Krasni Liman: Počinje sljedeća operacija, i to ne samo operacija, nego nova faza rata

Oko Krasnog Limana se stvorila zanimljiva situacija, slično kao oko Balakleje, iako ovaj put ima određenu težinu jer se povlačenje ruskih snaga dogodilo nakon sklapanja ugovora  ujedinjenju ukrajinskih regija s Rusijom i koncerta na Crvenom trgu. Ali još u članku Staljingrad na Severskom Donjecu sam napisao da se ne trebamo previše veseliti i prerano je za izljeve ponosa i slave.

Posao, težak i krvav, još je jako, jako velik i dug pred ruskim snagama. Morat će još vremena proći do pravih praznika, ali oni koji nisu navikli na borbu i na prvi udarac, iako ne letalan, dižu ruke , čupaju kose i urlaju kako je sve propalo, nisu ni vrijedni da dalje čitaju što ovdje piše. Oni su se po svojoj prirodi već predali, a ima i onih koji prikriveno ili otvoreno slave jednu taktičku pobjedu ukrajinskih i NATO snaga, kao da je povijest stala s jučerašnjim danom. Tu su i oni koji su meni posebno iritantni, koji u svakoj drugoj situaciji slave poraze NATO pakta, a ovdje ratuje NATO, ali su samo 1999. godine, protiv tadašnje Jugoslavije, te danas na strani zapadnih i cionističkih zločinaca. Za takav mentalni sklop stvarno moraš biti ljudska nula. Možda bi „gnjida“ bio bolji izraz, pa ću si ga dozvoliti, jer ovo nije nikakav medij, već moj osobni blog i imam punu slobodu da budem otvoren.

U ovom slučaju, vrijedi izreka nemojte biti zaljubljeni i nećete se razočarati i ne dajte se zavesti i sve ćete moći objektivno sagledati. A objektivnost u vremenu društvenih mrža je vrlo apstraktan pojam, posebno za one koji, kao što rekoh, traže baš onaj rezltat kojeg oni žele. Otvoreno, kao zapadni zločinci, ili prikriveno, kao neki koje poznajem.

I eto ga objektivno, a to sam napisao dan prije povlačenja iz Limana kao vrlo izvjesnu mogućnost.

Je li situacija s Limanom bila predvidljiva? Da. Je li se to moglo spriječiti? Pod određenim uvjetima, da. Ali ti uvjeti nisu postojali. Uključujući akutni nedostatak osoblja.

Je li ovo katastrofa? Ne. Ali ozbiljan je reputacijski udarac. Jer će, naravno, sada Kijev početi širiti temu još jedne velike pobjede. Tim više što je NATO jučer razbio glave ukrajinskim političarima. Morali su se oprati. A onda su Oružane snage Ukrajine ušle u grad koji je dan ranije postao ruski.

Stoga će pobjeda u Limanu biti prenaglašena. I Kijev će nastavljati napadati gdje god je moguće. Potrebno je pokazati uspjeh nakon što se Rusija de facto ponovno ujedinila s Novorosijom. Dakle, na trenutak se ruska granica formalno malo približila Kijevu.

Što je potrebno da rade Rusi? Prvo, ne treba ih zanimati mišljenje raznoraznih bukača, a posebno ne lažnih „prijatelja“, kao što ih i ne zanima. Potonji su iritantni čisto u regionalnom kontekstu.

Rusi se trebaju prestati pretvarati u Ukrajince i padati u histerično-emotivna stanja, gdje je s jedne strane pobjeda, a s druge strane trenutna propast.

Rat je složen proces. Velika pobjeda je određena zbrojem dobivenih bitaka, a ne jednim napredovanjem ili povlačenjem.

Iz situacije u Limanu bi vojni vrh trebao izvući ozbiljne zaključke, ali oni to, čini se, ipak razumiju. Nadam se. Osobno nisam spreman napisati tko je kriv, koji general što nije učinio. Da biste to učinili, morate imati činjenice pri ruci, a ja ih nemam. Ali mogu jednostavno još jednom ponoviti – ako generali ne  revidiraju taktiku za moderno ratovanje, ne samo da Rusija neće pobijediti, nego puno gore. Izgubit će Rusija, nestat će i vratiti će se u Jeljcinovo vrijeme, ali će nestati i stup podrške Siriji, Iranu, Venezueli, mnogim zemljama Afrike, Srbiji, što ovdje mnogi čekaju, čak i ako to znači propast svih ostalih, Bjelorusiji, Turskoj, bivšim azijskim sovjetskim republikama, Mongoliji i na kraju i sigurno zaleđe Kini i svijet će potonuti u globalističku, liberalnu i unipolarnu distopiju. Zato Rusija nema pravo da izgubi ovu bitku.

