Ciljevi "elite" i ideologije koja se uspjela probiti u pravoslavne crkve i objaviti podršku LGBT-u i feminizmu

Gledajući izvana, takva tvrdoglava želja da se narodima nametne ono što očito ne žele, a riječ je o rodnoj ideologiji, može izgledati čudno. Zašto ići u sukob i prisiljavati ljude na nešto? Ne, to nisu nikakvi sotonistički ciljevi globalističke kabale i ostale nebuloze koje s provlače po internetu. I ovdje mala digresija. Iako mi je jasno da širenje tih narativa u zapadnim zemljama za Rusiju ima pozitivan učinak u smislu slabljenja povjerenja u nacionalne vlade, svejedno mi se ne sviđa što sve ono što pomažu da se propagira u EU kod sebe strogo zabranjuju i Roskomnadzor odmah skida s ruskog segmenta interneta. Za ponovna postavljanja slijede novčane kazne, čak i zatvor.

Ovo se u nas ne govori o Rusiji: Roskomnadzor i cenzura suludih teorija na ru-netu 

 Stvar je da iza ovog čudnog ponašanja postoje određeni, sasvim racionalni ciljevi koje bismo trebali razmotriti.

Provlačeći se kroz sve te groteskne, bizarne perverzije, imamo jarko našminkane muškarce i kićene ženske haljine, „operacije promjene spola“, zapravo, sakaćenje nesretnih dječaka ili djevojčica, koji su bili uvjereni da su njihovi uobičajeni tinejdžerski problemi  uzrokovani činjenicom da su "rođeni u tijelu pogrešnog spola". Sve to izgleda kao nekakav skup vještica, horor film, mračno i pakleno ludilo. Ali svako ludilo ima svoju logiku i nema nikakve „Kabale“ i pentagrama u čast Sotoni na sastancima na kojima se donose te odluke. One su pragmatične, racionalne i imaju svoj cilj, a on je zadržati globalnu moć i financije.

Oni koji sve to promoviraju nipošto nisu ljudi zaluđeni bolesnim strastima. Naprotiv, vrlo su racionalni, njihova strategija i metode su promišljene. Među njima je vrlo malo ljudi koji pate od seksualnih devijacija. Promicanje bolesnih strasti nije cilj, to je sredstvo. Cilj je, kao i uvijek, vlast nad ljudima i narodima. Svaka ideologija je sredstvo za utvrđivanje vlasti i kontrole, a prava se moć vrlo malo oslanja na izravno nasilje. Prvenstveno je kulturološke i psihološke prirode.

Neki su zaboravili, a neki nisu ni pročitali nekoliko mojih uradaka o kulturnom imperijalizmu, pa onaj o Rock'n'Rollu kao kontrakulturi kulturama raznih civilizacija, a cilj mu je bio stvarati simpatije prema Zapadu i tom „sustavu vrijednosti“, ali mislim da znate o čemu je riječ.

Ovoj metodi se pribjegava jer je bolja od prisile. Sila mijenja vanjsko ponašanje ljudi, ali oni se mogu pobuniti čim ona oslabi. Za stjecanje trajne moći potrebno je promijeniti samog čovjeka – njegovu svijest, kulturu i identitet. Potrebno je uništiti ono u što su ljudi prije vjerovali, za koga su sebe smatrali, sustav vrijednosti iz kojeg su polazili.

Ako imate vjeru, nacionalnost, obitelj, povijest, sve ono što vašem životu daje smisao, dostojanstvo i zajedništvo sa susjedima, teško je međunarodnim centrima moći manipulirati vama. Gotovo je nemoguće da budete građanin „vrlog novog svijeta“ kojeg bi željeli stvoriti. Stoga vam se sve ovo mora oduzeti.

