Rusko vijeće za inozemne odnose: Dodik je u Moskvi, a NATO u Srbiji
Lider bosanskih Srba Milorad Dodik je u službenoj posjeti Moskvi.
Jučer se sastao s moćnim šefom svih obavještajnih službi Ruske Federacije
Nikolajom Patruševim, a kako je sam političar rekao, tijekom posjeta planira se
sastati s Vladimirom Putinom. Rusko vijeće za inozemne odnose, think-tank Ministarstva
vanjskih poslova Rusije, posvetilo je ovoj posjeti važan članak.
Kaže se kako bosanski Srbi čine većinu stanovništva
Republike Srpske, jednog od entiteta konstitutivne države Bosne i Hercegovine.
Drugi dio države čini muslimansko-hrvatska federacija, naseljena uglavnom
Bošnjacima, odnosno bosanskim Muslimanima, a manjim dijelom Hrvatima.
Kako su priopćile vlasti Republike Srpske, posjet je nastao
zbog potrebe razgovora o važnim geopolitičkim pitanjima i zajedničkim
gospodarskim projektima strana. Važno je napomenuti da u ovom slučaju ove
riječi imaju specifično značenje, jer se u svjetlu sukoba u Ukrajini nastavlja
vršiti snažan pritisak ne samo na Srbiju, već i na snage koje je podržavaju i
prate vanjske politike Beograda.
Upravo je to slučaj za Republiku Srpsku. Banja Luka, kao i
Beograd, odbija uvesti antiruske sankcije, prekinuti kontakte s Moskvom i usvajati
druge restriktivne mjere. U tom smislu postalo je potrebno razgovarati o
aktualnim pitanjima bilateralne suradnje i još jednom pokazati zapadnim
kolegama svoje namjere da održe postojeće odnose s Rusijom.
Zanimanje za posjetu izazvano je i činjenicom da se u
posljednje vrijeme iz Banja Luke sve češće mogu čuti izjave Milorada Dodika o
želji za izlaskom tog entiteta iz BiH. Treba priznati da zahtjev među srpskim
stanovništvom za odcjepljenjem od Bosne i Hercegovine i daljnjim mogućim ujedinjenjem
sa Srbijom postoji, i to prilično velik. Drugo je pitanje da se takav scenarij
još uvijek čini malo vjerojatnim s obzirom na napetu geopolitičku situaciju ne
samo na Balkanu, nego i u Europi u cjelini.
Također nema sumnje da će ovakvi pokušaji, usput rečeno,
sasvim legalno i putem referenduma, bosanskih Srba da se izjasne o svom
samoopredjeljenju biti krajnje negativno percipirani od strane EU i SAD-a. Ovi
drugi će se, pak, htjeti umiješati u taj proces na bilo koji način, budući da
njihovi interesi ne uključuju ni jačanje "srpskog svijeta" na
Balkanu, a još manje širenje granica moderne Srbije.
Srpsko pitanje, odnosno podijeljenost srpskog naroda na
Balkanu, za koji se nakon raspada Jugoslavije pokazalo da je “razbacan” po
raznim dijelovima ne samo bivših republika SFRJ, nego i cijele regije u cjelini,
i dalje ostaje jedan od glavnih problema.
U kontekstu nadolazećeg posjeta, na Zapadu se sve češće
iznose teorije zavjere o navodnoj “zavjeri” Milorada Dodika i Vladimira Putina.
U zapadnim prijestolnicama ovo putovanje vide kao namjeru čelnika Republike
Srpske da pridobije podršku Moskve za odcjepljenje od BiH. Uostalom, širenje
“srpskog svijeta” na Zapadu smatra se ozbiljnim izazovom za moderni Balkan i
manifestacijom imperijalizma.
Milorad Dodik napominje da u Moskvu ide jer smatra hitnim
pitanje transformacija suvremenog svjetskog poretka i geopolitičkih potresa.
