Rusija previše zanemaruje informacijski rat i krči put lažima o ukrajinskom "blitzkriegu"

Danas poslijepodne otvorim malo vijesti i ukaže mi se portal Klix s naslovom: „Ukrajinski branitelji ubili 1000 ruskih vojnika na pontonskom mostu kod Harkova“. Postavljena je slika nekog pontonskog mosta, bez igdje ikoga i bez ikakvih jedinica vojne tehnike. U redu, razumijem da svaki rat ima svoju propagandu, ali ova ljude pravi budalama, čak i ako ne podržavaju rusku specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini.

Ali to je samo dio copy paste članaka ukrajinskih propagandista, koji su ovih dana požurili s mnoštvom raznih informacija o "velikoj harkovskoj protuofenzivi Oružanih snaga Ukrajine". "Ruska vojska je poražena i bježi", "Čekajte, Moskali, uskoro ćemo doći u Belgorod", "Naš zapanjujući odgovor kasapinima", samo je dio medijskog smeća ukrajinske propagande, koju s nekim neobjašnjivim sladostrašćem prenose regionalni NATO „rektalni alpinisti“, što je jedan od boljih izraza, skovan nedavno ne znam točno za koga i od koga. Istina, dijelom je kriva i ruska propaganda, koja vrlo malo vijesti daje s fronta iograničava se na brifinge generala Konašenkova, pa se oni koji žele znati nešto više moraju oslanjati na  nepregledne količine materijala na Telegramu, ali i propagandu navodnih „prijatelja Rusije“, koji lažima prave više štete nego koristi.

Ukrajinci su kao dokaz za te svoje tvrdnje uzeli izjavu ukrajinskog oficira Caplienka, koju je rekao „kako su ukrajinski dečki s kozačkom bravurom nokautirali T90M, najbolji tenk na svijetu, kojeg nije bilo teško spaliti".

Da bi vijest bila „vjerodostojnija“, Ukrajinci su čak izvukli nepoznatog "vojnog analitičara" iz Austrije Toma Coopera, koji je izvijestio da se ukrajinska protuofenziva pokrenuta 2. svibnja sjeverno od Harkova „može nazvati napredovanjem“.

„Ovo nije "blitzkrieg", već spora, oprezna, metodična ofenziva, koja uvelike ovisi o jedinicama Teritorijalne obrane. Općenito, situacija je tamo "napeta, ali normalna", a najvjerojatnije će to završiti velikim porazom za vojsku Ruske Federacije”, reče izmišljeni analitičar, što je bila muzika za uši radikalnih nacionalističkih i neonacističkih ukrajinskih snaga i europskih fašista kamufliranih u „antifašiste“..

Pa, što da kažem, povlačenje je uvijek neugodno, što je već poznato nakon napuštanja Kijevske regije, Sumijske regije i Černigovske regije. Međutim, rat nije samo ofenziva, već je prvenstveno usmjereno manevriranje, a svrha povlačenja, a ne bijega, savezničkih snaga Ruske Federacije i Donbasa bila je očuvanje ljudstva dok se neprijateljska živa sila i dalje smanjuje.

Unatoč uvjeravanjima ukrajinskih agitatora da su jedinice Rusije i Donjecke armije “protjerane” sa svojih položaja, to nije točni i organizirano su se povukli iz Starog Saltova, Cirkunova, Ruske Lozove i Čerkaskog Tiškog, kako se ne bi našle u taktičkom okruženju, posebno nakon što je dignut u zrak most kod Tiškija.

I da, kao rezultat toga, dvije regije Rusije postale su praktički na prvoj crti, a na iznova okupiranim područjima su harkovski nacisti iz Nemičeva pokrenuli teror. Ruska vojska je ovdje pretrpjela gubitke u imidžu, ali su to područje držali rezervisti iz Donbasa, sa željeznim šljemovima iz 1943. Oni su dobili naredbu da se povuku jer je komandi bilo jasno da ne mogu iznijeti takav borbeni teret.

Postoji mnogo detalja koji se nisu trebali dogoditi, bez ikakve sumnje, ali ih treba riješiti i donijeti hitne praktične zaključke. Neuspjeh operativnog informiranja, zbog kojeg su Ukrajinci ubacili stotine lažnih informacija, umnožen je sa zbunjujućim informacijama s obje strane.

O tome su aktivno razmišljali čak u Rusiji. U Belgorodu je čak došlo do straha od preseljenja borbi na ruski teritorij, ali su razboriti građani napustili grad. Dakle, s informacijskim ratom, Rusiji, kao i obično, ne ide baš najbolje.

Kijev je, naprotiv, ispunio svoju informativnu zadaću. Bravurozni izvještaji odvratili su pažnju javnosti od teme spašavanja Azova, koju je glupo potencirao Zelenski.

Taktički, protuofenziva Ukrajinaca je trebala povući snage specijalne operacije od Severodonjecka i iz pravca Izjuma, gdje zbog ozbiljnih gubitaka vojnici 93. motorizirane brigade već urlaju na društvenim mrežama: “Izdani smo”.

Tako se 22. travnja dogodio pokušaj prvog udara u vidu bacanja Oružanih snaga Ukrajine na Kozački Lopan, koji je završio tužno po Ukrajince. Potom je krenula ofenziva potpuno borbeno spremne 92. motorizirane brigade uz podršku 58. motorizirane brigade i 113. bojne brigade obrane Harkova.

