Što se to dogodilo pod Ugledarom i kako je stradala ruska tenkovska kolona?

Dok ruska vojska steže obruč oko Artemovska, napreduje u Marinki i prema Kupjansku, gdje vraća izgubljena područja u Harkovskoj regiji, zatvara u obruč Seversk, malu nadu u nekakvu, iako simboličnu pobjedu, kijevskom režimu je dao snimak napada ukrajinskih snaga na rusku tenkovsku kolonu pod Ugledarom. Kažu da je uništeno 31 oklopno vozilo, što pješačko, što tenkova, a „pobijeni su svi okupatori, njih skoro stotinu“. Snimku napada možete vidjeti dolje, a sada da vidimo što se to dogodilo?

Već ujutro, kada je prije dva dana objavljen snimak, iako se napad dogodio od 8. do 10. veljače, su me pitali jesi li čuo za 30 ruskih tenkova koji su uništeni? Svi tijekom istog dana i tijekom istog događaja?

Odgovaram ne, nisam pratio događaje, jer rijetko pratim baš sve snimke na Telegramu, što je za mene gubljenje vremena, jer jedno selo manje ili više, dok ne bude većih pomaka ili gubitaka Ukrowermachta i NATO pakta, nije vrijedno praćenja, od 0 do 24, na monitoru kompjutera.

Pa počinjem tražiti. Nalazim opis od Olega Careva. Jasno je da je on uvijek „pun informacija“. I tu nalazim opis tragedije.

„Puno tragičnih informacija dolazi iz pravca ugledarskog kraja. Tu je naša kolona jednostrano razbijena. Pucano je na njih kao u streljani. Na kraju je bilo na desetke mrtvih marinaca i specijalnih snaga i 50% naše uništene opreme. Vojnici i mnogi kanali optužuju zapovjednika Muradova i Ahmedova da su poslali jedinice u potpuno besmislenu ofenzivu na otvorenom polju“, piše Oleg Carev.

Ima još puno videa u kojima se vidi da se na Ruse stvarno puca kao u streljani. Ali glavno pitanje je gdje je obrana od dronova? Gdje su bili ometači i sva silna oprema koju ima ruska vojska?

U drugom tekstu, koji govori tko je kriv za poraz ruske oklopne kolone kod Ugledara se prvo opisuje video s razbijenom kolonom ruske vojne opreme. I tu već imamo „lažnjak“, što u informacijskom ratu nije mala stvar.

Mnogi su gubitke počeli pogrešno pripisivati ​​155. brigadi mornaričke pešadije Pacifičke flote, koja djeluje u prigradskim područjima jugoistočno od Ugledara. No zapravo bi vojna oprema mogla pripadati 35. motoriziranoj streljačkoj brigadi 41. kombinirane armije, koja je, čini se, prebačena u operativnu podređenost 29. kombinirane armije.

Bez obzira o čijoj se opremi radilo, ovo je izuzetno tragična i neugodna epizoda, usporediva s gubitkom kolona u Belogorovki, Brovarima, sjeverno od Popasne i u regiji Herson. Kako bismo doznali što se zapravo dogodilo kod Ugledara i tko je zaslužan za odluku da se kolona bez ikakve podrške pošalje na otvoreno polje, ruski vojni stručnjaci su napraviti preglednu kroniku borbi na mjestu događaja.

Borbe kod Ugledara

Dana 23. i 24. siječnja, vojnici 155. brigade Pacifičke flote i 7. operativno-borbene taktičke formacije probili su se kroz obranu Oružanih snaga Ukrajine i zauzeli ljetne vikendice zapadno od Nikoljskog. Opći plan predviđao je istovremeno napredovanje nekoliko formacija na širokoj fronti. Ugledar se planirao uzeti u kliješta. Ali marinci i specijalne snage su jedini koji su uspjeli probiti borbene formacije.

Koristeći učinak iznenađenja, Oružane snage Rusije su iznenadile su neprijatelja. Tijekom intenzivnih borbi istisnuli su jedinice 68. pješačko-jegerske i 72. mehanizirane brigade Oružanih snaga Ukrajine do ruba Ugledara i do rudnika Južni Donbas.

