Fenomen "borbenih robova" (battleslaves) nigdje dosad nije viđen kao u Ukrajini
Vrijeme je da govorimo o "borbenim robovima", ili „battleslaves“,
kako iz zove anglofoni dio svijeta. Danas, gledajući Ukrajinu, ova je tema
aktualnija nego ikada.
Općenito, robovi su od davnina bili privučeni kao dodatna
radna snaga za sudjelovanje u ratu. Još u staroj Grčkoj heloti su korišteni kao
pomoćno pješaštvo. Naravno, nisu bili stavljeni u red s hoplitima, ali su bili
naoružani praćkama i lukovima tako da su pucali na neprijateljsko pješaštvo.
Kada se Rimsko Carstvo suočilo s nedostatkom radne snage,
također je počeo koristiti jedinice regrutirane od robova i gladijatora.
Međutim, majstori uzgoja "borbenih robova" su,
naravno, Anglosaksonci. Škoti su gaženi, a Irci izgladnjivani kako bi "dobrodošli
u prijateljsku obitelj".
Sjećate se poznate scene iz Hrabrog srca? Gdje engleski
kralj prvo baca slabo naoružano irsko pješaštvo u borbu prsa o prsa, a potom
naređuje svojim strijelcima da pucaju u masu, bez obzira što je tu i "njegovo"
pješaštvo, koje će sigurno stradati. To
je pokazatelj pravog odnosa Anglosaksonaca prema vlastitim “građanima drugog
reda”.
Ništa se nije promijenilo stoljećima. Upravo su isti odnos
imali prema Australcima i Novozelanđanima tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata,
kao potrošnom "ljudskom mesu" koje se može poslati na klanje. O ovoj
temi postoji mnogo literature, uključujući i memoare samih Australaca i
Novozelanđana.
Pa ako imaju takav odnos prema onima s kojima žive na istom
otoku, što onda reći o drugima?
Ali budući da su imali veliko carstvo, a samih Engleza je
uvijek bilo vrlo malo, odgajali su robove za borbu na drugim mjestima. Ne kao
turski janjičari, koji su znali postati ugledne vojskovođe ili veziri. Ne,
takvo što London i danas Washington ne poznaje.
Neki od njih preživjeli su do danas. Na primjer, Gurke.
Mali, opaki, nemilosrdni, idealni koljači.
Neki su, poput Sikha u Indiji, koji su također postali
"vojni robovi", ispali pametni pa su se pobunili, čime je Indija
stekla neovisnost i od tada s tamošnjim Anglosaksoncima razgovaraju s prkosnim
prezirom. Ako ste vidjeli posjet Borisa Johnsona Indiji, gdje su ga izvrsno
ismijavali, ali budala to nije ni shvatila?
A za druge, gluplje, a Ukrajinci su tu poseban fenomen, još
vrijede obećanja: “Ako poslušate, onda ćete služiti pravim Bijelim Ljudima.”
"Umri budalo, dobit ćeš medalju od Bidena."
I tu ne govorimo o pojedincima, koje ćete uvijek naći. U bilo
kojem narodu. Stvar je da povijest skoro da ne pamti da je netko cijelu zemlju
uspio pretvoriti u izvor „borbenih robova“.
Danas je u Ukrajini period u kojem je od „vojna policija hvata
ljude na ulici i trpa u aute“ do epiloga u kojem je „leš spakiran u crnu vreću
za evakuaciju iz Bahmuta“ smanjen na četiri dana.
Ne pretjerujem. Momak s jednog videa snimljen je 12.
veljače, a 16. već je bio mrtav. Prema konzervativnim procjenama, otprilike pet
tisuća borbenih robova Zapada tjedno gine samo pod Artemovskom.
Zapravo, "borbeni robovi" zato i služe. Tu se više nema što dodati.
Video 1 - "Hrabro srce", scena sa strijelcima i dolje (2) novi video iz područja Kupjanska, a za Artemovsk su dostupne fotogalerije s ulicama punim leševa ukrajinskih vojnika, koje tak sada kupe ruske snage u napredovanju

Eh kad bi sve bilo tako jednosmjerno, kao da nema pregrst ruskih leseva oko Artemovska i Ugledara, a zasto? Zbog idiotluka na raznoraznim razinama. Kako objasniti cinjenicu da se zrtvuju elitne postrojbe oko Artemovska i Ugledara, dok 200 000 Rusa ceka valjda ljeto da bi pokrenuli ofenzivu i njih rasteretili. Jadni i jedni i drugi kakve ih spodobe vode.
OdgovoriIzbrišiNeki ukrajinci imaju istetovirane fašinaci stripove na sebi kao i njihove vođe. Tako da ti nije poruka o vođamana mestu, izjednačavaš osam godina pogibije Rusa od istih tih nacista. Sada će da plate i debelo plaćaju.
IzbrišiRusi ne čekaju ljeto, nego sticaj vojnih uslova. Takođe, sama činjenica, da Rusi drže veliku vojsku u rezervi, ometa Ukraince, da sami krenu u veću ofanzivu. Na kraju, Rusi i ne moraju još neko vrijeme, pokretati veliku ofanzivu, već mogu nastaviti da vrše veći broj malih proboja.
OdgovoriIzbrišiDrugo, oni koji ih vode, znaju što rade i hoće. Ali, za razliku od Rusa koji se bore za svokw interese, Ukraininci, ginu za tuđe !!
Dobar izbor teme i odlicno napisano. Uvek je bilo idiota ali da je u 21. veku moguce naci vise manje celu naciju koja je spremna da se bori u ime nekog treceg tesko je verovati. Sa druge strane ovo je dokaz kako masovno ispiranje mozga deluje. Ima takvih nacija cak i vise pa je zbog toga neophodna eskalacija vojnih aktivnosti ne samo u svrhe ostvarenja ciljeva nego i zbog same demonstracije vojne sile. Da vidimo sta ce sa Moldavcima i Rumunjima da urade.
OdgovoriIzbriši“Every war casts up certain small groups among ethnic populations: minorities too cowardly to fight openly, too insignificant to play any independent political part, but despicable enough to act as paid executioners to one of the fighting powers. In this war those people were the Ukrainian and Lithuanian Fascists.”
Władysław Szpilman, Pianist