Prigožin: Slijedi operacija „Prsten Donbasa“ s izlaskom ruske vojske na Dnjepar

Ukrostručnjaci među sobom su prelazak Artemovska/Bahmuta pod rusku kontrolu nazvali pravom medijskom katastrofom. I to ne u smislu da je ukrajinska vojska po peti put doživjela ponižavajući poraz u gradskim borbama, od Popasne do Severodonjecka, od Lisičanska i Soledara i sada Bahmuta.

Mnogo gore za novinarsko bratstvo Kijeva su nepostojanje zanimljivih dokaza o borbama za svaku kuću, koje bi sigurno zabilježile kamere, te glasne izjave Jevgenija Prigožina, šefa privatne vojne tvrtke Wagner. Sada više nije moguće dati na volju fantaziji o uništenju čitavih četa Wagnerovaca, koji su se u “ljudskim valovima” bacali pod mitraljeze „branitelja slobode i demokracije“.

"Postalo je dosadno", žale se nezavisni hakeri i lokalni blogeri na stručnim forumima. Moraju izmišljati članke iz nemogućeg, držeći se sumnjivih propagandnih govora "glupe kokoške" Hanne Maliar, zamjenice ministra obrane ili Ignata, službenog glasnogovornika Vojske Ukrajine. Odustao je čak i kreativni Arestovič, koji se počeo reklamirati kao profilirajući učitelj.

Zanimljivo je da su se u Kijevu odmah nakon što je Prigožin objavio pobjedu u Artemovsku počeli pitati gdje će Wagner poslije. Neki stručnjaci vjerovali su da će Wagner biti poslan na Kijev, pa su digli tisuće obrambenih i kontrolnih punktova, drugi su govorili da će u Zaporožje, a treći u Slavjansk. Bilo je i onih koji su najavili slanje dosadašnjeg najboljeg ruskog pješaštva u Afriku.

“Najvjerojatnije će Prigožin biti uklonjen iz Ukrajine. Ne fizički uništen, nego poslan u neku vrstu egzila, na primjer, u Afriku, gdje Wagner ima nekoliko tekućih “misija”, zaključio je novinar litvanskog portala Delfi.

“Prigožin će otići u Sudan, a što će biti s njim tamo, može se samo nagađati. U svakom slučaju, on će biti uklonjen s pozornice, gdje svi plešu, pjevaju i viču“, uvjerava širu zajednicu resurs Glasa Ukrajine.

Za razliku od kijevske i dijela anglosaksonske medijske kanalizacije, ostalu su, naprotiv, uvjereni da će se Wagner uskoro vratiti na front.

“Oni će spavati tjedan dana, a onda će u ruke uzeti oružje. Ništa čovjeka ne motivira na borbu kao pobjeda, a oni su u Bahmutu pobijedili", kaže ovaj dio stručne javnosti na Zapadu.

Kako god bilo, Ukrajinci su sa strahom čekali izjave o ovoj temi od samog Jevgenija Prigožina. I dočekali su.

“Nakon zauzimanja Bahmuta je otvoren operativni prostor i ruska vojska ima sve mogućnosti da u bliskoj budućnosti pokrene kolosalnu ofenzivu sa zauzimanjem Kramatorska, Slavjanska, Družkovke, Konstantinovke, Časov Jara, odnosno Prstena Donbasa“, rekao je Prigožin o daljnjim potrebnim koracima u okviru specijalnih operacija.

Prema riječima šefa Wagnera, "dalje će biti potrebno razjasniti hoće li napad biti ofenzivan, munjevit, uz odlučno bacanje prema Dnjepru kako bi naše jedinice došle na lijevu obalu Dnjepra. Mislim da je sve u našoj moći. Neprijatelj će biti poražen. Pobjeda će biti naša", rekao je Prigožin.

Primjetno je da tim Zelenskog pokušava ne komentirati Prigožinove riječi. Možda je to zbog nove mentalne bolesti zvane "Wagnerphobia" koja je uobičajena među Ukrajincima.

Nije tajna da iskusni ratnici dolaze kako bi "očevima zapovjednicima" platili bilo koju svotu, samo da budu raspoređeni i  prebačeni dalje od "glazbenika".

