Svima je jasno da je dolaru došao kraj, ali je pitanje kakav nam epilog spremaju SAD

Pesimizam je zahvatio ne samo konvencionalne demokratske medije u SAD-u, već i one konzervativne republikanske. Svatko tko još ima pameti u SAD-u razumije da kolaps svjetskog dolarskog sustava postaje sve brži i neizbježniji.  

Dana 29. ožujka objavljeno je da je kineska državna naftna i plinska korporacija China National Offshore Oil Corporation (CNOOC) francuskoj tvrtki Total Energies prodala 65 000 tona ukapljenog prirodnog plina (LNG) dobavljenog iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, uz naplatu u juanima.

A 30. ožujka Kina je dolaru zabila još jedan "nož u leđa". Brazil i Peking dogovorili su se da će napustiti dolar u korist svojih nacionalnih valuta - juana i reala.  

Novim će se aranžmanom smanjiti troškovi i promovirati veće širenje bilateralne trgovine, kao i olakšati ulaganja, jer je Kina najveći trgovinski partner Brazila.

Promet između Kine i Brazila iznosi 150 milijardi dolara godišnje.

Podsjećam da je promet između Kine i Rusije dosegao 190,3 milijarde dolara i nastavlja rasti, a 2/3 te trgovine već se obavlja u rubljama i juanima.

Tako već tri zemlje BRICS-a isključuju dolar iz trgovinskih obračuna između sebe i nekih svojih partnera, a to je već postao trend.

Opraštajući se od Putina, Xi Jinping je rekao: "Sada postoje promjene koje se nisu dogodile 100 godina. Kada smo zajedno, mi pokrećemo te promjene."

Kao što ste već shvatili, radilo se upravo o stoljetnoj dominaciji Zapada, odnosno o kraju ere te dominacije.

Naravno, u SAD-u su svi dobro shvatili sve. Fareed Zakaria, voditelj CNN-a je rekao: "Drugo najveće svjetsko gospodarstvo i najveći svjetski izvoznik energije aktivno rade zajedno kako bi potkopali dominaciju dolara, koji služi kao osnova međunarodnog financijskog sustava. Hoće li uspjeti? Dolar je posljednje američke super-oružje, on Washingtonu osigurava političku i gospodarsku silu bez premca. Možete nametnuti jednostrane sankcije zemljama i izolirati ih od značajnog dijela svjetskog gospodarstva. A Washington može slobodno trošiti novac, uvjeren da će ostatak svijeta kupiti njegove dugove".

Sad je tome kraj, a Tucker Carlson na Fox Newsu dodao je "ulje na vatru":

"I tako se naša dva najveća protivnika ujedinjuju. I to ne toliko protiv naše vojske, koliko protiv naše valute. A kada američki dolar prestane biti međunarodna rezervna valuta, naša će zemlja preko noći osiromašiti. Ovamo sve ide. Dakle teško je zamisliti nešto destruktivnije od onoga što sada rade naši političari. Ne radi se o propasti, radi se o našoj budućnosti".

A američka budućnost, koja je računala na 1000 godina prodavanja američkog duga cijelom svijetu, izgleda sumorno.

Američki analitičari izračunali su da će novca za isplatu mirovina i naknada u socijalnom sustavu biti dovoljno za samo 10 godina, do 2033. godine. Prije su prognoze bile bolje, ali se rokovi za navodni kolaps američkog socijalnog osiguranja stalno skraćuju, jer demografija, produktivnost rada i cjelokupno američko gospodarstvo sada pokazuju vrlo razočaravajuće pokazatelje. Nešto bolje, pak, stvari stoje u američkom sustavu zdravstvenog osiguranja. Tamo će, prema posljednjoj prognozi, novca za plaćanja biti dovoljno ne do 2028., nego do 2031. godine.

Razlog poboljšanja je, međutim, vrlo tužan. Naime, očekivani životni vijek Amerikanaca znatno je pao tijekom pandemije, što znači da se očekuje niža cijena medicinske skrbi za starije osobe.

Što se tiče „petrodolara“, kako ga volimo zvati, Institut Mises iz SAD-a izvještava da je udio dolara u globalnim deviznim rezervama pao na 58% do kraja 2022. godine, što je najniža vrijednost u posljednjih 27 godina. 2014. maksimum je bio 66%, a 1995. godine, prije uvođenja eura, otprilike kao i sada. Stručnjaci očekuju daljnji pad uloge dolara, no optimistični su i misle da će to biti „vrlo dug proces“. Međutim, to će imati vrlo ozbiljan utjecaj na sposobnost Sjedinjenih Država da vode vanjskopolitičke avanture i održavaju vojne baze diljem svijeta.

