F-16 i Mirage 2000 protiv ruskih Suhoja na ukrajinskom nebu?

Jučer je Vladimir Zelenski posjetio London i Pariz, a danas ide u Bruxelles. Uz ovacije i groteskni igrokaz po evropskim prijestolnicama glavna poruka vođe kijevskog režima je bila: „Dajte nam borbene zrakoplove“. I nakon svega sada postoji visoki stupanj vjerojatnosti da dobije stare F-16 i francuske Mirage 2000. Zrakoplovi Rafale, Eurofighter i F-22 ne dolaze u obzir.

F-16 za Kijev

A gdje nabaviti više zrakoplova F-16 također nije pitanje. Predstavnici poznate tvrtke Lockheed Martin već su izjavili da ako bilo koja država NATO pakta odluči prebaciti F-16 u Ukrajinu, tada će ih Lockheed Martin prioritetno zamijeniti, za što će, sasvim mirno, povećati proizvodnju zrakoplova i bilancu na računu.

A tamo, u upravi korporacije, već vide rješenje problema servisiranja opreme. To mogu učiniti takozvani "civilni stručnjaci" iz zemalja koje upravljaju američkim zrakoplovima u bazama u Poljskoj. Zašto ne? Tamo također možete prekvalificirati i posade onoliko koliko ih je potrebno, na vrijeme, vježbajući jednostavne taktike za presretanje ruskih projektila u središnjim i zapadnim regijama Ukrajine. Zatim će biti letova u "zonama protuzračne obrane", gdje će zračne bitke Rusima biti teže provoditi zbog zapadnih sustava protuzračne obrane, a tek onda će ti zrakoplovi biti poslani u operacije na prvoj liniji i pružiti podršku svojim trupama. Naravno, jedan broj će „otpasti“ u raketiranju baza, a dio dok budu uvježbavali borbene letove u  zapadnoj Ukrajini, ali za Lockheed Martin to ne predstavlja nikakav problem.

Mnogo je zemalja u svijetu koje će rado dati svoje stare F-16 Fighting Falcone u zamjenu za nove ili pak za naprednije, kao što su F-35. Među prvima su Danska, Nizozemska, Grčka, Norveška...

Mirage 2000 može, ali Rafaale ne

Izdvaja se Francuska, koja je već poznata po izdašnim isporukama kopnene opreme za Oružane snage Ukrajine, koja je poslala samohodne topove Caesar, vučne haubice TRF1, LRU MLRS, sustave protuzračne obrane Crotal i plus obećanje tenkova na kotačima AMX-10 RC. Sada interesi francuske vojske idu dalje. Jasno je da Ukrajinci neće vidjeti Rafale, francusko ratno zrakoplovstvo ih treba. Ali Mirage 2000, od kojih oko tri stotine još uvijek služi u zračnim snagama zemlje, plus još stotinu i pol širom svijeta, sasvim je prikladan za ulogu „velikodušnog dara“.

Ne radi se samo o tome da se Francuska tradicionalno smatra jednom od vodećih zemalja u zrakoplovnoj industriji. Rat je općenito izvrsna prilika za otpis starih zrakoplova i gomilu novih narudžbi za postojeće i nove vojne tvornice. A francuske vlasti svojom politikom to najbolje ilustriraju jer se zrakoplovi Mirage već dugo ne proizvode i povlače iz francuskog ratnog zrakoplovstva, a zamjenjuju ih Rafali.

Službeno, vlada zemlje je već izjavila da Rafale nije za Ukrajinu, već Mirage. Francuski mediji kažu da su pregovori već u tijeku. Dakle, ovo je općenito rješenje za nekoliko pitanja odjednom. Macron stječe političke bodove kao „borac svega dobrog sa Zapada protiv zla s Istoka. Drugo, rješava se stare opreme i kao što je gore navedeno, gomila narudžbe za svoja vojna poduzeća, a to znači veliku zaradu.

Dakle, Mirage 2000 ima sve šanse da bide na nebu Ukrajine. Vrijedno je razmotriti ovo pitanje kroz ruski pogled. Uostalom, ako se to i dogodi, onda se ne može reći da će njihovo uništavanje biti lagana šetnja, iako Francuska dobro poznaje mogućnosti ruskih sustava protuzračne obrane i borbenih zrakoplova.

Ali čak i ako Mirage ne pokaže svoju jaču stranu, to se lako može pripisati strašnim i učinkovitim ruskim sustavima protuzračne obrane i zrakoplovima potpuno drugačije klase od Miragea 2000. A to je stvarnost.

Ova dva modela, a Kijev će dobiti uglavnom stare modele za otpis, ne mogu parirati ruskim zrakoplovima Su-30.

