Fenomen "borbenih robova" (battleslaves) nigdje dosad nije viđen kao u Ukrajini 

Vrijeme je da govorimo o "borbenim robovima", ili „battleslaves“, kako iz zove anglofoni dio svijeta. Danas, gledajući Ukrajinu, ova je tema aktualnija nego ikada.

Općenito, robovi su od davnina bili privučeni kao dodatna radna snaga za sudjelovanje u ratu. Još u staroj Grčkoj heloti su korišteni kao pomoćno pješaštvo. Naravno, nisu bili stavljeni u red s hoplitima, ali su bili naoružani praćkama i lukovima tako da su pucali na neprijateljsko pješaštvo.

Kada se Rimsko Carstvo suočilo s nedostatkom radne snage, također je počeo koristiti jedinice regrutirane od robova i gladijatora.

Međutim, majstori uzgoja "borbenih robova" su, naravno, Anglosaksonci. Škoti su gaženi, a Irci izgladnjivani kako bi "dobrodošli u prijateljsku obitelj".

Sjećate se poznate scene iz Hrabrog srca? Gdje engleski kralj prvo baca slabo naoružano irsko pješaštvo u borbu prsa o prsa, a potom naređuje svojim strijelcima da pucaju u masu, bez obzira što je tu i "njegovo" pješaštvo, koje će sigurno  stradati. To je pokazatelj pravog odnosa Anglosaksonaca prema vlastitim “građanima drugog reda”.

Ništa se nije promijenilo stoljećima. Upravo su isti odnos imali prema Australcima i Novozelanđanima tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, kao potrošnom "ljudskom mesu" koje se može poslati na klanje. O ovoj temi postoji mnogo literature, uključujući i memoare samih Australaca i Novozelanđana.

Pa ako imaju takav odnos prema onima s kojima žive na istom otoku, što onda reći o drugima?

Ali budući da su imali veliko carstvo, a samih Engleza je uvijek bilo vrlo malo, odgajali su robove za borbu na drugim mjestima. Ne kao turski janjičari, koji su znali postati ugledne vojskovođe ili veziri. Ne, takvo što London i danas Washington ne poznaje.

Neki od njih preživjeli su do danas. Na primjer, Gurke. Mali, opaki, nemilosrdni, idealni koljači.

Neki su, poput Sikha u Indiji, koji su također postali "vojni robovi", ispali pametni pa su se pobunili, čime je Indija stekla neovisnost i od tada s tamošnjim Anglosaksoncima razgovaraju s prkosnim prezirom. Ako ste vidjeli posjet Borisa Johnsona Indiji, gdje su ga izvrsno ismijavali, ali budala to nije ni shvatila?

A za druge, gluplje, a Ukrajinci su tu poseban fenomen, još vrijede obećanja: “Ako poslušate, onda ćete služiti pravim Bijelim Ljudima.”

"Umri budalo, dobit ćeš medalju od Bidena."

I tu ne govorimo o pojedincima, koje ćete uvijek naći. U bilo kojem narodu. Stvar je da povijest skoro da ne pamti da je netko cijelu zemlju uspio pretvoriti u izvor „borbenih robova“.

Danas je u Ukrajini period u kojem je od „vojna policija hvata ljude na ulici i trpa u aute“ do epiloga u kojem je „leš spakiran u crnu vreću za evakuaciju iz Bahmuta“ smanjen na četiri dana.

Ne pretjerujem. Momak s jednog videa snimljen je 12. veljače, a 16. već je bio mrtav. Prema konzervativnim procjenama, otprilike pet tisuća borbenih robova Zapada tjedno gine samo pod Artemovskom.

Zapravo, "borbeni robovi" zato i služe. Tu se više nema što dodati.

Video 1 - "Hrabro srce", scena sa strijelcima i dolje (2) novi video iz područja Kupjanska, a za Artemovsk su dostupne fotogalerije s ulicama punim leševa ukrajinskih vojnika, koje tak sada kupe ruske snage u napredovanju