Prema njegovim riječima, pitanja o isporuci bilo kakvog oružja ili vojnoj
suradnji nisu na dnevnom redu. Istaknuo je kako želi razgovarati o
"svijetu u budućnosti", gospodarskim, humanitarnim i kulturnim
temama.
S tim u vezi, valja podsjetiti da u Ruskoj Federaciji još
uvijek radi i živi znatan broj Srba, uključujući i imigrante ne samo iz Srbije,
već i iz Republike Srpske. A Milorad Dodik jedan je od rijetkih suvremenih
europskih političara koji što izravnije i otvorenije govori o prijateljskim
odnosima s Rusijom. Točnije, razlikuje se od Aleksandra Vučića, koji pokušava
održati politiku ravnoteže između Ruske Federacije i Zapada.
Vrlo je vjerojatno da će jedna od ključnih tema razgovora
tijekom pregovora biti cijena isporuke prirodnog plina za Republiku Srpsku,
koja ga i dalje dobiva u potrebnim količinama po cijenama važećeg ugovora i bez
korekcija vezanih za sadašnje tržišne uvjete. Istovremeno, Dodik je još u
listopadu prošle godine rekao da će izgradnja novog plinovoda za spajanje na
srbijanski plinski transportni sustav i primanje plina iz Ruske Federacije
postati prioritet za nove vlasti Republike Srpske.
D završetka pregovora s Putinom nema dodatnih informacija i
tijeku i sadržaju susreta, ali sastanaka s Patruševim svakako nije bio u sferi
kulturne ili gospodarske suradnje. No i o tome znamo vrlo malo.
Ono što je zanimljivo, Rusko vijeće za inozemne odnose je
komentiralo i vježbe srpske vojske s NATO paktom, koje su razljutile dio
javnosti, dok Rusi savršen o dobro razumiju položaj Srbije u trenutnim
vojno-političkim turbolencijama.
U članku o tom pitanju se kaže: „Svakako se ne može reći da
Srbija dobrovoljno ulazi u tako blisku suradnju s NATO paktom, istim onim
vojnim blokom koji je na nju izvršio agresiju 1999. godine. U toj balkanskoj
zemlji još uvijek je živo sjećanje na te stravične događaje. Štoviše, to će
sjećanje zauvijek živjeti u srcima srpskog naroda, pa i za 100 godina. Ipak,
neki su dužnosnici, škrgućući zubima, prisiljeni napraviti određene ustupke
prema savezu. I zbog izuzetno teške geopolitičke situacije u svijetu i zbog pozicije
u kojoj se Srbija nalazi. Pogledajte samo kartu. Srbija je okružena je NATO zemljama,
tvrdolinijašima protiv Rusije pod pritiskom Washingtona. Nema izlaza na more.
Ne postoji kopnena granica s Rusijom. Državu ucjenjuju pitanjem Kosova i
prijetnjama sekundarnim sankcijama ako se Beograd ne približi Zapadu. U ovoj
situaciji preostaje samo nastaviti balansirati, s čime se srbijanske vlasti
nose gotovo 10 godina, od 2014. godine. Ne treba zaboraviti ni da sadašnji
predsjednik Aleksandar Vučić i njegov prethodnik na toj dužnosti dolaze iz
Srpske radikalne stranke, koja zauzima izrazito oštar antizapadni stav. Teško
je pomisliti da su ti ljudi promijenili stavove, ali nema sumnje da su sada
prisiljeni pokazati maksimalnu fleksibilnost u odnosu na Zapad. No, zahtjevi
potonjih postaju sve oštriji i postupno tjeraju Beograd u slijepu ulicu. A
namjera izvođenja vojnih vježbi sa Srbijom u kontekstu najavljenog moratorija
na takve događaje to samo potvrđuje. Vježbe su osmišljene kako bi dodatno
uvukle srpsku stranu u NATO orbitu. Istodobno se pojačavaju pritisci oko
kosovskog pitanja i antiruskih sankcija, a za srbijansko gospodarstvo EU
izdvaja značajne tranše. Sve to treba smatrati karikama u jednom antiruskom
lancu“.