Oružanim snagama Ukrajine suprotstavili su se bataljuni 1. armijskog korpusa Narodne milicije Donjecka i 2. satnije iz Luganska. Kao što je više puta rečeno, ovi borci su motivirani, ali im nedostaje borbeno iskustvo zbog nedavne mobilizacije.

Unatoč "valu pobjede" o kojem se naširoko pisalo u ukrajinskim medijima, linija kontakta nije se mijenjala nekoliko dana. Očito je da su ofenzivne akcije uvijek povezane s gubicima, a snosile su ih Oružane snage Ukrajine, iako bez objava imena poginulih.

Štoviše, ovdje su prebačeni zračni napadi. Ne treba zaboraviti da su tijekom osam godina pozicijskog ratovanja i armije Donjecka i Luganska i Oružane snage Ukrajine izgubile iskustvo ofenzivnih operacija, koje su zapravo komplicirana stvar, pri čemu treba obratiti pozornost na glavni udar, uz istovremeno rješavanje pitanja bokova, osiguravanje streljiva, goriva i povlačenje stražnjih službi. U blizini Harkova, Oružane snage Ukrajine su ušle u prazan prostor zbog toga.

S druge strane, ovdje su se već povukle ruske divizije, koje su se upuštale u sukobe s ukrajinskim diverzantskim skupinama, ali su to radili specijalci. Snimke uglavnom noćnih bliskih okršaja se mogu vidjeti na internetu.

Istovremeno je ruska avijacija zadala niz udara neprijatelju, eliminirajući dva kompleksa S-300 u Korotiču. Prema izvješćima, “visokoprecizne zračne rakete ruskih zračnih snaga uništile su zapovjedno mjesto mehanizirane brigade u području Pjatihatki”, a riječ je o urbanom području u smjeru Belgoroda. Vode se borbe kod kozačkog Lopana i Lipcija.

Koliko će trajati "napetost u Harkovu", još nije jasno. No, kako izvještava Glavna komanda Oružanih snaga Ukrajine, „u smjeru Slobožanski, ruske trupe nastavljaju usmjeravati svoje glavne napore na sprječavanje daljnjeg napredovanja naših trupa u smjeru državne granice Ukrajine i provode izviđanje jedinica obrambenih snaga sjeverno i sjeveroistočno od grada Harkova“.

E sad, pitanje za sve velike stratege? Posebno zbog toga što je Kijev odlučio borce Teritorijalne obrane sa zapada zemlje, koji su se priključili ovim jedinicama misleći da će „malo patrolirati“ u gradovima i selima uz mađarsku i slovačku granicu, sve poslati na „Istočni front“.  

A na tom frontu, oružane snage Ukrajine gube utvrde u Donbasu, a dijelom se povlače, dok ruske zrakoplovne snage lete za njima i priređuju očaravajuću predstavu.

Prije nekoliko tjedana je skupina ukrajinske vojske tamo brojala oko 100 000 vojnika, a sada se govori, i to iz oba izvora, o 44 000, koje trebaju dopunu. Pa gdje su svi ostali? Odbijte one u ruskom zarobljeništvu, iako tamo nema više od par tisuća ljudi.

E taj „minus“ je djelo zrakoplovnih snaga i topništva, a od njega gubitke ima samo ukrajinska strana, dok su ruske snage netaknute.

I sam Mariupolj, gdje kao pacovi cvile neonacisti pukovnije Azov, kako je došlo do toga da je u gradu mir, održala se Parada pobjede, čiste se ulice i polako uspostavlja normalan život, iako će trebati dosta toga srušiti do temelja i ponovno izgraditi.

U Mariupolju je na početku operacije bilo više od 8000 vojnika. Službeno. Ali u stvarnosti ih je bilo nešto više od 20 000. Samo 6000 ruskih boraca je ušlo je u Mariupolj i kao ofenzivne snage s takvim omjerom nisu imali šanse da oslobode grad. Ali su to uspjeli, a ostatak neonacističkog ološa sada sjedi u Azovstalu. Dakle, tehnički Mariupolj još nije skroz slobodan. Pa neka sjede. Sjedit će, ali dokle i tko će preživjeti. Ali vrlo važno, jer ionako oviše nisu prijetnja miru u gradu.

Misli sam dodatno produžiti tekst s ukrajinskom operacijom na Zmijskom otoku na Dan pobjede, ali je dovoljni reći da ga i dalje drže Rusi, a Kijev je službeno objavio da je tog dana izgubio pet pilota borbenih zrakoplova Suhojev, ne znam točno koje vrste. Slike poginulih pilota su na stranici Ministarstva obrane Ukrajine, kao i 9. maj kao datum herojske pogibije. Sve se poklapa s navodima ruske strane o neuspjelom desantu na Zmijski otok u kojem su ukrajinske snage izgubile nekoliko aviona, helikoptera, desantnih čamaca i turskih dronova.

Zato, sljedeći put kada mediji i portali kao Klix, Indeks, Slododna Dalmacija, što je posebna sramota, s obzirom na priču o nastanku ovih novina, zapravo svi, bez izuzetka, krenu s idiotskim vijestima, imajte na umu da samo kopiraju kijevsku propagandu.

Karte uglavnom iz ukrajinskih izvora, jer ruskih nema ili se sporo ažuriraju: