„Pacifizam“ danas znači savez s agresorima, kriminalcima i neonacistima

Danas je u modi biti „pacifist“. Naravno, devet godina od početka rata u istočnoj Ukrajini. I zato ne volim licemjerje i glupost. I obično idu u paru, jer licemjeri uvijek misle da su pametniji od svih i da nitko neće vidjeti njihovu prijevaru, a to je znak budale.

Počnimo, kako kažu, od baze. Nema jakih država, ili, ako hoćete, po Hegelu, "povijesnih naroda", bez jake vojske. Nema takvih primjera u povijesti.

Sva velika carstva i države građene su oko vojske. Stari Egipat, Stari Rim, Stara Grčka, svi bez iznimke. Ili si ratnik i slobodni građanin, ili si rob.

Pokušaji izgradnje trgovačkih zemalja bez jake vojske, poput feničkih, završili su neuspjehom. Bili su porobljeni, zemlje su prestale postojati, a bogatstvo im je oduzeto.

Bogati Bizant pokušao je uštedjeti na vojsci, zato je stalno i pljačkan. Ili križari, ili Rusi, a onda su došle Osmanlije i potpuno zauzeli sav njihov teritorij, uključujući i glavni grad. A takvih je primjera mnogo.

Cijela ljudska povijest je gotovo kontinuirani rat. Počevši od obračuna kromanjonaca i neandertalaca pa sve do danas. Rat se nikad ne mijenja.

Povijest Rusije nije iznimka. Vikinški pohodi sa sjevera, nomadi s juga i istoka, križari sa zapada.

Ako je netko zaboravio, podsjetit ću da je problem s pohodima nomada “na robove” riješen tek krajem osamnaestog stoljeća, kada je Aleksandar Suvorov porazio i umirio Nogajce i Čerkeze. Prije toga, u Rusiji je stoljećima postojao poseban porez "na otkup protjeranih Rusa iz ropstva".

Od “prosvijećene Europe” i do danas redovito su, počevši barem od 1147. godine, stizali solidni prosvjetitelji i dobrotvori koji su Rusima u „mrak“, ali dosljedno, donosili „pravu vjeru“, pravu „slobodu“, pravu „demokraciju“ i prave istospolne veze i sve to koristili protiv njih. Onda se sve to moralo negdje pokopati.

Čestiti "pacifisti" smatraju da su svi u Rusiji trebali odustati i postati zapadni privjesci. Ali pravi ljudi bi išli s njima, slušajući Wagnera, a usput spaljujući knjige Goethea i Heinea.

Na ovoj toj "barci" postoji rečenica: "Žao mi te". To se kaže kad se nema argumenata, a stvarno se ne želi priznati poraz. Neprijatelj je pasivno agresivan i izražava skrivenu želju za smrću. Kao: „Ubio bih te, ali ne mogu“.

Tako i sve priče o “demilitariziranoj Rusiji” treba shvatiti na sličan način.

„Uništili bismo vas, ali ste prejaki. Stoga želimo da postanete slabi. Tako da vas možemo uništiti."

Zatim, kada bi se takvi snovi rusofoba ostvarili, oni bi Rusiju podijelili na stotinu malih komadića, podijelili te komadiće zapadnim zemljama kao kolonije za pljačku. A ruski narod, njegova kultura i povijest, bili bi potpuno uništeni.

Svoje planove Zapad redovito objavljuje. Svatko može pogledati u otvoren im izvorima. A što rade s Rusima možemo vidjeti u Ukrajini, gdje je Zapad dobio priliku ostvariti svoju „Listu želja“. Ono što se sa sigurnošću može reći je da tamo sigurno ne grade demokraciju.

Osam godina ubojstava stanovnika Donbasa nije izazvalo ogorčenje ni kod koga na Zapadu, uz rijetke iznimke.

Znakovito, niti jedan od ruskih "neratnika" se nije sažalio nad narodom Donbasa.

