Uz rekorde u priljevu novca i trgovinskom suficitu za Zapad je „Rusija pred bankrotom“

U prvom tromjesečju ove godine je Rusija preplavljena stranim novcem, što priznaje i američki Forbes. Ovo ruši i tezu o „bankrotu“, jer je Moskva odlučila svoje dugove servisirati u rubljama, a tko ne želi, ima sud pa neka se žali. Ove parnice u pravilu traju oko desetak godina, ako ne i više. Primjer je Argentina, koja se od prošlog bankrota još povlači po sudovima s vlasnikom jednog od američkih lešinarskih „hedge“ fondova, a još nema konačne presude.

„Pozitivan saldo tekućeg računa Rusije u uvjetima rasta cijena izvezenih sirovina u prvom tromjesečju iznosio je rekordnih 58 milijardi dolara. Do kraja godine brojka bi mogla premašiti 200 milijardi dolara. Uvoz će pasti, a izvoz, čak i u slučaj smanjenja fizičkih zaliha, bit će veći zbog visokih cijena energije“, piše Forbes.

„Pozitivni saldo tekućeg računa Rusije u prvom tromjesečju 2022., prema podacima Središnje banke, iznosio je 58,2 milijarde dolara. Za Rusiju je to rekordna tromjesečna brojka, 2,6 puta veća nego početkom prošle godine, kada je iznosio 22,5 milijardi dolara. Suficit trgovinske bilance, pozitivna razlika između izvoza i uvoza roba i usluga, iznosio je 66,3 milijarde dolara, na 25,8 milijardi dolara godinu ranije. Obim ukupnog izvoza iznosio je 156,7 milijardi dolara, a isti kvartal prošle godine 104,8 milijardi dolara. Ukupan uvoz je bio 90,4 milijarde dolara, na 14,4 milijarde dolara više nego u prvom tromjesečju 2021.

Ali Rusiji zapravo nije potreban takav priljev dolara. Prvo, SAD i EU pokušavaju stvoriti situaciju u kojoj će i dalje kupovati rusku naftu i plin, ali Rusija će od njih zbog sankcija moći malo kupovati s tom zaradom, odnosno taj će novac ležati u Ruskoj banci kao mrtvi teret. Drugo, opasnost od hiperinflacije dolara ubrzano raste, pa se u svakom slučaju hitno negdje mora potrošiti.

No, zbog imidža, trenutno je važno da Rusija pokaže da unatoč sankcijama strane valute i dalje pritječu u zemlju. Ali već u vrlo bliskoj budućnosti ruska će vanjskotrgovinska razmjena vjerojatno biti uravnotežena i kupovat će točno onoliko koliko i prodaje.

Ovo je dobro jer će biti moguće uzeti povoljni zajam za kupnju imovine odbjeglih zapadnih kompanija.

Ruska banka je komercijalnim bankama olakšala kreditiranje otkupa imovine kompanija koje napuštaju Rusiju, stoji u priopćenju na internetskoj stranici regulatora. Pojednostavljeno, nije nacionalizacija, već kupnja za šaku dolara imovine vrijedne, prema nekim izvorima, čak 450 milijardi dolara, ako bi svi „pobjegli“.

Do 1. siječnja 2023. povlašteni uvjeti primjenjivat će se na koji će krditima otkupiti imovinu poduzeća koja su prestala raditi u Rusiji. Konkretno, takvi zajmovi neće biti podložni povećanim čimbenicima rizika koji se koriste u izračunu omjera adekvatnosti kapitala.

Profesor ekonomije Aleksandar Skorobogatov analizira sumnjive teorije zapadnih ekonomista o rublji.

„Paul Krugman, koji je prije trideset godina dobio Memorijalnu nagradu za ekonomiju Alfreda Nobela za ekonomiju, odavno je prešao sa znanstvenog na ideološku i informativnu frontu, govoreći čitateljima The New York Timesa o neuspjesima Rusije čak i tamo gdje „tobože uspijeva“. Tvrdi da je ojačana rublja preteča katastrofalne recesije.

