Putin je osam godina trpio „zapadne partnere“ i čekao 2022. da riješi problem Ukrajine, evo i zašto:

 Odavno se govori kako je Rusija navodno trebala napasti Ukrajinu 2014. godine, a ne se igrati "partnera" i ne ograničavati se tada samo na Krim, koji je i po zakonima Ukrajine imao pravo održavati referendume, pa je zapravo otišao potpuno mirno i legalno.

Pokušat ću u nekoliko riječi navesti neke od razloga zašto je bilo potrebno čekati osam godina i zašto je „strelkovština“ u smislu činjenica netočna, a za budućnost Rusije štetna.

Rusija je početkom 2014. bila mnogo slabija i ekonomski ovisnija o „zapadnim partnerima“ nego sada i nije bila spremna na tako snažne ekonomske sankcije kakve su joj uvedene nakon početka Specijalne vojne operacije, a s kojima se sada nosi bez većih poteškoća. Mnogi megaprojekti su tek započeli. U vojnom smislu, kao i u vanjskopolitičkom smislu, Rusija je početkom 2014. također bila puno slabija nego što je postala 2022., a Zapad je 2014. bio jači u svim pogledima nego što je 2022. godine.

Ekonomija i financije

1. Čak i u pogledu hrane, Ruska Federacija je 2013. još uvelike ovisila o inozemnim isporukama. Za 8 godina učinjen je kolosalan posao na supstituciji uvoza u mnogim područjima. Na primjer, evo nekih brojki za poljoprivredu:

- Proizvodnja mesa u Ruskoj Federaciji u milijunima tona:

2013. — 8 525 m/t

2022. — 12 152 m/t

Proizvodnja žitarica u Rusiji, milijuna tona:

2013. — 91,3 m/t (od toga pšenica — 52,1)

2022. — 157,7 m/t (od toga pšenica — 105,3)

Uvoz sjemena za sjetvu glavnih vrsta žitarica i mahunarki u tisućama tona:

2013. - 421,7 t/t

2022. – manje od 20 tisuća tona

Proizvodnja sira u Rusiji, tisuća tona:

2013. — 340,9 tisuća tona

2022. — 620,0 tisuća tona

Proizvodnja zaštićenog mljevenog povrća u Ruskoj Federaciji u milijunima tona:

2013. — 0,62 m/t

2022. — 1,74 m/t

Proizvodnja voća i bobičastog voća u Ruskoj Federaciji, milijuni tona

2013. — 1,57 m/t

2022. — više od 4,1+ m/t

Ulov ribe ruskih ribara + akvakultura, milijun tona:

2013. — 3,65 m/t (3,5+0,15)

2022. — 5,41 m/t (5,0+0,41)

Proizvodnja poljoprivrednih strojeva u Rusiji u milijardama rubalja:

2013. — 30,5 mlrd. rubalja

2022. — 229,0 mlrd. rubalja.

Posljednje sa sobom povlači ogromno povećanje proizvodnje željeza, čelika, aluminija i ostalih materijala za proizvodnju poljoprivrednih strojeva i priključaka, pa bi se moglo napraviti posebno poglavlje i za to. Ali i ovo je dovoljno.

2. Početkom 2014. još nisu bili spremni sustavi Mir, NSPK, SPFS (slično SWIFT-u).

Od kraja rujna 2022. na SPFS je povezano 440 sudionika, od čega više od 100 nerezidenata iz 12 zemalja.

Do 1. listopada 2022. ruske su banke izdale 161 milijun kartica Mir.

A tu su bile i ruske aplikacije za beskontaktno plaćanje Mir Pay, SberPay, Pay Wallet, SBPey, plus kineski HUAWEI Pay, koje su zamijenile sve vrste neprijateljskih usluga Apple Pay, Google Pay, Samsung Pay. Rusi praktički nisu osjetili prestanak izdavanja VISA i Mastercard kartica.

3. Zlatne rezerve Rusije od 1. siječnja 2014. iznosile su 1035,2 tone, a 1. siječnja 2022. već su bile 2300,3 tone. Za razliku od deviznih rezervi, sve zlato iz zlatnih rezervi pohranjeno je u Rusiji, odnosno u trezorima u Moskvi i St. Petersburgu. Stvaranje ovog „amortizera“ omogućilo je održavanje rublje na vrlo stabilnoj razini, suprotno želji Zapada da napravi tečaj "dolar na 200 rubalja", kako su se hvalili da će sigurno biti.

Opseg Fonda nacionalnog bogatstva Rusije u milijardama rubalja:

1. siječnja 2014. – 2 900,64

1. siječnja 2022. – 13 565,35

4. Od 2013. do 2022. mnoge su rafinerije u Rusiji prošle veliku modernizaciju i remont. Masovno su se počela proizvoditi visokokvalitetna goriva Euro-5.

Razina prerade nafte u ruskim rafinerijama:

2013. — 72,0%

2022. — 83,9%.

U 2014. veliki ruski koncerni, kao Gazprom Neft PJSC, Rosneft Oil Company PJSC, itd., postavili su sebi ciljeve uspostaviti vlastitu proizvodnju katalizatora za rafiniranje nafte i tijekom 8 godina postigli su značajan napredak u zamjeni uvoza.

To je omogućilo učinkovitiju proizvodnju goriva i pomoglo je održati cijene benzina i dizela stabilnima.

5. Ukupno, od početka 2014. do početka 2021. u Rusiji je otvoreno više od 1600 novih industrijskih poduzeća, uključujući divove kao što su ZapSibNeftekhim, Amur GPP, dok se Amur GCC dovršava, Yamal LNG, uz Arktik SPG 2 u završnoj fazi, SSK Zvezda, Brodogradilište TsSKMS Kola, itd.

Da, oprema na mnogima od njih bila je iz uvoza, kao CNC obradni centri, industrijski roboti, kabine za prskanje, farmaceutski reaktori itd., što je ubrzalo njihovu izgradnju. Da su 2014. godine uvedene oštre sankcije, nijedan od ovih važnih megaprojekata za državu do sada ne bi bio realiziran.

Isto se može reći i za cjelokupnu infrastrukturu, za zračne luke, željeznice, gradski prijevoz, itd., sve je uvelike izgrađeno i obnovljeno za godine koje dolaze.

Zrakoplovstvo

Putnički promet ruskih zračnih prijevoznika, milijuna putnika:

2013. — 84,4

2019. — 128,1.

U 2015. godini sve ruske zrakoplovne kompanije imale su 582 zrakoplova s ​​kapacitetom većim od 50 putnika. U 2013. još manje, oko 500.

Početkom 2022. već imaju 801 zrakoplov s kapacitetom većim od 50 putnika.

Tijekom 8 godina su ruske kompanije uspjele dobiti više od 400 potpuno novih zrakoplova, značajno proširujući i ažurirajući rusku flotu. Zahvaljujući tome, zapadne sankcije nisu imale praktički nikakav učinak na domaći zračni promet.

Istodobno, do početka 2014. ruskim zrakoplovnim prijevoznicima isporučeno je manje od 20 jedinica. Superjetovi, kao i početak serijske proizvodnje 2011., PD-14 i MS-21 početkom 2014. bili su u povojima, a PD-8 i SSJ-New tim više ih nije bilo. U slučaju uvođenja oštrih sankcija, MS-21 bi svoj prvi let obavio tek 2021. godine i krenuo bi u proizvodnju najkasnije 2026.-2027., a proizvodnja Superjetova zaustavila bi se na oko 30 komada. A danas je već poletjelo 227 SSJ-100, od 2023. počinje masovna proizvodnja potpuno uvezenog SSJ-New s PD-8. Tada nije bilo ni kineskih Comac C919, „za rezervu“. A također uskoro u seriju idu LMS-901 "Baikal" i TVRS-44 "Ladoga" s motorima VK-800SM i TV7-117ST-02.

Odnosno, Zapad je uveo svoje oštre sankcije protiv Rusije kada su u Moskvi već bili, manje ili više, spremni za njih.

Helikopteri

Motori za helikoptere nisu se proizvodili u Rusiji do 2015. godine. Svi su kupovani u Ukrajini, oni za Mi-8, Mi-26, Mi-28, Mi-35, Ka-27, Ka-52, ili u Francuskoj za Ka-226, Ansat, Ka-62.