Ali kako? Prethodni grandiozni projekt preustroja čovječanstva – boljševizam – oslanjao se na nasilje. Prekid povijesnog slijeda, oduzimanje povijesti i vjere ljudima, sve je učinjeno uz mnogo prisile. Ali ako su Staljin i Berija to mogli, da ne govorim Pol Pot ili Enver Hoxa,  globalistička elita za to nema resursa. Osim toga, izravna prisila mogla bi uzrokovati nasilno odbijanje s nepredvidivim rezultatima. Pronađena je mnogo manje krvava, ali učinkovitija,  metoda uništenja. I tu su se zapravo nesretni ljudi sa seksualnim poremećajima pokazali kao prikladno sredstvo.

Sve tradicionalne religije i kulture pridaju veliku vrijednost obitelji. Svi oni polaze od činjenice da moćna seksualna energija sadržana u ljudskoj prirodi ima svoju vlastitu svrhu, a to je stvaranje čvrstih zajednica između muškarca i žene u kojima se uče ljubavi, vjernosti i ispunjavanju međusobnih obveza, zajednica u kojima se rađaju i dobivaju djeca. One kulture koje nisu cijenile obitelj jednostavno nisu preživjele do danas.

Da biste uništili ljudske kulture i religije iznutra, morate postupno promijeniti plus u minus. Naviknuti ljude na ideju da je prava ljubav između muža i žene nešto loše, "heteronormativizam", majčinstvo je za osudu, jer je planeta već prenaseljena, a ljude treba od djetinjstva učiti seksualnim eksperimentima koji će dovesti do toga da je formiranje normalne obitelji što manje vjerojatno. Jer obitelj traži trud, predanost jednih drugima, strpljivost, odricanje, u obitelji se uči voljeti, a to je uvijek teško.

Moderno “prosvjetiteljstvo” uvjerava djecu i adolescente da je seksualno zadovoljstvo nešto što nema veze s ljubavlju ili vjernošću. Da mogu težiti seksu u njegovom mehaniziranom, depersonaliziranom i dehumaniziranom obliku.

U ovom slučaju, tradicionalna, uključujući religijska kultura, uspješno se demonizira u očima mlađe generacije kao nepodnošljivo opresivna, jer „zahtijeva da kontrolirate svoje impulse i odgodite zadovoljstvo“.

Jedan od najsnažnijih poticaja u ljudskoj prirodi - seksualnost - izopačen je i stavljen u službu političkog projekta, čija je svrha potpuno uništenje nacionalnog i vjerskog identiteta svih naroda kako bi se stopili u globalističku utopiju. Naglašena grotesknost i apsurdnost te ideologije, njezine vanjske manifestacije koje izazivaju fiziološku mučninu, sve je to također sasvim racionalno i služi dobro promišljenim ciljevima.

U totalitarnim kultovima ljudi su često prisiljeni učiniti nešto naglašeno smiješno, suludo i ponižavajuće. Možda se čini glupo, jer može udaljiti potencijalne pristaše, ali ovo je izvrsna tehnika. Ljudi koji su uvučeni u nešto očito glupo i loše prisiljeni su to sebi opravdavati da „tako funkcionira ljudska psihologija“. Neće reći: "Bio sam prisiljen jer sam slaba i nerazumna osoba", nego "Konačno sam shvatio istinu ovog velikog učenja."

Ljudi koji su pod pritiskom pristali vjerovati u realnost istospolnih brakova i trudnih muškaraca, od pristanka pod pritiskom brzo prelaze na najvatrenije, najiskrenije uvjerenje i oštro ogorčenje prema "homofobima" i "transfobima" i, naravno, prema Crkvi i općenito svim tradicionalnim institucijama koje ne prihvaćaju ono što su već prihvatile ove skupine, nekada i mase, kao u slučaju Nizozemske, skandinavskih zemalja i drugih sličnih „nacija“ koje zbog ovoga polako i izumiru, a svoj prostor ostavljaju zdravim narodima iz kultura najčešće iz Azije i najčešće muslimanima.