Generalno, Mirage 2000 je laki zrakoplov, na istoj platformi kao i MiG-29. Ali MiG-29 se postupno povlači iz ruske vojske, tako da je šansa za susret s kolegama iz istog razreda vrlo mala. Ali naknadne inkarnacije Su-27, koje ruske zračne snage imaju danas, vrlo su jednostavne. Prvi među njima je Su-30.

Zašto "tridesetica"? Pa jednostavno zato što se ovaj avion najčešće može naći u zoni Specijalne vojne operacije kao lovac.

Mirage kao avion je vrlo dobar, ali budući da je “samo” upola lakši, može nositi samo 2 tone municije manje od Su-30.

Indijci su pomno proučili obje letjelice i na temelju njihovih saznanja možemo dati određena predviđanja u slučaju da se francuske letjelice pojave na nebu Ukrajine.

Govoreći o tehničkim karakteristikama zrakoplova i njihovim borbenim sposobnostima, prije svega, vrijedi razmotriti ne toliko karakteristike performansi zrakoplova koliko sam koncept primjene, koji je određen konceptom stvaranja predmetnog zrakoplova. A par Mirage 2000 i Su-30 može se pokazati fundamentalno drugačijim, poput, na primjer, sudara Su-25 i Tornada.

Mirage 2000 je klasični laki lovac. Namijenjen je za korištenje kao lovac protuzračne obrane, uglavnom koristeći informacijske kanale iz zemaljskih kontrolnih centara. Naravno, on ima puno manji borbeni radijus i manju zalihu oružja.

Ali glavna značajka i ujedno slabost leži upravo u činjenici da je Mirage vrlo slab u djelovanju na znatnim udaljenostima od centara za označavanje ciljeva i aerodroma.

Odnosno, pomalo je netočno u početku uspoređivati ​​Mirage i Su-30, budući da zrakoplovi u početku pripadaju lovcima druge klase i imaju svoja područja praktične primjene. Sve to, usput, uzimaju u obzir potencijalni kupci. Isti Indijci sasvim su mirno za svoje ratno zrakoplovstvo kupili i Su-30MKI i Mirage 2000. I za svaki od zrakoplova u konceptu indijskog ratnog zrakoplovstva našlo se mjesto.

Glavni čimbenici u ocjeni razine tehničkih i borbenih sposobnosti zrakoplova su letne performanse, skup elektroničke opreme na vozilu i set naoružanja.

Performansne karakteristike Su-30, zbog razine aerodinamičke kvalitete, koja je tipična za sve zrakoplove obitelji Su-27, ističe se među svjetskim borbenim zrakoplovima. Motori s vektorima potiska koji se mogu otkloniti omogućuju izvođenje figura na koje je primjenjiv koncept kao što je "super-manevarska sposobnost", korisna u borbenim misijama.

Aerodinamika Miragea 2000 mnogo je skromnija, iako se ovaj zrakoplov, izrađen prema tradicionalnoj shemi bez repa za francuske lovce, odlikuje visokim aerodinamičkim karakteristikama pri nadzvučnim brzinama. A brzina francuskog lovca nešto je veća od one ruskog. 200 km/h je pristojna razlika, pogotovo ako treba nekoga sustići ili nekome brzo pobjeći. Ali Mirage nema motore s vektorom potiska koji se može otkloniti, što, naravno, ne pruža takve mogućnosti kao Su-30.

Ali mehanizacija krila francuskog lovca, zahvaljujući velikim krilcima i unutarnjim zakrilcima za kontrolu nagiba, omogućuje Mirageu da se naglo prebaci s vodoravnog na okomiti let. To donekle nivelira nadmoć Su-30 u pogledu manevarskih sposobnosti, ali ne u tolikoj mjeri da bi se moglo reći da bi avion mogao biti ravnopravan u zračnoj borbi.

Što znači približno jednaka vrijednost brzine za zrakoplov? To je isto vrijeme za dolazak do linije za lansiranje projektila.

Kod rješavanja problema presretanja zračnih ciljeva ovo je vrlo važna točka. Međutim, raspon je jednako važan. Su-30, čiji domet je 40% veći od Miragea, sposoban je patrolirati teritorijem gotovo bilo koje zemlje, osim, možda, Rusije, pokrivajući objekte koji se na njemu nalaze. A prisutnost operatera koji upravlja oružanim sustavima povećava borbene sposobnosti, jer ne ometa pilota u obavljanju njegovih dužnosti.

Dakle, ako Mirage izgleda normalno u formi protuzračnog lovca "uzleti-naciljaj-ubij", onda je Su-30 u stanju "visjeti" prilično dugo, pokrivajući određeno područje, što mu daje prednosti u odbijanju iznenadno pojavljene mete.