Dana 25. siječnja, zajedničkim snagama marinci i vojnici stigli su do vikendica jugoistočno od Ugledara, učvrstivši se u privatnim kućama. Neorganiziranost u redovima Oružanih snaga Ukrajine omogućila je održanje, a pojavile su se i prve vijesti o ulasku Rusa u sam grad. Tijekom dana jurišni odredi 72. brigade Oružanih snaga Ukrajine bezuspješno su pokušali izvršiti protunapad iz Ugledara i s područja rudnika. Ipak, prvotni cilj ruskih trupa da prekinu opskrbu Ugledara nije ostvaren. Oružane snage su uspjele održati liniju.

25. i 26. siječnja, borci Oružanih snaga Rusije napredovali su do predgrađa mjesta koje ima pet blokova, svaki s nekoliko zgrada od 4 ili 5 katova. To je cijeli grad, tipično sovjetsko naselje za radnike obližnjih rudnika i termoelektrane.

Odvojeni jurišni odredi izvršili su napade na periferiju Ugledara u rejonu crpne stanice. Istodobno je počelo rusko napredovanje od Pavlovke do jugozapadne periferije Ugledara.

Međutim, zapovjedništvo Oružanih snaga Ukrajine već je počelo jačati obrambenu skupinu u gradu, topnički vatreni položaji pomaknuti su na sigurnu udaljenost, a minobacačke posade neprestano su minirale prilaze. Istodobno, ruske motorizirane streljačke jedinice nisu uspjele doseći planirane crte.

Do 27. siječnja Oružane snage Ukrajine izgradile su gustu obranu u Ugledaru, koji ima prednost što je na uzvisini i s vrha bivšeg tvorničkog silosa nadzire cijelo kolno područje. Rasporedili u najmanje tri čete po kilometru. Opskrba duž autoceste Ugledar-Konstantinovka-Marinka nije prekinuta ni fizički ni vatrom, a ukrajinska pojačanja su bila stacionirana na glavnim čvorištima.

Marinci su, uz potporu topništva i avijacije, unatoč složenoj situaciji nastavili borbe na dačama kod Ugledara. Ali ispod Soledara počelo je prebacivanje dodatnih jedinica Oružanih snaga Ukrajine. Ukrajnici su svakim danom skupljali sve više rezervi kako bi zadržali ovu važnu stratešku točku. Nastavljeno je daljinsko miniranje ulica i prilaza. Gotovo sva polja bila su prekrivena minama davno prije ruske ofenzive, a tijekom tjedan dana borbi Oružane snage Ukrajine postavile su više od stotinu novih barijera.

Marinci 35. brigade i padobranci 80. desantne brigade Oružanih snaga Ukrajine stigli su u Ughledar kako bi zamijenili 72. brigadu koja je pretrpjela ogromne gubitke. Ona koju financira oligarh Mihail Fridman. A u Bogatir je, pak, prebačena bataljonsko-taktička skupina, kako bi se stvorila operativna rezerva. Kasnije se pojavio 21. bataljun 56. motorizirane pješačke brigade ukrajinskih oružanih snaga s dronovima opremljenim uređajima za noćno izviđanje.

Prije nekoliko dana u blizini Ugledara primijećen je oklopni transporter 53. mehanizirane brigade. Posade protutenkovskih raketnih sustava smještene su u višekatnice, a dalekometno topništvo gađalo je položaje Oružanih snaga Rusije.

Ruska inicijativa je prekinuta, što znači da se gubitak inicijative dogodio tijekom napada na utvrđeni prostor na uzvisini.

Do kraja siječnja ofenzivna inicijativa Oružanih snaga Rusije je pala na nulu. Zbog teških vremenskih uvjeta zrakoplovstvo nije moglo djelovati, a dronovi se nisu mogli koristiti.

Do 5. veljače bitke su praktički prešle u pozicijsku fazu. Topništvo i avijacija Oružanih snaga Rusije aktivno su gađali mjesta koncentracije Oružanih snaga Ukrajine, koje su tijekom ruske ofenzive imale više od 200 poginulih. Tijela poginulih nisu mogla biti izvađena zbog nedostatka transportne opreme i vatrenog djelovanja ruske vojske. Leševi su ili jednostavno ostavljeni ili odvezeni u rudnik Južni Donbas, gdje su također ostavljeni. Kako bi spriječili bijeg Ukrajinaca s ​​položaja, stigli su nacionalisti Krakena.