Jeste li vidjeli barem jedan skup na kojem su sudjelovali ruski „pacifisti“ koji zahtijevaju zaustavljanje rata u Donbasu? Jesu li odbili razgovarati s krvavim kijevskim režimom? Možda su u Kijevu pjevali: “Ne pucajte”?

Ne? A zašto? Retoričko pitanje, naravno...

Ruska vojna potrošnja iznosi 70 milijardi dolara, američka vojna potrošnja iznosi 865 milijardi dolara, ali Rusija je militaristička zemlja.

Gle, nemojte brkati stvari, neka su oružja „pacifistička“, jer će vas u suprotnom CIA demokratski oteti i smjestiti u Guantanamo, gdje će vas obilno mučiti bez suđenja i pristupa odvjetniku.

Sjedinjene Države već trideset godina stvaraju potpuni krvavi kaos u svijetu. Jurili su po cijelom planetu, poput krvoločnog manijaka, upadajući bilo gdje. Bombardiranjem cijelih zemalja su ih vraćali u kameno doba i uništavali milijune ljudi. Ne vojnike, već samo civile.

Napominjemo da se ne dotičem američkih zločina tijekom Hladnog rata, uzimam samo najnoviju povijest, kada su već postali „hegemoni“.

Jugoslavija, Irak dva puta, Afganistan, Libija, Sirija, pa vojne operacije u još petnaestak zemalja. Pobijeni "greškom" svatovi i pogrebne povorke u Pakistanu.

I ovdje se ne može ne reći koliku je grešku napravio Gadafi, koji je zbog otopljavanja odnosa sa Zapadom, najviše Berlusconijem, Sarkozyem i Obamom, odustao od kupnje ruskog oružja i ostao s vojskom s dva trula aviona MiG-21, nekoliko čeških školskih aviona i trulim tenkovima T-55, bez ikakve zaštite. To je platio glavom, a alžirski predsjednik Buteflika i generali, koji su dali milijarde na novo rusko oružje, mirno su prespavali Arapsko proljeće. Ali gdje su bili ti ruski„pacifisti“ da to osude?

Gdje su bili da osude NATO agresiju na Jugoslaviju? A ne, otišli su tamo živjeti... U zemlju koja ne napada druge zemlje. U Sjedinjene Američke Države?

Kao ovi sada, koji su pobjegli u „miroljubivi“ Izrael. O ruskim „pacifistima“ koji su se doselili u regiju, najviše u Srbiju, bolje ne pričati. Iskreno, mislim da su ih Srbi trebali otjerati sa Surčina ravno u Kijev ili Varšavu.

A Amerikanci? Planirali su, ali obustavili, invaziju američke vojske na Iran, Sjevernu Koreju i Venezuelu. Jedina garancija da vas neće ubiti krvavi američki kriminalci jeste jaka vojska. U Iranu i Venezueli su jaki, pa su žvalavi Jenkiji izračunali gubitke i sve obustavili.

"Najmoćnija vojska na svijetu" se može boriti samo s Papuancima u haljinicama od pruća. Ali i od njih redovito strada, što smo vidjeli u Afganistanu.

Naoružali su gruzijske naciste i započeli bombardiranje Južne Osetije, nakon čega je planirano etničko čišćenje, ali su na kraju morali bježati iz Tbilisija. Oni su doveli do gubitka Karabaha od strane Armenije, jer sve dok onaj dikobraz Pašinjan nije došao na vlast državnim udarom, Karabah je bio armenski. Izveli su i nacistički puč u Ukrajini.

U Iraku je ubijeno više od 1,5 milijuna ljudi. U Afganistanu je ubijeno više od 700 000 ljudi, što su potvrđeni podaci. I u drugim mjestima se žrtve broje u stotinama tisuća.

Nitko se nije bunio. Ni UN. Ni PACE. Niti EU. Ne Human Rights Watch i Transparency International. Nitko , baš nitko.