Ako pogledate korištenje oba modela kao udarnog zrakoplova, očito je da je 8 tona borbenog opterećenja Su-30 puno učinkovitije od 6 tona koje može ponijeti Mirage. Nije toliko važno kojom brzinom će te tone biti isporučene na liniju gađanja, ali domet je ovdje od velike važnosti.

Što se tiče radara. Što god govorili stručnjaci koji kritiziraju rusku radioelektroniku, činjenica je da je radar Su-30 superiorniji od radara Mirage. I, ako su kod rada na zemaljskim ciljevima radari načelno isti po mogućnostima, onda je kod rada na zračnim ciljevima učinkovitiji ruski lokator, budući da je 20 godina mlađi od francuskog. Plus, na strani ruskog zrakoplova je i prisutnost optičko-lokacijske stanice koja omogućuje traženje, otkrivanje, hvatanje i automatsko praćenje zračnih ciljeva, kao i određivanje njihovih koordinata i dometa. Mirage nema tako korisnu opremu u sebi.

Ako bolje pogledate, onda OLS nije jamstvo pobjede, međutim, zbog uporabe optičko-lokacijske stanice smanjeno je vrijeme zahvata cilja, a veća je točnost gađanja iz topa. Sitnica? Ali to može biti jako važno, a u zračnoj borbi nema sitnica.

Za djelovanje na zemaljske ciljeve na Su-30 i Mirage 2000, iako ne svi, već samo modifikacije 2000-5, koriste se optičko-elektronički nadzorni i nišanski sustavi kontejnerskog dizajna, koji imaju slične karakteristike. Ovo još jednom potvrđuje da Mirage ne može djelovati ništa lošije od Su-30 na ciljeve na zemlji.

Što se tiče oružja, možemo pouzdo reći da Su-30 ima mnogo veći udarni potencijal od Miragea. U rješavanju udarnih misija, najveće snage ruskog zrakoplova u odnosu na francuski su veći taktički radijus, povećano borbeno opterećenje i bolja sposobnost preživljavanja, što određuje njegovu ogromnu nadmoć.

Su-30 je svestrani zrakoplov, pogodan, kako je pokazala početna faza SVO, za rješavanje različitih zadataka. Može služiti kao izviđačka letjelica, letjelica za proturadarski rat, točka za zračno navođenje, lovac za stjecanje dominacije i tako dalje.

Mirage 2000 se uglavnom može koristiti u rješavanju zadataka protuzračne obrane u bliskoj zoni i, eventualno, za uništavanje kopnenih ciljeva koji su slabo zaštićeni sustavima protuzračne obrane. Isto vrijedi i za modele F-16 koje bi mogao dobiti Kijev.

Osim toga, ne zaboravite da Mirage 2000 nije najčešći zrakoplov na svijetu. I, nažalost, među operaterima nema zemalja koje bi mogle pružiti odgovarajuću uslugu remonta i održavanja Mirageima koji su završili u sastavu ukrajinskog ratnog zrakoplovstva. Grčka, Indija, Tajvan, Emirati nisu zemlje u kojima možete uzeti i zaposliti tehničko osoblje. Ostaje samo Francuska, a to znači uključivanje u rat protiv Rusije.

U tom smislu, F-16 izgleda mnogo poželjnije, budući da će zemlje poput Poljske, Danske i Belgije moći osigurati popravak i održavanje zrakoplova doniranih Ukrajini.

Hoće li Francuska uspjeti osigurati održavanje barem stotinjak letjelica koje bi završile na drugom kraju Europe, drugo je pitanje. Najvjerojatnije nekako i može, ali im trebaju "dobrovoljni pomoćnici".

Drugo je pitanje da je Mirage 2000 bio vrlo dobar zrakoplov u svoje vrijeme, ali danas iskreno nije podoban da se suprotstavi ruskim zrakoplovima. Da su Rusi kao ukrajinsko ratno zrakoplovstvo i naoružani samo sa starim Su-27 i MiG-29, ne bi bilo govora. Mirage bi desetkovao rusku zračnu silu.

Ali danas, uz sve što možemo prigovoriti u ruskoj vojsci, stanje u zrakoplovstvu nije tako loše.

Stoga, ako govorimo o činjenici da će Mirages postati dostojni suparnici, to su gluposti.

Ipak, za Kijev je bolje imati i Mirage nego ništa. To je činjenica. Ali ovaj vrijedan, ali zastarjeli zrakoplov neće pobijediti. Neka se ne zavaravaju tamo u Kijevu, jer Pariz samo želi zaraditi. Ništa više. O Locked Martinu da ne govorimo…