Zašto je Vladimir Putin čekao, unatoč žrtvama i povlačenju s dijela teritorija

Vladimir Putin je proglasio djelomičnu mobilizaciju, a general Šojgu je rako da će pozvati 300 000 vojnika, uglavnom s borbenim iskustvom, oficira i podoficira u rezervi. U isto vrijeme su regije Donjeck, Lugansk, Herson i Zaporožje najavili referendume o ujedinjenu s Rusijom. Ovdje nije potrebno nikakvo daljnje pojašnjenje i jasno je da vojska mora osigurati provedbu referenduma i odbijanje ukrajinskih napada, kojima će Kijev sigurno pokušati omesti glasanje, ali i oslobađanje manjeg dijela Donjecke Narodne Republike i regije Zaporožje, koji još nisu pod ruskom kontrolom. Nakon toga će se postaviti novi ciljevi, a proces ujedinjenja bi trebao obiti zaključen polovinom sljedećeg mjeseca.

Što će se dogoditi čim regije bivše Ukrajine uđu u sastav Rusije kao subjekti federacije?

1. Automatski potpadaju pod ruski nuklearni kišobran. Ali odmah, bez predigre, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.

2. Rusija ima pravo zahtijevati od zemalja članica saveza ODKB da priteknu u pomoć u novim ruskim regijama. Na kraju su to i sami potpisali. Jasno je da neće biti nikoga, ali ovo je najbolji i najbezbolniji način da Rusija zbaci jaram kojeg je sama sebi navukla.

3. Putin je očito čekao jesen. Morao je  imati garancije da se Europska unija neće predomisliti u vezi sa sankcijama. Sada Rusija, kao “pouzdan dobavljač”, neće morati slijediti primjer Bruxellesa koji čak i može ukinuti dio sankcija, barem do proljeća. Pa sjećate se, "Rusija je velika duša" i sve to. Ali sada EU nema drugog izbora nego gurati do kraja, čak i po cijenu potpunog gubitka svoje industrije. Inače kakva bi to demokracija bila koja je pokleknula pred „autokratskom tiraninu iz Kremlja“?

4. Turska je priča za sebe i važan faktor u ovoj igri. Turci su izrazili želju za ulaskom u SCO. Moskva je kao odgovor postavila uvjet da je za ulazak u SCO prvo potrebno izaći iz NATO pakta, a  sudeći po posljednjim događajima oko Ankare, toj je opciji sklon i Erdogan. Pogotovo u pozadini demonstrativne potpore Grcima od strane Amerikanaca i Francuza.

5. Europska unija je praktički razoružana,  a Moskva joj nije ostavila vremena da obnovi arsenale u smislu riječi "apsolutno". Bruxelles je bio uvjeren u dugotrajnu prirodu sukoba, ali sada Kremlj ima pravo iskoristiti svaku priliku da zaštiti svoje teritorije. Čak i ona oružja koja još nisu korištena u SVO, a ima ih više nego dovoljno. Pokriti nebo? Lako. „Isključiti“ iz upotrebe cjelokupnu prometnu i energetsku infrastrukturu? Da, vrlo lako, jer događaji prelaze u drugačije agregatno stanje, od kirurških udara do brišućih udaraca velikim čekićem po svemu. I mogu doći će gdje treba, nema sumnje.

Očito je da se Rusija potpuno okrenula Istoku. Za Zapad je to iznimno bolna tema, posebice u energetskom i sirovinskom smislu. Možda je za neke sve ovo prebrz scenarij, ali je očita velika želja Kremlja da Europljane prebaci na niskokaloričnu prehranu i terapeutsko hlađenje.

Posljedice za druga Xija vrlo su zanimljive. Već sada se čuju prijekori Nebeskom Carstvu i kažu da drug Vladimir raste s teritorijama, ali je jasno da se Zapad neće usuditi boriti za neki ušljivi Tajvan.

Sve to upućuje na scenarij ulaska u fazu oslobađanja, a ne denacifikacije i demilitarizacije Ukrajine. Mijenja se i sam smisao operacije, odmah se prelazi s taktike na strategiju, a za Europsku uniju pomicanje ruskih granica daleko na zapad ne sluti na dobro. Do sada smo imali „širenje NATO pakta na Istok“, odjednom gledamo širenje Rusije na Zapad.

NATO će se raspasti u svakom slučaju, prije ili kasnije, jer jednostavno više nema resursa za njegovo postojanje. I sad zamislite: NATO pakta više nema, a Rusija – evo je, na periferiji. Zastrašujuće? Za Bruxelles prilično, do razine panike. „Demokracija je u opasnosti, čuje se Putinov zloslutni smijeh“.

I što je najvažnije:

1. Na Zapadu su previše otvoreno počeli govoriti o geopolitičkoj protuofenzivi protiv Rusije. Najbolji način da se osujeti takav pothvat je izravan udarac u glavu i nekoliko udaraca kovanom vojnom čizmom u stražnjicu.

2. Europa nije u poziciji prebaciti se na mobilizacijske tračnice, ni u gospodarstvu, ni u politici, a republikanci u Americi iskreno čekaju da Joe Biden napravi još jednu glupost, uključivši se u sukob s Rusima.

3. Podsjećamo vas da je točno mjesec i pol ostalo do središnjih izbora u Sjedinjenim Državama? U srijedu je sljedeći sastanak kojeg održava FED, te godišnjica bitke kod Kulikova. Usput, ostaje za vidjeti koji će od ovih događaja biti razorniji za američku ekonomiju. Ili naglo poskupljenje plaćanja duga ili izravan ekonomski odgovor Rusije u obliku embarga na isporuku najosjetljivijih artikala Sjedinjenim Državama. Možemo početi s uranom, na primjer, i sa zanimanjem ćemo vidjeti što će se dogoditi s američkom nuklearnom industrijom za godinu dana.

Sjajna godina. Baš divno. Čak i ako Sleepy Joe ili gospođica Liz Truss smisle planove da „nenamjerno“ pritisnu crvenu dugmad, nitko im to neće dopustiti. U Glavnom stožeru ipak ima razumnijih ljudi, generala s četiri zvjezdice, a oni razumiju kako će sve završiti.

Dakle, za ove četiri regije postoji samo jedna poruka: Dobrodošli u svoju rodnu luku, pod najljepšim nuklearnim kišobranom na svijetu!