Počevši od 2015. Rusija je počela polako proizvoditi VK-2500, a zatim mu se pridružio TV7-117. Kako ne bi usporili proizvodnju helikoptera, nastavili su kupovati motore kompanije Motor Sich (TV3-117, D-136, D-436TP), ali zaobilazno, nekoliko godina, sve dok nisu postigli potpunu zamjenu uvoza VK-2500 i dosegli stope proizvodnje od više od 300 motora godišnje.

U punom ratu, da su Ukrajinci digli u zrak tvornicu u Zaporožju, a Francuzi prestali isporučivati ​​svoje motore, proizvodnja helikoptera u Rusiji zapravo bi potpuno prestala na nekoliko godina. Ovako, uz iritantne izjave o „našim zapadnim partnerima“ Rusija je znala da su Sporazumi iz Minska farsa i radili su punom parom na svim poljima da se jednog dana mogu odvojiti od Zapada u smislu nabave, ali da se to ne osjeti u većoj mjeri.

Godine 2022. Rusija je čak uvezla francuske motore za male helikoptere, a od sljedeće godine u proizvodnju kreće VK-650V za Ka-226, Ansat, VRT500, a godinu dana kasnije VK-1600V za Ka-62. Zahvaljujući tome, sankcije i SVO praktički nisu pogodili rusku helikoptersku industriju.

Lijekovi

Samodostatnost u osnovnim lijekovima, uključujući inzulin, cjepiva i ostalo, u Rusiji 2014. bila je višestruko gora nego 2022. U to su vrijeme bili jako ovisni o drugim zemljama, pa bi oštre sankcije tada mogle biti učinkovite.

U proteklih 8 godina pokrenuta su mnoga velika farmaceutska poduzeća, a pandemija je djelovala kao zaseban katalizator. Kao rezultat toga, Rusija je uvelike zamijenila glavne lijekove iz uvoza i čak stotinu puta povećala izvoz.

Za 8 godina Rusija je značajno povećala proizvodnju medicinske opreme, na primjer, respiratora, inkubatora i sl., te proteza i ostale opreme, čime je znatno smanjena ovisnost o uvozu.

Osim toga, tisuće uređaja CT, MRI, za ultrazvuk, rendgen itd. kupljeno je za ruske bolnice i klinike tijekom ovih 8 godina. Uglavnom su zasićeni ovom opremom za sljedećih 5 godina, a do 2027. - 2030 će već imati svoje uređaje. Proizvodit će se masovno, pa sankcije više nisu strašne. U 2013. godini zasićenost naših bolnica visokotehnološkom opremom bila je puno gora i većina je ovisila o uvozu iz zapadnih zemalja ili Japana i Južne Koreje.

Vojska i mornarica

Ruska vojska s početka 2014. bila je mnogo slabija od one iz 2022. godine. Nije bilo tenkova T-72B3M, kojih sada ima masu. T-90M su tada nedostajali, a sad ih ima napretek. Nije bilo BMD-4M, sad su masovni, Krasnopolja je bilo puno manje, Iskandera je bilo vrlo malo, tek 24 lansera u 2014. u odnosu na 160 u 2022. 

2014. su „Kalibre“ imala samo 3 broda nosača i 24 projektila po salvi, naspram 46 broda nosača i 528 projektila po salvi u 2022.

Ruski piloti nisu imali kolosalno sirijsko iskustvo, a modernih zrakoplova i helikoptera Su-30, S-35S, Su-34, Mi-28N, Ka-52 bilo je višestruko manje. Gotovo da nije bilo projektila Kh-101, koji su s nekoliko komada stavljeni u službu 2013. Gotovo da nije bilo Kh-59MK2, nije bilo Kh-31AD, Kh-32, Ed.305 i mnogih drugih oružja koja se sada masovno koriste protiv militanata kijevskog režima i NATO pakta.

U 2014. godini još uvijek je bilo malo S-400, samo 12 diviziona naspram više od 60 sada, bilo je puno manje PVO raketa i „Torova“, nije bilo sustava Buk-M3 i S-350. Satelitska konstelacija bila je puno skromnija. Početkom 2014. Rusija je imala vrlo malo bespilotnih letjelica, tek nekoliko stotina, a početkom 2022. već je bilo više od 3000 izviđačkih i jurišnih bespilotnih letjelica.

