Američke Države. Turci, koji su članovi NATO pakta, umjesto da se solidariziraju sa savezom i pomognu Ukrajini, spremni su kupiti rusku naftu u bilo kojoj količini. Nema izdaje, ovo je jednostavno kraj američkog svijeta. Pardon, ovaj kraj je, naravno, tek na svom početku i nitko ne zna koliko će proces odumiranja trajati. Ali se mora prihvatiti činjenica da je unipolarni svijet završio. Amerikancima se čini da su izdani, ali zapravo gledamo štakore koji su pobjegli s broda koji tone“, rekao je Žuravljev.

Države Bliskog istoka imaju probleme s vođenjem neovisne politike, jer su im Sjedinjene Američke Države prestale biti jamac sigurnosti. Ranije su Saudijci vodili proameričku politiku, jer im je moglo biti zajamčeno da nijedan jemenski projektil neće doći do saudijskih naftnih terminala.

Ali sada su stali i shvatili da to nije tako, pa se Saudijska Arabija zapitala zašto joj je dovraga potreban takav lider. Čak su obustavili svoju najavljenu ofenzivu na Jemen, tko zna koju u nizu, formalno zbog mjeseca ramazana, ali vjerojatnije zato što su svjesni da bez američke avijacije i krstarećih projektila ništa ne mogu jemenskim borcima.

A Europa? Zašto, pobogu, ovdje uglavnom vladaju idioti?

Bliskoistočne zemlje imaju barem naftu i plin, pa mogu trgovati. Europa nema ništa. To je veliki starački dom, koji će se prilično teško osloboditi utjecaja Sjedinjenih Država. U pozadini straha da će ogromna Rusija osvojiti Europu, Amerikanci su konsolidirali Europsku uniju, osim Mađarske koja se odbija konsolidirati, te Srbije i Bosne i Hercegovine, gdje srpski, a sada i hrvatski korpus ne spominju euroatlantske integracije, već „samo“ europske, a NATO paktu vjerni su samo političari u Sarajevu, iako je ovaj vojni savez pobio najviše muslimana u povijesti, od stoljeća VII i nastanka islamskog umeta, čak i ako se zbroje svi ratovi zajedno.

Što se tiče ostatka Europe, tu svjedočimo dugoj povijesti izdaje nacionalnih interesa i takvom podaničkom mentalitetu, koji graniči s mazohizmom.

Macronov govor o europskoj vojsci, kritičke primjedbe Angele Merkel o Sjedinjenim Državama nisu bile slučajne. Da bi se Europa udaljila od Amerike, mora imati politički subjektivitet, ali za to nema osnova. Što više Europa pada pod kontrolu Sjedinjenih Država, to više mrzi same SAD. U tom su smislu Europljani spremni za neovisnost, ali Amerikanci igraju na njihove strahove i tako ih drže pod kontrolom.

Koliko će ovaj proces trajati i kada će u Europi početi buđenje, teško je predvidjeti. Postoji visok stupanj vjerojatnosti da će Europljani, kada uskoro krenu otkazi, počnu ovrhe, deložacije, nemogućnosti pokrivanja osnovnih egzistencijalnih troškova, mizernih mirovina i loših javnih usluga, tek tada početi dizati glas da ne žele plaćati američke avanture protiv Rusije, koju ionako nitko nikada nije pobijedio, a teško da će se to ikada dogoditi. Ali zašto čekati trenutak da se dođe na točku s koje možda neće biti povratka, umjesto da sada postupimo kao UAE, Turska, Saudijska Arabija, Izrael i Irak? Oni nisu imali nikakav dogovor da donesu takvu odluku. Možda su dogovorno istupili samo Saudijci i UAE, a ostali su jednostavno donijeli odluku na temelju svojih nacionalnih interesa. Zar je moguće da će nas, kao slijepce, političke elite voditi do ruba ponora, u kojeg ćemo pasti zajedno s bivšim američkim hegemonom a da nitko ne prozbori nijednu riječ? Je li moguće da se nitko ne usudi napisati ili reći da je ovo suicidalna politika i da od nje treba odustati prije potpunog sloma?

NATO i SAD su terminalni bolesnik bez ikakve nade za ozdravljenje, a hoće li europske zemlje shvatiti da je ta „bolest“ zarazna, o tome ovisi naša budućnost.