Ako sukob u Ukrajini pogledate iz drugog ugla, sve ima smisla

Trenutna neprijateljstva na teritoriju bivše Ukrajinske SSR možda će povjesničari nazvati "čudnim ratom", najviše zato što se u čisto vojnom smislu iz Rusije opažaju mnoge nelogičnosti. Ponekad se čini da se igra igre u kojoj sama sebi namjerno veže ruke i ne radi ono što bi mogla. Dopušta stvari koje se ne bi smjele dopustiti.

Vojni analitičari i kauč eksperti tu i tamo daju savjete - trebaš ovo, moraš ono... Ali od prvih dana, kao što sam rekao, tako govorim i nastavit ću tako govoriti, trenutna neprijateljstva samo su mala epizoda u velikom ratu protiv mnogo važnijeg neprijatelja.

Glupo je misliti da je strateški neprijatelj Rusije vojska Ukrajine. Pa o da je sad  unište, pa što? Umjesto Ukrajine, izrast će Poljska, baltičke države, Finska i bilo tko drugi. I za 5 do 10 godina sve će se ponoviti.

Iza ukrajinske vojske stoji vojno-industrijski kompleks Sjedinjenih Država i NATO. Ali ni ovaj kompleks nije glavni ruski neprijatelj.

Iza vojno-industrijskog kompleksa stoji moćna ekonomija Zapada. Sposobna je naoružati sebe i Ukrajinu i bilo koju drugu zemlju poslanu u rat protiv Rusije.

Ali ni ekonomija nije vrh piramide. Na samom vrhu je hegemonija Zapada, utemeljena na dominaciji dolara i neokolonijalnom sustavu.

Ovo je pravi neprijatelj - trenutni financijski sustav svijeta. Dokle god postoji, svejedno je hoće li ruska vojska dobiti neki lokalni rat ili ne. Ako taj glavni neprijatelj zadrži snagu, ratovi će trajati desetljećima.

Sada, ako razmišljate o trenutnim neprijateljstvima u ovom kontekstu, mnogo toga više neće izgledati tako čudno.

Ako ovaj rat smatramo načinom da se svijet podijeli i svima pokaže pravo lice hegemona, neka griješi i griješi iznova, jer time potkopava svoj autoritet i vjeru čovječanstva u njegove vrijednosti. Ako sve što se događa tako ocjenjujete, onda produljenje sukoba može izgledati vrlo logično, pa i očekivano.

Koliko je već grešaka Zapad napravio? Potkopavanje plinovoda je ono što ga itekako košta. Čelnici zemalja svijeta nisu budale. Svi znaju tko je to učinio i zašto. I oni to pamte.

Sjetit će se uvijek u pregovorima sa zapadnim vođama da Zapad “može” dizati u zrak plinovode, otimati stranu imovinu bez zakona i suda, činiti terorističke napade, uvoditi jednostrane sankcije, izmišljati providne lažne vijesti, „brisati“ rusku ili bolo čiju kulturu itd. itd.

Svijet gleda sve ovo i razumije da ako Zapad može činiti takve stvari protiv nuklearne Rusije, čemu se onda mogu nadati Angola, Kambodža ili Mali ako ne poslušaju Sjedinjene Države?

I treba li im takav hegemon koji u svakom trenutku može natjerati bilo koju zemlju na bilo što? To nije samo hegemon, to je diktator. I sve više ljudi u svijetu to razumije.

Ako uzmemo u obzir ono što je gore rečeno, da NATO stoji iza Ukrajine, zapadna ekonomija iza NATO pakta, a ekonomija počiva na dominaciji dolara, onda se jako puno stvari može preispitati.

Ovdje kažu da se 2015. godine nije trebalo ići na nikakve „Sporazume iz Minska“, nego odmah pripojiti ove teritorije.

„I sada ne bi bilo rata“, kažu pristaše ove hipoteze.

Pa da. U Avdejevki i drugim mjestima u Donjeckoj oblasti ne bi bilo utvrđenih područja.

Ali bilo bi ih na drugim mjestima. Rat bi se samo pomaknuo malo zapadnije, u Dnjepropetrovsk na primjer, također ruski grad. Ukrajina bi tamo stvorila svoje utvrde. Koga briga?

Pa čak i ako idete cijelom lijevom obalom, čak i ako dođete do Lavova, sve to nije važno sve dok postoji američka ekonomija i američki vojno-industrijski kompleks preko oceana.

Porazi Ukrajinu i za pet godina bit ćeš u ratu s Poljskom. Porazi Poljsku, doći će  Njemačka.

Rusiji bi trebalo jako puno vremena da na ovaj način stigne do Washingtona kopnom. I to s vrlo teškim gubicima.

Stoga mora na drugačiji način doći u Washington. Kroz ekonomiju i dolar. Točnije, njegovo uništenje.

Uništiti dolarski sustav i neokolonijalni sustav već je zadatak sa zvjezdicom. Nikakvi Kalibri i Gerani tu neće pomoći. Ovdje je potreban neki drugi pristup. Nužno povezan s interakcijom s drugim velikim igračima, kao što su Kina, Indija, Brazil, itd.

Mislim da je rusko vodstvo toga itekako svjesno. A dokaz tome je činjenica da se sve više zemalja okreće od Zapada.

Saudijci traže ulazak u BRICS, Mali je istjerao Francuze, Kina je prvi put glasala protiv rezolucije usmjerene protiv Rusije. Proces ide teško i sporo, puzeći, ali ide.

Očekivana recesija u Europi i Sjedinjenim Državama nedvojbeno će ubrzati taj proces. A ovo što se trenutno događa u EU i Americi, uz dvocifrenu inflaciju i nestašice umjetnih gnojiva, čelika, energije, uskoro i lijekova, a sve ono što se može kupiti košta dvostruko više, uz progresivni rast cijena, tek je početak. I uz sve to, Kijev sljedeću godinu opet treba desetke milijardi, najmanje 60 mlrd eura „pomoći“, samo da isplati plaće vojnicima i za minimalni ratni proračun. Bit će zanimljivo gledati kako će se stvari razvijati. Zato Rusija ne treba brzi kraj rata, jer Ukrajina nije nikakav „mitski nepobjedivi neprijatelj“, što se govorilo i za ISIL, koji je tako brzo nestao u pustinjama Sirije i Iraka.   

Tako da su ove 2022. Rusi napali Zapadni, ali su uspjeli pobijediti u graničnoj bitci na stranom teritoriju. Područje bivše Ukrajinske SSR užurbano se pripremalo za prijem kontingenata Sjedinjenih Država i NATO pakta, ukrajinski su kriminalci trebali prirediti pogranični masakr, a iza njih bi se postrojile divizije Zapada.

Zapad, koji je uvijek imao ogromnu prednost u nenuklearnim sredstvima ratovanja, uključujući svemirsko izviđanje, skladišta i raspoređene privatne vojne tvrtke, bio je prisiljen položiti karte koje su bile pripremljene za veliki rat i poraz Rusije 2024.

I činjenica da su Sjedinjene Države prije vremena bile prisiljene dovesti svoje privatne vojne kompanije i posade za sustave HYMARS, da je Poljska bila prisiljena poslati svoje regularne bataljunske skupine pod krinkom PMC-a i "dobrovoljaca", te faktor ruskog topništva koji je prisilio cijeli Zapad, a to je više od 55 zemalja, da iscrpe zalihe raketnog i topničkog oružja u pozadini ekonomske krize, činjenica da se sve to nije dogodilo prema planu i prije vremena natjerala je Sjedinjene Države da oštro prekinu igru ​​i potope krstaricu Moskva, bace na stol nuklearnu ucjenu u elektrani Zaporožje, da potkopaju „Sjeverne tokove" i naprave prljavu bombu.

Kada lažni patrioti i lažni filozofi ne vide dalje od Hersona zbog njihovog salonskog ljevičarenja, kada malodušnost obuzme voditelje televizijskih emisija, kada inteligentni ljudi odjednom počnu citirati “stručnjaka” Šarija, bivšeg Kijevljanina koji se na kraju dokazao kao Ukrajinac, sve to podsjeća Ruse u kakvom su prosperitetu živjeli.

Sada, kada ih glavni kanibal planete poziva da zamrznu rat preko zime, kada je NATO spržio kolosalne resurse zbog informacijske pobjede u studenom, kada intenzitet želje za pregovorima na Zapadu raste svakim danom, a tamo pregovore traže samo kada gube, pomislite samo o tome da dok su budale urlale da je jedan Sarmat dovoljan da „potopi“ cijelu Britaniju, ili o euroazijatizmu i solarnom Putinu, baš u to vrijeme su umorni i „nevidljivi“ ljudi uspjeli održati ekonomiju, voditi tvornice Ural i cijelu rusku golemu zemlju u punoj snazi.

Da se podsjetimo da je cijelu ljetnu kampanju 1942. godine Wehrmacht proveo na gorivu nakupljenom 1940. godine. Ovdje je Zapad iskoristio svoje rezerve. Koliko su protunapada imali? Gradove Harkov i Herson i dijelove te dvije oblasti? I što su dobili kao nagradu? Uoči zime su dobili teritorij bez struje, vode, interneta, grijanja i većine domicilnog stanovništva.

Zapadne vođe su dobile i Europu s histeričnim stanovništvom? Možda su demokrate i zadržali Kongres, ali po cijenu nevjerojatnih makinacija, pa je pitanje što su dobili?

A što je s bilancom goriva? A što je s energetskom ravnotežom Zapada? Jesu li ostvarili sve svoje ciljeve? Ništa nisu napravili, a uložili su sve. Kažu da je bačeno najmanje 68 milijardi dolara, iako je iznos puno veći. Na kocki su ekonomski prosperitet, blagostanje, gomila oružja i životi vojnika, koji ginu uz Ukrajince u nepreglednim stepama, sve je to stavljeno na kocku u ratu protiv Rusije.

Ali učinak je da su prisilili ruski narod da se probudi, prodrma tvornice i namršti se na vojnu elitu. A tu je i bonus – taj ruski narod je u informacijskom ratu spalio “kreativnu elitu” kao slamu. Doslovno je u tijeku „čistka“ prozapadnih liberala, ali ne zato što to želi „režim koji se spašava“, već to traže ljudi. Razlika je ogromna.

2023. bit će vrlo zanimljiva, jer Rusiji ne treba „zamrzavanje sukoba“, već zamrzavanje samoproglašenog hegemona. I to je glavni cilj Specijalne vojne operacije.