Vojska nije imala sirijskog iskustva. Kroz Siriju su prošli gotovo svi vojni piloti, gotovo cijelo zapovjedništvo, značajan dio deminera, čečenska vojna policija i Nacionalna garda, topnici, operateri bespilotnih letjelica itd. A također su mnogi ruski vojnici stekli pravo borbeno iskustvo u LNR i DNR u 2014-2015, djelujući kao "savjetnici“ ili „dobrovoljci".

Flota, uključujući Crnomorsku flotu, do početka 2022. značajno se povećala u usporedbi s onom iz 2014. Crnomorska flota dobila je 6 novih podmornica projekta 636M, konačno je dovršena duboka modernizacija 7. podmornice Alros, proširena je za 3 raketne fregate, 4 korvete, 5 RTO, 6 čamaca klase 21980 21980 „Gračonok“, nove minolovce, tegljače, čamce, Bastione, itd.

Strateške raketne snage sa strateškim nuklearnim snagama i taktičkim nuklearnim oružjem do svibnja 2014. također su bile puno slabije nego sada. Evo samo nekih od parametara ruskih nuklearnih snaga koje su 2014. godine imale:

"Bulava" - 32 kom.

"Jars" - 42 kom. (ostatak su bili stari Topoli s 1 bojevom glavom)

„Avangard“ - 0 kom.

"Sarmat" - nije bio ni testiran

"Posejdon" - 0 kom.

"Kinžal" - nije bio ni testiran

"Cirkon" - nije bio ni testiran, a prvo lansiranje s površinskog broda je bilo 2020., a s podmornice 2021.

X-101 / X-102 - tek usvojeni 2013. i gotovo nikad lansirani

X- 32 - još nije usvojen za službu, isporučuje se od 2016.

"Kalibar" - u proljeće 2014. bilo je 3 broda nosača, 24 projektila u

salvi

Iskander - 24 lansera

Sateliti za rano upozoravanje - 0 kom, jer u to vrijeme uopće nisu imali svemirski sustav ranog upozoravanja.

AWACS (moderniziran) – samo 2 komada klase A-50U

Radarski sustav ranog upozoravanja "Voronjež" - 2 komada

Tu-160 - 17 komada

S-400 – 12 komada

S-500 - 0 komada.

Onda dolazi 2022. i ruska vojska ima:

"Bulava" - 96 kom.

"Jars" - više od 200 komada, po 4 bojeve glave

„Avangard“ - 12 kom. (dvije pukovnije, hipersonični manevarski blokovi)

"Posejdon" - 6 kom. (TPKSN "Belgorod" je stupio na borbeno dežurstvo u listopadu 2022.)

"Sarmat" - serijske isporuke krenule od kraja 2022.

"Kinžal" - stotine projektila u trupama, deseci nosača

"Cirkon" - masovna proizvodnja i isporuke trupama

X -101 / X-102 - masovna serijska proizvodnja, tisuće projektila već su proizvedene, Tu-95MS se nadograđuju u Tu-95MSM

X-32 - deseci projektila, Tu-22M3 se nadograđuju u Tu-22M3M

"Kalibar" - do 2022. već ima 46 brodova nosača, 528 projektila po salvi

"Iskander" - više od 160 jedinica. Lanseri za 2 projektila, plus oni nadograđeni

Projektili za rano upozoravanje, najnovija Tundra - 5 komada

AWACS (modernizirani i novi) - 6 komada A-50U i 1 kom A-100

Radari za rano upozoravanje "Voronjež" - 9 komada

Tu-160 - 19 komada, štoviše, mnogi su već nadograđeni na verzije Tu-160M ​​​​i Tu-160M2, a započela je i masovna proizvodnja novih zrakoplova.

S-400 – više od 60 divizija

S-500 - isporuke su već počele.

Upravo zahvaljujući ovom grandioznom jačanju ruskih strateških raketnih snaga, Amerikanci i njihove hijene djeluju puno opreznije nego što bi to učinili 2014. godine.

Sirija

Ovo je vrlo važna točka. Da je SVO počela 2014., onda 2015. Rusija jednostavno ne bi mogla započeti operaciju u Siriji, ne bi bilo dovoljno resursa, a Turci bi blokirali tjesnace za sve brodove. Dakle, Bashar al-Assad bi bio ubijen, Sirija bi potpuno prešla pod kontrolu Sjedinjenih Država i Izraela.