„Što se tiče međunarodne reakcije na vijest o vježbama, SAD
i njeni europski saveznici očekivano su je pozdravili uz napomenu da će bliska
vojna suradnja sa Srbijom nedvojbeno pridonijeti bržem ostvarenju zajedničkih
ciljeva u ime stabilnosti na Balkanu. . Rusija je rekla da će vrlo pažljivo
pratiti nadolazeće manevre. Reakcija Moskve je razumljiva, jer je riječ o
prijateljskoj europskoj zemlji koja nije prekinula bilateralne odnose, unatoč
kolosalnom vanjskom pritisku“, zaključuje think-tank RSMD, po mom skromnom
mišljenju, jedan od rijetkih službenih i relevantnih izvora Ruske Federacije
koji tumači međunarodne odnose i razna krizna žarišta u svijetu.
No, kako sam primijetio, u Srbiji mnogi, ako ne i većina,
nisu ni čuli da ovaj portal postoji, ali su im zato izvori kao časopis Foreign
Affairs ili think-thank Atlantic Council među preferencijama u traženju
informacija. I to ne samo u ljudi kojima je Zapad uvijek bio svjetionik
demokracije, već i takozvanih „srpskih patriota“ omotanih u ruske zastave, a koji
srcem i dušom odrađuju posao korisnih idiota Zapada.

Dodig ( političar koji nije priznao zločin u Srebrenici sada u posjetu Rusiji ) bi htio malu Veliku Srbiju. No i Tuđman i Milošević su htjeli male Velike Srbije i Hrvatske. A to uvijek završava tako da narod gine bez veze jer ni hrvatska ni srbija nisu velike sile koje mogu nasilno dobiti što hoće. Ukratko, kaže narod vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. Svi bi ti Hitleri iz malog sokaka hjeli biti zapisani u pvijesti kao Aleksandri Makedonski i sl... To pokazuje da sam u pravu kad kažem da ni rusi nisu ništa bolji od amerikanaca. Sve je to ista bagra. No kada je Kosovo u pitanju tu je Srbija u pravu. Ne može joj se oduzeti bez njene suglasnosti ali... nažalost velike sile i to mogu.
OdgovoriIzbrišiDodik je priznao zločin u Srebrenici , ali ne i genocid. Ali isto je rekao i Noam Chomsky. Tako da se drži činjenica, jer ovo nije istina, Drugo, koliko slušam zadnjih dvije godine uporno insistira da se svi drže Aneksa Daytona koji je Ustav BiH i nikakvog problema neće biti. No, tebe , očito, patološka mržnja priječi da uopće slušaš duže od 10 sekundi kada on o nečemu govori i držiš se naslova iz Imbexa. A ovo da "Rusi nisu ništa bolji od Amerikanaca", time si sve rekao. Tako da je cijeli komentar zapravo gomila gluposti.,
IzbrišiKo ovdje ima patoloških mržnji raznih vrsta se najbolje vidi iz komentara koje pišu. A ko svojim komentarima zaziva nove ratove na Balkanu i u svijetu se također vidi. Njima bi bilo najbolje da konkretiziraju stvar i zamijene laptope puškom pa na frontu. Ja sam bio i prije bi si odrezao ruku nego ponovo uzeo pušku u ruke i nema tih političara, povijesničara i bilo koga ko bi me uvjerio u suprotno.
IzbrišiEhh da... ako neko organizirano pobije 8000 ( osamtisuća!) muškaraca i dječaka u par dana kako to onda nazvati? Ako to nije genocid onda što je? I zašto je onda "patološka mržnja" to što mi se Dodig gadi ?