Ni riječi nisu rekli ni Rusi iz galaksije liberalnih i pacifističkih nevladinih udruga. Kao ni javne osobe, glumci i pjevači iz tog miljea, baš kao ni drugi predstavnici tog tabora.

A onda su se Rusi usudili braniti Ruse.

I to se dogodilo nakon višegodišnjeg strpljivog nagovaranja neonacističkih izroda da prestanu ubijati civile Donbasa i kada su iscrpljene sve diplomatske mogućnosti utjecaja. I tek kada je Zapad ponovno počeo aktivno opskrbljivati ​​ naciste oružjem, za pokušaj napada na Donbas i kasniji genocid, Rusi su pokrenuli vojnu kampanju.

I odmah se čuo smrad iz cijelog "sifiliziranog dijela planete", koji čini manje od 15% svjetske populacije.

A htjeli su, kao u filmu, krenuti i provesti „Ukrajinsku Oluju“. Kanonada, NATO avijacija i ukrajinska pješadija, plus oklopno-mehanizirane brigade, i sve je gotovo u 72 sata. Izbit će „oslobodilačka neonacistička armada“ na svoje državne granice. Ali su Rusi udarili dan prije. I sada cvile kao paščad. Mole milijarde za plaće vojnika, mole oružje, municiju i opremu, a uskoro će moliti i vojnike.

Sva ova histerija s "ruskom invazijom Ukrajine punog opsega" je samo zato što su se Rusi usudili uzvratiti.

A onda se može dogoditi da će na kraju netko odgovarati za američku invaziju na Jugoslaviju, američku invaziju na Irak, američku invaziju na Afganistan, američku invaziju na Libiju, američku posrednu invaziju na Siriju, za Jemen i za sve druge zločine.

Kukavice nikako ne vole kada i netko drugi ima pištolj.

Stoga lažni licemjeri, na platnom spisku Sorosa i State Departmenta, histerično cvile o “agresivnoj militarističkoj Rusiji”.

Imamo i ono: skauti u SAD-u su dobri. Skauti u Britaniji su dobri. Skauti u Australiji su dobri. Ali patriotski odgoj u Rusiji je "Hitlerjugend!".

I to čujemo i od naših „pacifista“, a nemali broj je onih koji se kunu u Jugoslaviju. E pa u toj Jugoslaviji smo u osnovnoj školi rastavljali pušku M-48, a u srednjoj smo dobili „papovku“ i m'rš na streljanu, jer se domovina ne brani pacifističkim sloganima i trockističkim nebulozama, već s puškom u ruci. To naši „pacifisti“ kao da ne znaju, posebno njihov LGBT dio, iako se u Jugoslaviji za „protuprirodni blud“ išlo na robiju. Neka se informiraju malo.

SAD slave Dan neovisnosti i iskrcavanje u Normandiji i to je „cool“. Francuzi slave juriš na Bastilju, bravo. Rusi slave Dan pobjede, e to je pobjedničko ludilo.

A najbolje je kad u škole ukrajinskih prvašića dođu nacisti iz "Azova" i pričaju im o divnim ljudima kao Bandera, Šuhevič i Hitler. I uče ih kako mrziti i ubijati Ruse.

Ni zapadni demokrati, ni ruski "liberali" to ne vide. Ovaj naš šljam neću ni spominjati.

Jer, po njihovom dubokom uvjerenju, moguće je, pa čak i potrebno ubijati "untermensche", koji čine 85% svjetske populacije. Ali oduprijeti se tome je zločin.

I zato ih obuzimaju napadi bijesa. Samo zato jer zli ratoborni Rusi više ne dopuštaju nekažnjeno ubijanje.

Kako kaže mudra ruska poslovica, postoji mnogo načina da se probudi medvjed koji spava, ali ne postoji ni jedan način da ga se otjera natrag u jazbinu.