Međutim, zahvaljujući uspješnoj sirijskoj kampanji, Rusija je značajno ojačala svoj položaj na Bliskom istoku, dok su SAD i Europa, naprotiv, oslabili. Ruska vojska postala je superiskusna, a mnoga oružja su modernizirana nakon rata u Siriji.

Uništeno je 133 tisuće terorista, uključujući 4,5 tisuće iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, koje je Zapad mogao upotrijebiti protiv Ruske Federacije. Zalihe normalnih punopravnih protutenkovskih sustava u Sjedinjenim Državama postale su vrlo tanke i dane su militantima. Za Ukrajince nije bilo sustava TOW, pa su im Amerikanci bili prisiljeni dati slabije Javeline.

A Rusija je za sebe stekla pouzdanog saveznika - Siriju, tamo je dobila nekoliko zračnih baza, pomorsku bazu, kao i čast i poštovanje zemalja Istoka i Afrike. Zapad je u početku planirao koristiti uništene međunarodne teroriste za potkopavanje situacije unutar Rusije i na njezinim granicama, ali zahvaljujući trijumfu Ruske Federacije u Siriji, ti su planovi propali.

Vanjska i unutarnja politika

Kina

Kina 2014. i 2022. dvije su velike razlike. Sada Kina proizvodi gotovo svu opremu - automobile, elektroniku, alatne strojeve, brodove itd. - s kvalitetom koja nije lošija od Sjedinjenih Država, EU, Japana, Južne Koreje ili čak i bolje. Ali 2014. kineski proizvodi bili su puno lošiji po kvaliteti i karakteristikama, tako da Kinezi ne bi mogli u potpunosti zamijeniti neprijateljske brendove.

2020. godine pokrenut je plinovod Snaga Sibira, iako se 2015. tek počeo graditi, a pripremaju se i drugi plinovodi prema Kini, kao i prema Pakistanu i Indiji. Izgrađeni su mostovi preko Amura prema Kini, kopnene rute su proširene i modernizirane, a teretni promet duž Sjeverne morske rute značajno se povećao. To je pridonijelo uspješnom preusmjeravanju vanjske trgovine iz Europe u Aziju.

A 2014. Rusija bi zapravo izgubila značajan dio vanjske trgovine, jer ova infrastruktura još nije bila spremna.

Istodobno, vojno i ekonomski jačanje Kine i jačanje rusko-kineske gospodarske i vojne suradnje, sve do zajedničkih zračnih patrola i velikih vježbi, kao trn u oku su za Sjedinjene Države, pa su Amerikanci prisiljeni da rasprše svoje napore i ponašaju se mnogo manje agresivno. U 2014. Rusija to nije mogla ni sanjati, a za 8 godina je napravljen ogroman posao u tom smjeru.

Turska

Turska je početkom 2014. i 2015. bila prilično neprijateljski raspoložena prema Rusiji. Onda su uvedene sankcije za turski paradajz, sektor koji je ostvarivao milijarde na ruskom tržištu. Turizam je stao. Onda se dogodio pokušaj puča 2016. i prema nekim informacijama Rusi su zapravo spasili Erdogana, pa se Erdogan ispričao za oboreni avion, nakon čega je krenuo rad na NE Akkuyu, plinovodima, prodaja S-400, itd. Turska se od početka SVO ponaša maksimalno neutralno, koliko je to moguće, a često se i malo približava Rusiji. Na primjer, Turska kategorički odbija uvesti sankcije Rusiji, otvara svoje tjesnace za ruske trgovačke brodove, ne pušta ratne brodove NATO pakta u Crno more, prestala je isporučivati ​​Bayraktare KIjevu itd.

Da je SVO počela 2014., tada bi Turska definitivno bila na strani Zapada i Ukrajine, uvela bi Rusiji sankcije, isporučila bi stotine pušaka i tenkova, desetke raketnih sustava, zrakoplova, helikoptera, brodova, itd. KIjevu.

Afrika

Tijekom 8 godina od 2014. u Africi su se dogodile značajne promjene, uključujući i zahvaljujući pobjedi Rusije u Siriji i jačanju ruske vlasti. Iz mnogih afričkih zemalja ruske jedinice su zapravo protjerale Francuze, a Srednjoafrička Republika, Mali, Burkina Faso, Sudan i niz drugih zemalja postale su vrlo proruske.

