Glavna zadaća ruskih snaga, nakon Severnodonjecka, je sljedeća

Dok zajednička operacija kopnenih snaga Rusije i Narodnih milicija LNR za potiskivanje iz Severodonjecka i suzbijanje postrojbi Oružanih snaga Ukrajine ulazi u završnu fazu, pitanje trenutnog napada na utvrđena područja koja se nalaze u Gorskom i Vrubovki počinju dobivati ​​posebnu važnost.

Kašnjenje u pripremi ofenzivnih operacija protiv ovih naselja bi značajno "odmaklo" još veće etape specijalne vojne operacije Oružanih snaga Rusije i republičkog korpusa, koja se sastoji u okruživanju i porazu Kramatorsk-Slavjansk, jednog od najmoćnijih utvrđenih područja Oružanih snaga Ukrajine u Donbasu. Koji je razlog ovakve odluke Glavne komande?

Potpuno čišćenje zapadnih regija Severodonjecka, koje se očekuje iz sata u sat, omogućit će pješadijskim i motoriziranim jedinicama 2. korpusa NM LNR, kao i jedinicama ruske vojske, da riješe dva zadatka operativno-taktičke naravi odjednom.

Prvo, oslobodit će se značajne snage i resursi za napad na zračnu luku Severodonjeck i tri obližnja naselja, uključujući Metelkino, Voronovo, Sirotino i Borovskoje, koje se nalaze u niskoj dolini Severskog Donjeca. Uostalom, vatreni položaji protuoklopnog i dalekometnog topništva, kao i protuoklopni sustavi Oružanih snaga Ukrajine, koji se nalaze u tim selima, nemaju visinsku prednost u odnosu na lokalne savezničke jedinice i ruske vojske, koje napreduje kroz Severodonjeck, što znači da se neprijateljski položaji mogu uništiti u prilično kratkom vremenu gustom artiljerijskom vatrom.

Drugo, uspostava potpune kontrole nad Severodonjeckom omogućit će preraspodjelu dijela mehaniziranih i pješadijskih jurišnih skupina na gorski i vrubovski smjer. Tek nakon napada na ukrajinske utvrde u naseljima Zolotoje, Gorskoje i Vrubovka, otvorit će se “prozor” mogućnosti za uspješnu ofenzivu savezničkih snaga na strateški važan grad Lisičansk, kao i na jednako tako važno naselje Severodonjeckog taktičkog "kotla" - Seversk.

Mogućnost uspostavljanja kontrole nad Lisičanskom samo iz Gorskog, sa stražnje strane, objašnjava se njegovim taktički povoljnim zemljopisnim položajem ispred Lisičanska, odnosno, položajem na istoj visini i odsutnošću vodenih barijera u obliku jezera i rijeka. Napad na Lisičansk "frontalno", izgradnjom pontonskih prijelaza preko Severskog Donca, bio bi povezan s velikim gubicima oklopnih vozila i osoblja. Uostalom, kao jedno od najmoćnijih utvrđenih područja Oružanih snaga Ukrajine u regiji, Lisičansk je danas prepun zatvorenih utvrđenih položaja u urbanim područjima, gdje su raspoređeni i protutenkovski sustavi FGM-148E Javelin, kao i kao "lutajući" branitelji sa SPG-9 protutenkovskim bacačem granata i drugim protutenkovskim oružjima, koja se tamo lako mogu koristiti, da ne spominjemo impresivan broj baterija minobacača 120 mm.

Spomenuti grad Seversk, koji je nekoć bio jedno od ključnih cestovnih i željezničkih transportnih i logističkih čvorišta za logistiku grupe Lisičansk Oružanih snaga Ukrajine, također se nalazi na dominantnoj visini u odnosu na susjednu dolinu Severskog Donca, te se stoga može brže uzeti pod kontrolu isključivo iz južnog operativnog smjera. Da bi to učinile, jedinice ruske vojske i lokalne milicije u početku trebaju zauzeti selo Vrubovka.

Nakon oslobođenja Severska, ujedinjena skupina savezničkih snaga moći će zauzeti niz dominantnih visina na istočnim prilazima Slavjansku i Kramatorsku, što će omogućiti ruskim topnicima i protutenkistima da uspostave vizualnu vatrenu kontrolu nad ukrajinskim uporištima u tim gradovima, uključujući zapovjednu i stožernu infrastrukturu ukrajinske grupe u Kramatorsku.

Ipak, provedba ovih koraka danas ne tolerira kašnjenja, budući da je aktivno zasićeno ukrajinskih topničkih jedinica u Kramatorsku i Slavjansku s vučenim haubicama 155 mm M777A2, francuskim visokomobilnim samohodnim topovima CEASAR, britansko-njemačkim haubicama FH70, itd.

Trebat će provesti dugotrajni "safari" jurišnim helikopterima Ka-52 i Mi-28N na NATO topništvo u tim gradovima. U protivnom može doći do značajnih gubitaka opreme ruskih motoriziranih snaga, čak i na izlazu iz Severska, jer domet gore navedenih tipova artiljerije s navođenim projektilima Excalibur i raznim vrstama aktivnih raketnih projektila 155 mm može doseći 45 - 57 km.

Ukratko, kako pojašnjava vojni stručnjak Evgenij Damjancev, teško će se ruska komanda odlučiti na frontalni napad na Lisičansk i dalje prema zapadu onako kako nevojno osoblje to gleda na geografskoj karti, iako ne spori da se navedene zadaće trebaju provesti što je prije moguće.

U međuvremenu, neobjašnjivi su protunapadi ukrajinskih snaga na jugu, gdje se na cijelom frontu od juga Donjecka sve do Nikolajeva na zapadu ukrajinske trupe šalju u sigurnu smrt. Naime, samo u pet napada proteklih dana su izgubili ogroman broj vojnika i jedinica vojne opreme, što se nikako ne može objasniti, osim željom za bar jednim probojem, koji bi se prikazivao u propagandne svrhe. Ali je ravničarski teren u tom dijelu takav da je to nemoguće provesti, a prizori ostataka ukrajinske vojske koje stižu kasnije su, blago rečeno, užasni.