On to objašnjava na temelju ideje o "nemogućem trojstvu" u međunarodnim financijama.

Stabilnost domaće valute, otvoreno tržište kapitala i slobodna monetarna politika tri su poželjna uvjeta koja niti jedna zemlja ne može postići u isto vrijeme.

Ali ispunjenje bilo koja dva od ovih uvjeta ključno je za pravilno funkcioniranje gospodarstva.

Krugman kao primjere navodi Veliku Britaniju s nestabilnom funtom, EU sa stopom prikovanom za pod i Kinu s visokim preprekama za kretanje kapitala. U sva tri slučaja gospodarstvo je u stanju balansirati između financijske stabilnosti i gospodarskog rasta.

U Rusiji, prema Krugmanu, postoji samo jedan od tri uvjeta, a to je stabilna valuta, dok je tržište kapitala čvrsto zaključano, a stopa podignuta do stropa. Što se tiče potonjeg uvjeta, Krugman smatra da Ruska banka nema ni najmanju slobodu manevra i jednostavno mora podići stopu preko svake mjere, jer će u protivnom, čak i uz zaključano tržište kapitala, rublja neizbježno propasti.

Svoj govor završava tmurnim predviđanjem da će Rusija na kraju imati samo jaku rublju, a gospodarstvo će se ugušiti od nedostatka likvidnosti. Zanimljivo je da je u ovom dijelu svog razmišljanja uskladio svoje ideološke postulate s težnjama nekih teško zaduženih oligarha, poput Olega Deripaske, koji kažu da je s ovakvom monetarnom politikom ruska ekonomija na putu u propast.

Međutim, popuštanje koje je u petak najavila Ruska banka jasno je pokazalo da Nabuillina ima slobodne ruke da se istovremeno bori protiv inflacije i nezaposlenosti. Snižavanje stope za 300 baznih bodova odjednom, pa zar to nije dokaz njene potpune slobode manevra?!

Zapravo, prepreke kretanju kapitala bile su više nego dovoljne za stabilizaciju deviznog tržišta. Stopom se manevrira radi stabilnosti cijena, postavljajući je približno na razinu inflatornih očekivanja.

U kontekstu priljeva novca, podsjetimo da je proračun za 2022. napravljen prema cijeni nafte, ali i plina, koji je prati, od 40 dolara za barel. Sad je cijena barela 111 dolara.

Krugman smatra da Rusija stopu drži na nemoguće visokoj razini i da je ne može sniziti. U međuvremenu, ako se okrenemo novijoj povijesti ruskih financija, vidjet ćemo da je i 2015. stopa bila na istoj razini kao sada, na prijelazu stoljeća bila je tri puta i četiri puta viša, 1998. godine dosegla 150%, a nekoliko godina ranije premašio 200%. Inače, tada su zapadni stručnjaci s odobravanjem govorili o toj politici, rekavši da ona „Rusiji osigurava financijsku stabilnost“. Kakva je to „stabilnost“ bila, Ruse bolje da ne podsjećate.

Dakle, i nedavna povijest i aktualni događaji pokazuju da u Rusiji, uz stabilnu valutu, postoji sloboda manevra u monetarnoj politici, pa su dva uvjeta "nemogućeg trojstva" za financijsku stabilnost i zapošljavanje ispunjena. Ostaje „otvoreno tržište kapitala“.

Što se tiče samo ova dva uvjeta, u tome se Rusija pokazala slična Kini. Ima stabilnu valutu i slobodno manevriranje tečaja uz zatvoreno tržište kapitala. Dakle, glasine o smrti ruske ekonomije, čak i ako dolaze od nobelovca koji nije baš kompetentan u ruskim poslovima, preuranjene su, ako ne i imbecilne.