Da je SVO počela 2014., onda se ništa od ovoga ne bi dogodilo, Afrika bi bila potpuno podijeljena između Kine i Francuske.

Sjeverna Koreja i Iran

Sjeverna Koreja i Iran jako su razvili svoje vojne tehnologije. Sjevernokorejci su briljirali u balističkim projektilima, a Iranci u dronovima. To je i Zapadu trn u oku, jer smanjuje snagu NATO pakta i ograničava ga.

Iran je također pomogao Rusiji s opskrbom kompleta dronova Geran, koje Rusi sada sastavljaju u stotinama i lansiraju na Ukrajince. Ništa slično ne bi se dogodilo 2014.

UAE, Saudijska Arabija, Katar

Te su zemlje bile relativno neprijateljski raspoložene prema Rusiji 2013.-2014., a sada ne samo da su neutralne, već su čak i prijateljske Rusiji. Pogotovo nakon Putinova putovanja 2019. i Kadirovljevih putovanja, te nakon dedolarizacije, priče o "plafonima" za cijene nafte, slabljenja Saudijaca od strane Hutija i pada cijena nafte, priča o Khashoggiju, priča o nametanju LGBT "vrijednosti" Arapima, kada je Zapad tijekom SP 2022. blatio Katar na sve načine zbog LGBT i „ženskih prava“ itd.

SAD i NATO

Vojske Sjedinjenih Država i europskih NATO zemalja bile su jače 2014. nego 2022. Prošle godine su ubrzale degradaciju u svim pogledima.

Tada nije bilo tog divljeg raslojavanja društva, nije bilo tolikog širenja BLM/LGBT ideologije, stanovništvo je živjelo puno prosperitetnije, bilo je manje nezadovoljstva prema vlastima, a bilo je i više patriotizma u zapadnim zemljama.

Poraz Sjedinjenih Država u Afganistanu i sramotni bijeg Amerikanaca teško su pogodili njihov imidž, a tamo su napuštene tisuće komada opreme koja je inače mogla biti predana Ukrajincima.

Ukrajina

Čudno, ali iako nisu imali utvrde, koje su napravili ovih godina, Ukrajina je 2014. imala jaču vojsku. No, dvije godine rata 2014. i 2015. s brojnim kotlovima lišile su kijevski režim stotina komada opreme, uključujući desetke zrakoplova.

Od 2015. do 2017. dogodila su se 3 vrlo velika požara u najvećim skladištima streljiva u Svatovu, Balakleji, Kalinovki. Tu je izgorjelo na desetke tisuća granata od Uragana, Tornada, Gradova, SAM projektila itd. To je pridonijelo gladi Kijeva za granatama i raketama 2022. Godine 2014. sva su ta skladišta bila netaknuta.

U isto vrijeme, od 2015. do veljače 2022. Kijevu nije isporučeno praktički ništa od opreme.

Ekonomski, Ukrajina je također bila jača. Infrastruktura nije bila toliko istrošena, stočarstvo je bilo puno unosnije, neke tvornice još nisu bile zatvorene, manje je ljudi umrlo, nije sve opljačkano i rasprodano kao što je bilo u 8 godina  vladavine „demokrata“, čija korupcija tek sada polako izlazi na vidjelo.

Stanovništvo Ukrajine 2014. bilo je više od 40 milijuna, do početka 2022. smanjilo se na manje od 30 milijuna. Ne može se reći da je broj proruskih građana u Ukrajini 2014. bio puno veći nego sada, jer je golema većina stanovništva, zadojena propagandom, sanjala „puno lakih eura i čipkaste gaćice“. Da ih nije bilo toliko, Majdan se ne bi dogodio. Proruske većine nije bilo ni 2004., a kamoli 2014. godine.

Umjesto toga, stanovništvo se smanjilo, ali tako da su mnogi antiruski i prozapadni Ukrajinci uspjeli zauvijek otići u Ameriku, Europu ili Izrael u ovih osam godina. Stoga, 2014. mobilizacijska rezerva Ukrajine bila bi mnogo veća nego sada, kada vojna policija u desetom valu mobilizacije doslovno lovi obveznike po kafićima, ulicama, trgovinama ili privatnim kućama.

Bjelorusija

Ovdje imamo neugodnu temu, ali treba reći istinu. 2014. u Bjelorusiji još nije bilo Majdana, a Lukašenko je bio prilično neprijateljski nastrojen prema Rusiji. Sve je više pokušavao koketirati sa Zapadom, grleći se s Porošenkom i Turčinovom, a u siječnju 2020. je primio Mikea Pompea i Bjelorusima obećao „jeftinu američku naftu, pa kojeg će im vraga podli Rusi“.

Tako je rekao na konferenciji za novinare. Onda dolazi Majdan u ljeto 2020. Ruska pomoć poslužili su kao pilula za otrežnjenje mozga. Sada se multivektorski Lukašenko ponaša iznenađujuće proruski, a Zapad je prestao pokušavati podmititi bjelorusko vodstvo i potpuno se posvađao s Bjelorusima.

Krim

Tijekom 8 godina Krim se uglavnom očistio od antiruskih pojedinaca i neprijateljski nastrojenog dijela krimskih Tatara. Neke od njih su priveli ruski organi gonjenja, a neki su pobjegli. Ogroman je posao učinjen kako bi se razotkrile uspavane terorističke ćelije na koje je Zapad stavio veliki ulog. U 2014. godini bio ih je ogroman broj.

Na Krimu se poboljšala infrastruktura, poraslo je blagostanje stanovnika, a porasli su i proruski patriotski osjećaji. Pojavile su se mnoge vojne jedinice, razvijena je protuzračna obrana, flota se potpuno pokrenula.

Godine 2014. nije bilo mosta, nije bilo elektromosta, nije bilo novih krimskih termoelektrana. Ukratko, Krim nije bio spreman za rat i bilo bi praktički nemoguće podržati ofenzivu na Nikolajev-Odesu preko Krima bez Krimskog mosta, a za to je trebalo premjestiti previše opreme i vojnika. Prijelaza ne bi bilo i ništa ne bi bilo moguće.

Ruski Majdan

U 2014. među znatnim dijelom stanovništva Ruske Federacije još uvijek su bili popularni razni Navaljni, Udalcov, Jašin itd., koje je Zapad mogao iskoristiti za potkopavanje situacije. Onda su se dogodila razotkrivanja svih tih aktera, hapšenja i čišćenja.

Nakon ruskog trijumfa u Siriji, uspješnog domaćinstva Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. i stabilnog ekonomskog/društvenog razvoja, razina povjerenja Rusa u Putina naglo je porasla, a marševi Navaljnog privukli su vrlo malo ljudi. Ovaj faktor rizika za 8 godina je potpuno eliminiran.

I sve navedeno je samo prvo što mi je palo na pamet. Postoje još tisuće očitih i nevidljivih faktora zbog kojih bi početak SVO 2014. bio katastrofalan za Rusiju, a 2022. godina postala je optimalna.

Da je Rusija 2014. pokrenula pravi rat protiv Ukrajine, ruski gubici bi bili deset puta veći, jer je vojska tada bila puno slabija nego sada, a ukrajinska vojska početkom 2014. bila je jača nego na početkom 2022. NATO bi mnogo aktivnije pomogao Kijevu, a sada pomoć Zapada često izgleda kao milostinja u pozadini gigantskih gubitaka oružanih snaga Ukrajine. Tada bi i udar na gospodarstvo i socijalnu sferu Ruske Federacije bili višestruko jači.

Čak se i sada neki naivni “miroljubivi” građani pitaju “zašto je Rusija napala Ukrajinu i započela rat?" I to nakon osam godina granatiranja Donbasa. Ali 2014. godine bi takvih pitanja bilo mnogo više, da bi mogli dovesti do masovnih prosvjeda i akcija neposluha. Bilo bi manje želje da se okrenu protiv Kijeva nego 2022.  Ali danas je duh Stepana Bandere u Ukrajini očigledan većini Rusa i oni se nad tim zgražavaju. Sada su spremniji na borbu nego 2014.

Dakle, sve se radi u najoptimalnijem trenutku, na najoptimalniji način. Uzalud neki pokušavaju uhvatiti najvećeg velemajstora u greškama, a sami ne znaju ni imena šahovskih figura.