IzbrišiZato što ti se gadi iz iracionalnih razloga i ne želiš ni odvojiti vrijeme, sat vremena, na primjer, da uopće čuješ koje su to politike koje treaži za BiH, a da svim u njoj bude dobro. Navodni referendum je samo priča koja se poteže in extremis, kada se pretjera u nerazumjevanju, ali se ništa ne radi na tom pitanju. A zašto je opasno Srebrenicu definirati kao genoicid, https://www.youtube.com/watch?v=9ib_PCzBEAk
IzbrišiIzvini Babicu ali previse si nalijepio GG i to bez razloga on je samo iznio svoje misljenje na koje ima pravo.
OdgovoriIzbrišiVi koji ste rodjeni u HR (ma koje vjere bili) manje znate o stvarnoj situaciji neho mi koji smo rodjeni u BiH (ma koje vjere bili).
Bosna je takva kakva je nije sjajna, ali u njoj nije bilo vecinske nacije kao u HR i SRB, tako da smo bili upuceni i trpili jedni druge, a demokracija je sve sjebala. Dodik je isto sto je Vucic u SRB i Bandic bio u ZG, mainstream klepece protiv njih ali narod ih bira, prema tome u pravu su. U BiH vecina Hrvata je zivjela u centralnoj Bosni gdje su bile glavne crkve, samostani, skole itd. mi smo se uvijek osjecali Hrvati-Bosanci (za razliku od zpadne Hercegovine). Sada se sa hrvatima u Bosni desava isto kao sa srbima u HR, stari ostaju i umiru a mladi odlaze, bilo nas je 750.000 asada oko 350.000. Gledajuci sta se desava u BiH (Komsica "predstavnika" Hrvata su izabrali Muslimani a ne Hrvati) Dodik ima pravo, ali bilo kakvo odvajanje od Bosne i pripajanje Srbiji nece nikome dovesti dobrog, jer Srbi nisu ni blizu onome sto su Srbijanci. Nekakav kompromis treba naci ali da se svi postuju i da niko ne prevladjuje. Dayton je bio samo nuzno zlo koje treba prevazici.
Sto se tice Srbije, svi koji su predali ili pokusali predati Kosovo lose su zavrsili (Milosevic, Djindic). Nije vazno sta o tome misli Beogradska inteligencija nego narod i crkva, a o Kosovu i "herojstvu" se pjeva u srpskom narodu od 1389 te godine, to Ameri ne shvataju, ni Englezi, ali me cudi za ostale. NATO je bombardovao Srbiju to Srbi nece, ne mogu, i ne trebaju zaboraviti, ali ti isti ti Srbi RADO idu i odseljavaju se u zemlje koje su ih bombardovale (USA, GB, D, F itd) pa kao to da tumacimo.
Ma sta bilo ko mislio ali mi koji govorimo ovaj jezik smo jedan posrani narod ko ne zna sam sebe braniti po onome "da bogda komsiji crkla krava" Velikim Hrvatima vazniji su zpadnjaci i Ukrajinci od Srba, a Velikim Srbima Rusi od Hrvata (iako ih ni jedni ni drugi ne razumiju). Nas problem je sto smo uvijek bili necije sluge i nismo znali sami sa sobom upravljati.
Babicu sto se tice zlocina i genocida na nasim prostorima (ali stvarnim a ne propagantistickim) trebao bi posvetiti jedan clanak, ako zelimo da zivimo i da se ne koljemo trebamo znati istinu (Ime i Prezime), pa cemo onda da ustanovimo sta je genocid (ako uopste postoji, jer to znaci istrebljenje naroda, a ja ne znam ko je istrebljen) a sta zlocin i zlocinacko ponasanje, dostojno smrtne kazne.
Vidim da u Srbiji postoji rehabilitacija Cetnika (iako su oni pobili najvise Srbijanaca), zasto onda Hrvati ne bi rehabilitirali Ustase, tim vise sto Srbi sada i Cetinjane zovu ustasama.