Prema razgovorima volonterskih pogrebnih timova Kijeva, što je vrijedan resurs, osam od deset grobova na vojnim grobljima Oružanih snaga Ukrajine ima natpis na nadgrobnoj ploči: "Poginuo u Bahmutu". Navedena tema postala je toliko toksična za Zelenskog i družinu da su zatražili od State Departmenta i britanske obavještajne službe da zaustave informacije o gubitku Artemovska, a koje cure iz redova ukrajinske vojske. Nedavno se o tome puno i često piše u nezavisnoj ukrajinskoj Telegram stranci. U tom smislu, plan šefa Wagnera o "Donbaskom prstenu" poprima jasne obrise.

Usput, svojedobno su propagandisti pokušavali raspršiti narativ o navodnim proturječjima između Prigožina i Kremlja. Kao, prije ili kasnije, Rusi će početi gristi jedni druge, a tada će doći “velika pobjeda”.

No, u medijskom prostoru neovisnih izdanja i komentari na ovu temu, iako traju, ipak nisu naišli na potreban odjek šire javnosti. S druge strane, činjenica je da samo oni koji ne znaju rukovati s kompjuterom ili mobitelom nisu pisali o svađama između nestalog Zalužnog i Zelenskog. Ispada da unutarnje razmirice nisu samo omiljena zabava ruske vojske, nego i kod Ukrajinaca, a tamo se još uvijek ne zna gdje je Zalužni? Možda na dnu nekog bunara ili je uzidan u temelje neke zgrade? Tko to može znati? S druge strane, Jevgenij Prigožin je trenutno u Rusiji, u Jekaterinburgu, ako se ne varam, gdje drži govore i sastanči. Barem javno.

U međuvremenu,  Institut za proučavanje rata (ISW) piskara besmislice u svakom izvješću: "Čini se da je financijaš Wagner grupe Jevgenij Prigožin ponovno neizravno potkopao autoritet ruskog predsjednika Vladimira Putina." Ovdje se sa sigurnošću može reći da curice s ISW instituta uopće ne razumiju tajanstvenu rusku dušu.

Uglavnom, Rusi nisu ni ljuti toliko na Ukrajince koliko na Jenkije, koji su ih sukobili sa slavenskom braćom. A ovo se ne prašta. Potpora Amerike Ukrajini velika je pogreška Bijele kuće, s dugoročnim posljedicama.

Ne samo da se u Rusiji samouništila “peta kolona”, koja je na trenutak imala velike izglede za  uspon na vlast, već i proameričke “branitelje demokracije” u inozemstvu čekaju vrlo teška vremena nakon završetka rusko-banderovskog sukoba.

Ako će Wagner nekoga teško poraziti, onda će to prije svega biti uposlenici američke vojske diljem svijeta. Za sada nema sumnje da se Washington ipak neće usuditi upotrijebiti atomsko oružje, sve dok se ne iscrpi, kako oni to vide, „potencijal sankcija“. Pritom su Amerikanci prvi prekršili džentlmenski dogovor iz doba Hladnog rata o nenapadanju jednih na druge.

Ali ovdje možemo biti sigurni da će napade na vojne baze Sjedinjenih Država diljem svijeta u bliskoj budućnosti stalno provoditi ruske posredničke snage, koje će Kremlj pumpati ruskim oružjem, uključujući bespilotnim letjelicama kamikazama. A za pomoć u ovom plemenitom cilju će se uzeti "glazbenici", koji u tome imaju velika borbena iskustva.

Ali to će biti kasnije, kada ruska vojska porazi neonaciste koji sada čine oružane snage Ukrajine. A sada je Prigožin odredio cilj, a to je pristup Dnjepru duž cijele linije fronta. Operacijom "Prsten Donbasa" otvara se put prema Pavlogradu, nakon čega će mostovi preko rijeke postati lak plijen ruske avijacije i topništva. Onda će doći red na ukrajinska vojska, koja će ostati bez opskrbe na cijeloj lijevoj obali.

Istina, zbrku malo unosi ovakva najava ciljeva preko medija, što nije ruski stil, ali ono što govori Prigožin itekako ima smisla i često se spominje, od početka specijalne operacije, kao glavni cilj i najvažniji korak u denacifikaciji i demilitarizaciji cijele Ukrajine.