Zapravo, postalo je nemoguće napadati samo snagama marinaca i njima pridruženih jedinica. Da bi se vezali resursi Oružanih snaga Ukrajine i prekinula opskrba, bio je potreban novi udar, od Nikoljskog u smjeru autoceste Marinka-Ugledar i rudnika Južni Donbas.

Stoga je uvođenje motoriziranih streljačkih postrojbi u borbu za udar oklopnom šakom u bok neprijatelja bio neizbježan i više ga nije bilo moguće odgoditi. Međutim, adekvatan vojni plan nije se mogao pravilno provesti.

Čitav ovaj razvoj događaja imate kronološki na kartama i označenim pozicijama kako Ugledara, tako i Pavlovke, Nikoljskog i rudnika Južni Dpnbas, odakle je pokrenut ovaj neuspjeli napad.

Što se dogodilo?

Prije svake ofenzive potrebna je izvidnička, topnička i inženjerijska obuka za postizanje postavljenih zadaća. Posade dronova i izviđači identificiraju neprijateljske položaje. Topnici zajedno sa zrakoplovstvom gađaju uporišta i utvrđena područja. Posade za elektroničko ratovanje moraju osigurati potiskivanje komunikacija i dronova. A inženjerske i deminerske trupe se šalju za čišćenje okolnog područja. U suprotnom, ofenziva je osuđena na neuspjeh.

Odgoda ulaska u bitku motostreljačkih jedinica i kasniji poraz kolone kod Ugledara bili su mogući samo zbog opće nespremnosti pješaštva koje je sudjelovalo u rejonu Ugledara. Zbog velikog miniranja prilaza i neadekvatnog korištenja raspoložive opreme za elektroničko ratovanje je dobiven predvidljiv rezultat. Naime, napravljen je prilično uzak prolaz u minsko-eksplozivnim zaprekama kroz koji je projurila kolona oklopnih vozila. Ali cijelu rutu puta se pratile bespilotne letjelice i gađale su ih topničke i protutenkovske posade.

Video: Zasjeda ruskoj koloni pod Ugledarom

Tko je kriv?

Možete koliko god hoćete za pogibiju ruske kolone kriviti zapovjedništvo grupe, ali u slučaju Ugledara uzrok tragičnih događaja bila je opća nespremnost zapovjednika bataljona i taktičke razine, nedostatak koherentnosti uključenih jedinica i što nisu provedene borbene zadaće ometanja.

Tek jučer je uništen glavni tvornički silos, „Saurovo oko“, kako su ga zvali, s kojeg su iz Ugledara Ukrajinci nadzirali cijelo područje i upravljali dronovima i navodili paljbu. To se trebalo napraviti prvi dan, ali nije.

VIDEO: "Zakašnjelo" uništenje "očiju kijevskog režima" u Ugledaru

Motorizirane streljačke jedinice trebale su ući u bitku gotovo istovremeno s marincima, ali nešto je pošlo po zlu. Zapovjednici jedinica, vjerojatno u strahu od kazne, izvijestili su da su njihovi podređeni potpuno spremni za napad, što je bilo daleko od stvarnosti.

Zbog nedostatka elementarnog zaklona za elektroničku borbu i protuzračnu obranu, kao i objektivne poteškoće potpunog čišćenja svih prilaza Ugledaru i dačama, jednostavno nije bilo nikakve mogućnosti za ruski pokret.

Cijela kolona bila je na dlanu položajima Oružanih snaga Ukrajine na ugledarskim visovima.

Ali ipak, suprotno izjavama ukrajinskih medija, nije sva oprema uništena. Dio je oštećen, dio je ostao netaknut. Pod povoljnim uvjetima, oprema se može izvući i popraviti. Sudeći prema otvorenim otvorima, većina osoblja je uspješno evakuirana, ali ima mrtvih, i to je istina, i nažalost, oni se ne mogu vratiti.

Strah od zapovijedanja, nespremnost da se radi na pogreškama, neuspjeh u korištenju iskustva od godinu dana specijalne vojne operacije za razbijanje Ukrajine i najobičnija birokracija glavni su razlozi poraza ove kolone. Potrebne su sustavne promjene u pristupima vođenju neprijateljstava, kako na operativno-taktičkoj, tako i na jednostavnoj taktičkoj razini. Inače će se ne tragedije poput Belogorovke i Ugledara ponavljati, piše časopis  VOD , kojeg izdaje „Savez tenkista Rusije.