I moramo shvatiti jednu stvar. Svi u Rusiji sada imamo obvezu bezuvjetno i nedvosmisleno podržati svoju vojsku. Borce i oficire, jer ovo neće brzo završiti. Pozadina fronta nije ništa manje važna od prednjeg dijela, a važna je i međunarodna podrška. A ona je tu. Za razliku od regionalnog autizma, bolje rečeno idiotizma oko važnih geopolitičkih pitanja, toga u svijetu nema. Azija, Latinska Amerika i Afrika su ujedinjeni oko svega i znaju gdje bi vodila propast Rusije. Formalna podrška ukrajinskom integritetu, koja dolazi iz nekih otvoreno proruskih zemalja, samo je pragmatično pitanje, jednako kao španjolsko nepriznavanje Kosova, jer Madrid i to ne može učiniti zbog Katalonije. Još ima tih primjera, ali je ovaj dovoljan.

Više se puta reklo da je moderno ratovanje višedimenzionalno. Psiha naroda uključenih u sukob također je bojno polje. Ako ga se jednostavno preda neprijatelju, sve će biti zauvijek izgubljeno. Ruski vojnici i oficiri svakako moraju shvatiti da uz njih stoji narod i mnogo svjetskih zemalja. Oni moraju imati čvrstu pozadinu, kao što je svojevremeno imao Staljin, kada su milijuni slušali radio u tvornicama dok su proizvodili tenkove ili granate za Kaćuše.

Ali gdje je vojna pozadinska služba, opet će se netko pitati? Treba li ovdje odgovor ili želite od mene čuti ono što sami razumijete ili ono što sami nagađate? Dakle, nema odgovora. Rusija će nastaviti ćemo pomagati svojim momcima, čak i više nego se može.

Težak je taj put. I dalje će biti gubitaka. Ponekad teških. Ipak, Rusija se nije uhvatila u koštac samo s Ukrajinom ili s nekim smećem, milicijama brzinu popunjenima s fanaticima i zatvorskim ostacima, kakav je bio ISIL, već s NATO blokom. Cijelim savezom i nekoliko satelita, koji pumpaju desetine milijardi u ovaj rat i do kraja kolovoza su Kijevu poslali 47 000 tona oruža i municije. Nedostaju isporuke za rujan, a i one su ogromne.

Bit će i pobjeda. Svijetlih. Jer NATO je NATO, ali Rusi su Rusi. Ne treba cmizdriti u danima poraza. I ne treba se pretjerano radovati u danima tekućih pobjeda. Na kraju će se upriličiti slavlje, ali ni ono ne treba biti pretjerano, jer će zemlja sa svim tim morati još dugo živjeti. Nijedno srce nije dovoljno veliko da svaki put sve emotivno prihvati.

Čitao sam neke ideje o potrebi za pogubljenjima. Pa ne znam. Obično svi pozivaju na represiju dok im se na kućnom pragu ne pojave „Berijini ljudi s crvenim epoletama". Tada se odjednom pozivaju ja ljudska prava i konvencije. To je zanimljiv fenomen.

Točno je da su potrebni zaključci i potrebne su akcije na temelju njih. Da, ovo je već sto puta napisano. Nešto se mijenja, ali vrlo polako. Nije u tome stvar. Gubi se vrijeme, a to je trenutno najvažniji resurs. Kada se gubi vrijeme, gubi se inicijativa.

Ipak, siguran sam da će Rusija vratiti Liman. Ići ćemo do granica Novorosijske oblasti. I ići će dalje. Do glavne pobjede. Bit će teško i neće biti brzo, ali uspjet će, jer oni znaju kamo idu.

A gdje idu oni koji slave na prvo oslobođeno selo, a posebno me zanima gdje to u svojim jadni životima idu oni koji čupaju kose na prvo povlačenje u ratu koji je tek počeo?

Sažetak s prve linije za jutro 02. 10. 2022

U Limanu su već jedinice ukrajinske vojske. Ne može se raspravljati s ovom činjenicom. Što je sljedeće? Najvjerojatnija je ofenziva Oružanih snaga Ukrajine u smjeru Kremenaje uz autocestu. To spašava napadače od potrebe za svladavanjem šume koja graniči s gradom sa sjeverozapada i jugozapada. Na ovom području nema vodenih barijera.

S druge strane, rusko topništvo gađa položaje Oružanih snaga Ukrajine u Kupjansku, pokušavajući tako spriječiti napredovanje ukrajinske vojske u ovom smjeru. A cilj Oružanih snaga Ukrajine je pristup Nižnjoj Duvanki i Svatovu. Riječ je o ključnim naseljima u smislu opskrbe skupine savezničkih snaga u regiji Lugansk.

PMC "Wagner" pokušava napasti u području Soledara i Bakhmuta.

Sjeverno od Gorlovke, savezničke snage napreduju prema selu Zaicevo, a New York se napada s jugoistoka.

U regiji Herson Oružane snage Ukrajine pokušale su napasti lijevu obalu Inguleca i zauzeti Davidov Brod. Nije uspjelo.

U regiji Herson, smjer Vssokopolje-Berislav, je 2. listopada 2022. neprijatelj prešao u ofenzivu, koristeći do 150 jedinica oklopnih vozila, jučer do 23 sata potisnuli su ruske snage na drugu crtu obrane.