No, da bi se takvo psihološko preformatiranje čitavih naroda izvelo, potrebno je uspostaviti apsolutnu kontrolu nad obrazovanjem i istisnuti Crkvu iz javnog polja, a to sada rade globalističke strukture u Srbiji. Mada, naravno, ne samo u Srbiji. Svugdje gdje stignu. Ali u Srbiji, a to je nešto što treba pohvaliti, nailaze na ozbiljan otpor. Problem je što većina „antiglobalista“ nema gore spomenuti racionalan pristup problemu i često znaju zabrazditi u nekakve sulude teorije. No, otpora ima i sada je na redu revizija udžbenika iz biologije, na što su nevladine udruge koje žive od nova Zapada skočile kao ofurene. Ali uzalud. Taj se dio iz udžbenika uklanja.

Ali ovdje imamo još jedan zanimljiv fenomen i prodor u pravoslavne crkve preko mitropolija u Sjedinjenim Državama.

Da pojasnim, barem što se tiče Srpske Pravoslavne Crkve. Tamo, ali i u Australiji i dijaspori općenito, za vrijeme Jugoslavije je kler smatrao „da su se patrijarsi i Sinod u Beogradu previše približili komunističkim vlastima“ i pod kontrolom američkih obavještajnih službi su stvorili Free Serbian Ortodox Church. Tipična raskolnička struktura u dijaspori i ideološki na liniji s tom dijasporom. I druge zemlje socijalističkog lagera su imale takve projekte na Zapadu. Sada su sve te raskolničke sekte priznale primat Patrijaršije i Sinoda svojih matičnih crkvi, ali su i dalje na jaslama CIA-e.

Kakve veze to ima s rodnom ideologijom? Pa ima, jer je sedam mitropolita raznih pravoslavnih crkvi dalo podršku onome što radi organizacija IOTA, a objavljuje u časopisima Public Orthodoxy, Orthodoxy in Dialogue i The Wheel.

IOTA je očito degenerisana, subverzivna organizacija, koja aktivno radi na uništavanju pravoslavne crkve na njenim doktrinalnim osnovama, jer homoseksualnu aktivnost, transrodno i svako osnaživanje žena, ali u smislu zapadnog feminizma. Naravno da se to više ne može nazvati "crkvom", nego otpadničkom skupinom.

Trenutno imamo sedam ovih mitropolita, a to su, kako piše Gorthodox:

- Njegovo visočanstvo Teofan (Savu), nadbiskup Jaski i Mitropolit Moldavski i Bukovine iz Rumunjske pravoslavne crkve;

- Njegovo visočanstvo Grigoli (Berbičašvili), mitropolit Potija i Kobija, Gruzijske apostolske pravoslavne crkve;

- Njegovo visočanstvo Aleksandar (Golicin), nadbiskup Dallaske Južnobugarske eparhije, Bugarska pravoslavna crkva;

- Njegovo Preosveštenstvo Irinej (Dobrijević), biskup istočnoamerički, Srpska pravoslavna crkva;

- Njegovo Preosveštenstvo Episkop Srpske pravoslavne Eparhije zapadnoameričke Maksim (Vasiljević)

- Njegovo Preosveštenstvo Emilian (Nika), Episkop krišanski, vikar Arhiije Aradske, Rumunjske pravoslavne crkve

- Njegovo Preosveštenstvo Daniil (Nikolov), Episkop vidinski, Bugarska pravoslavna crkva.

 Možda je tek sada jasno dokle seže upliv u institucije, crkve, zašto su nevladine udruge toliko  agresivne kada izjednačavaju perverzije i devijantno seksualno ponašanje s ljudskim pravima?

A ponovimo da je cilj samo jedan – očuvanje vlasti i moći i uspostava apsolutne kontrole nad umovima ljudi i cijelih nacija. Nikakve kabale, mljevenje male djece za „adenokrom za pomlađivanje“ i što sve nećete čuti na opskurnim portalima i od osoba upitnog mentalnog zdravlja, koji pišu i rade za „elitu“ koja ostvaruje apsolutno racionalne ciljeve. Humane ne, ali racionalne i razumljive s njihove točke gledišta.