Vjerojatniji je scenarij da će dolar znatno oslabiti, ali ostati među najčešće korištenim valutama. Uostalom, čak ni nakon što je britanska funta izgubila status rezervne valute 1930-ih, nije nestala.

Na primjer, pretpostavimo da američki dolar padne na 40 posto svih deviznih rezervi i koristi se u samo jednoj trećini svih međunarodnih trgovinskih računa - umjesto polovine kao sada. To neće nužno uništiti dolar ili američko gospodarstvo do temelja, ali će definitivno oslabiti geopolitičku poziciju američkog režima. Kako globalna infrastruktura oko drugih valuta bude rasla, državama i privatnim tvrtkama bit će lakše zaobići američke sankcije. Možda još važnije, svijet manje preplavljen dolarima značit će svijet s manjom potražnjom za američkom imovinom kao što je američki državni dug. To znači veće kamatne stope za američku vladu i manju mogućnost financiranja ratova putem inflacije valuta.

Drugim riječima, čak i jednostavno slabljenje globalne potražnje za dolarom ograničit će sposobnost američkog režima da utječe na međunarodnoj razini. Zato se u nedavnom intervjuu za Fox News američki senator Marco Rubio zabrinuo da ako druge zemlje budu trgovale vlastitim valutama, "za 5 godina nećemo govoriti o sankcijama, jer  nikoga nećemo moći sankcionirati".

To ne zahtijeva potpuni kolaps dolara. Samo zahtijeva izgradnju infrastrukture za druge valute.

Tako da, na prvi pogled čini se logičnim pretpostaviti da će dolar zadržati značajan dio svjetskog tržišta, jednostavno zato što je samo američko gospodarstvo prilično veliko. Računajući po nominalnim tečajevima, američki BDP, prema procjeni proameričkog MMF-a, iznosi 25% svjetskog. Osim toga, SAD ima niz satelita koje može prisiliti da nastave koristiti dolar.

Autor prognoze, međutim, zaboravlja da američko gospodarstvo postaje sve manje konkurentno u odnosu na azijska gospodarstva koja rastu brže. Samo zbog toga će uloga dolara u svijetu i dalje opadati. A potpuno ili gotovo potpuno napuštanje dolara u Aziji, Africi i Latinskoj Americi dodatno će potkopati konkurentnost SAD-a.

"Izvoz inflacije" štampanjem dolara i slanjem u inozemstvo više neće imati učinka, a inflacija će brzo pojesti štednju Amerikanaca. Ulaganja u američke vrijednosne papire će opasi. Tečajevi će se neizbježno početi stabilizirati u odnosu na dolar, a sav će uvoz za građane SAD-a naglo poskupjeti.

Kao rezultat toga, najvjerojatnije, financijski sustav i gospodarstvo u jednom trenutku neće izdržati takav pritisak i jednostavno će kolabirati, tako da će i realni i nominalni udio Sjedinjenih Država u svjetskom gospodarstvu i trgovini naglo pasti. Malo je vjerojatno da će se sadašnje američke vlasti, koje se ne odlikuju ni adekvatnošću ni povećanom inteligencijom, nositi sa zadatkom da pad barem učine lakšim, pretvarajući "užasan kraj" u "užas bez kraja".

A podsjećam, sve je počeo krajem 2013. kada u Washingtonu nisu izglasali proračun i sve savezne institucije su stale s radom, pa i one financijske. Tada je Kina rekla da joj je svega dosta i da treba pokrenuti proces „dedolarizacije“.

Plan je objavljen u kratkom članku u državnoj agenciji Xinhua, ali ga nitko nije shvatio ozbiljno. Sad im je jasno da je ovo nezaustavljiv proces i na američkim vlastima je da izaberu put kako što bezbolnije proći kroz sve ovo. Postoji opasnost da se odluče i na svjetski rat, jer su protekla dva služila spašavanju američke ekonomije, ali bi taj rat ovaj put bio nuklearni. Nadajmo se da je ostala trunka zdravog razuma kod donositelja odluka s one strane Atlantika, jer znamo što ovaj scenarij znači za čovječanstvo.