Oružane snage Ukrajine su se ukopale u naselju Zolotaja Balka i šumski pojas ispred Kreščenovke, a jedinice Oružanih snaga Rusije pretrpjele su gubitke. Teritorij kojeg su prethodno kontrolirale ruske isturene skupine na ovom sektoru fronte okupirao je neprijatelj.

Oružane snage Ukrajine su danas do 01:00 nastavile sa privlačenjem snaga. Oružanih snaga Rusije uključene u obranu u tom sektoru nemaju rezerve.

Nastavkom napadačkih djelovanja neprijatelja postoji realna opasnost od povlačenja ruskih jedinica dublje na jug.

Za stabilizaciju prednjeg dijela potrebno je:

- Masovno raspoređivanje teških MLRS "Smerč";

- Upotreba avijacije s visokoeksplozivnim bombama;

- Pristup pojačanja;

- Isporuka ATGM jedinicama ruskih oružanih snaga koje se brane u tom smjeru, umjesto onih izgubljenih jučer, kao i AGS.

Podaci su pouzdani, ažurni jutros u 02:00 po moskovskom vremenu.

Objavljen je videozapis nanošenja štete napadačkoj koloni Oružanih snaga Ukrajine u okrugu naselja Kostroma. Svi su napadi NATO pakta i Kijeva takvi. Nikoga ne zanima koliko će se tehnike izgubiti i koliko će mrtvih biti.

Na Limanskom smjeru, na području Torskoje i Terni se vode teške borbe jer povučene trupe još nisu uspjele stabilizirati crtu bojišta.

Liman i referendum

I za kraj, što se tiče Limana, nakon raspisivanja referenduma, Kijev je naredio trupama da hitno zauzmu grad, kako bi omeli referendum u samom gradu i utjecali na njegovo provođenje u drugima, stvarajući privid nepotpunog referenduma kako u vlastitoj publici, tako i ruskoj.

U Kijevu su čak najavili da će Liman biti zauzet u nedjelju 25. rujna. Kada to nije uspjelo, izdana je naredba da se, bez obzira na gubitke, uđe u Krasni Liman prije Putinova govora na ceremoniji potpisivanja sporazuma o ulasku novih republika i regija u sastav Rusije.

Ali ni to nije bilo moguće, pa je održana ceremonija potpisivanja ugovora. Predsjednik je govorio i Kijevu je dat posljednji prijedlog za prekid neprijateljstava.

Kijev je, očekivano, ignorirao prijedlog koji mu je upućen i bacio sve snage i rezerve raspoložive u ovom smjeru u ofenzivu na Krasni Liman.

U situaciji dokumenata potpisanih u Moskvi, ofenziva Oružanih snaga Ukrajine na Krasni Liman već je čin vojne agresije na Rusiju.

U takvoj operativnoj situaciji su ruske trupe i dobrovoljački odredi koji su branili Krasni Liman povučeni iz grada, kako bi izbjegli okruženje i spasili osoblje. Povlačenje ruskih trupa s Krasnog Limana je privremeno rješenje.

Krasni Liman je, prema dokumentima potpisanim u Kremlju, grad Ruske Federacije i neizbježno će biti oslobođen. Prema vojnim dopisnicima i zapovjednicima koji rade na mjestu događaja i raspolažu informacijama, radost u Kijevu zbog ulaska jedinica Oružanih snaga Ukrajine u Krasni Liman je preuranjena i kratko će trajati.

Zapravo, ni sada se radost Kijeva ne čini sasvim primjerenom, s obzirom na gubitke koje su Oružane snage Ukrajine pretrpjele tijekom ofenzive u protekla tri tjedna i što su pritom postigle.

Konačnih podataka o gubicima još nema, ali tijekom 20 dana Oružane snage Ukrajine na Limanskom smjeru gubile su od 100 vojnika do bataljuna dnevno, a posljednjih dana i više.

Stoga su ukupni gubici Oružanih snaga Ukrajine kod Krasnog Limana već usporedivi, a možda čak i premašuju gubitke u smjeru Harkova i Hersona.

A operacija nije dovršena, pa će gubici Kijeva u bliskoj budućnosti samo rasti.

S obzirom na to da će grad ipak biti vraćen pod kontrolu ruskih trupa, utoliko je besmislenije veselje Kijeva što je u njega ušao po cijenu ogromnih gubitaka.

No, očito je Zelenskom bilo važno da konačno barem negdje podigne zastavu Ukrajine, bez obzira na cijenu.

Ostaje nam da vidimo koliko dugo će ukrajinska zastava visiti nad Limanom i koliko daleko će Oružane snage Ukrajine biti prisiljene na povlačenje nakon toga.

A branitelji Krasnog Limana, borci jedinica BARS i 20. kombinirane armije,  već su zaslužili spomenik za herojstvo, jer su tri tjedna uspjeli držati nadmoćne neprijateljske snage i tako omogućiti održavanje referenduma u relativno mirnom okruženju, ne samo u samom Limanu, već i u mnogim drugim gradovima Donbasa, Zaporožja i Hersonske regije.

Obrambena operacija Limana je završena, strateški zadatak je izvršen. Počinje sljedeća operacija. I to ne samo operacija, nego nova faza rata.