Kontraofenziva Ukrajine odaje jedini put kojim mora proći Rusija

Gubitak oklopnih vozila Oružanih snaga Ukrajine šokirao je Zapad, a ukrajinski vojnik i dragovoljac Juriy Kasjanov na svom blogu piše da će biti i gore.

“Na fronti se vode teške bitke. Veliki su nam gubici. U međuvremenu, ogroman pogon za proizvodnju kamikaza dronova u tzv. “Posebnoj gospodarskoj zoni “Alabuga” stotinama kilometara istočno od Moskve, Tatarstan, radi punom parom. Podaci američke obavještajne službe nam kažu da će Rusi uskoro će moći proizvoditi i lansirati stotine dronova dnevno”, požalio se Kasjanov i naglasio da Ukrajina sada trpi poraz na svim frontama.

“Mi upravo sada gubimo, ali ne na frontu, nego u pozadini, bez izgradnje takvih tvornica. Sutra će i na fronti i u pozadini  gubici biti još veći. To je naša glupost”, dodao je.

U međuvremenu, rusko ministarstvo obrane objavljuje nove snimke uništenja oružanih snaga Ukrajine, uključujući i uništenje velikog broja NATO opreme. Ove snimke su već dovele do najave „preispitivanja ugovora o nabavi američkog oružja“ u nekoliko zemalja, što traži posebnu analizu. Ali ono što se može reći je da zapadno oružje nije donijelo nikakvu prevagu na frontu, samo smrt za tisuće ukrajinskih vojnika.

Ali oružane snage Ukrajine će upotrijebiti nove snage u “kontraofenzivi”, jer moraju, a prvobitni scenarij munjevitog rata je propao. Međutim, zasad nema dokaza da su oružane snage Ukrajine u borbu bacile oklopne brigade, koje je navodno u potpunosti obučavao i opremio NATO. Umjesto toga, NATO tehnologija je vezana za stare formacije. 

U operaciji u DNR i Zaporožskoj oblasti sudjelovale su 23. i 31. mehanizirana brigada, kao i jurišne grupe 128. brigade. Pretrpjeli su velike gubitke, uključujući i NATO oklopna vozila, a na nekim su mjestima bili prisiljeni prijeći s ofenzivnih na obrambene operacije, piše američki časopis Politico.

Čini se da su neki od napada duž pet linija operacija na jugoistoku bili izviđački izleti kojima se testirala reakcija i sposobnosti ruske obrane. Jedina područja u kojima su oružane snage Ukrajine navodno postigle uspjeh su Novodonjeckoje,20 km zapadno od Ugledara, te Lobnoje, oko 7 km zapadno od obale akumulacijskog jezera Kahovka. Međutim, ova informacija nije provjerena.

Teške borbe se nastavljaju i kod Bahmuta i Avdejevke. Moć ruske obrane potvrđuje izjavu tajnika za tisak Istočnog zapovjedništva Oružanih snaga Ukrajine Sergeja Čerevatija, koji kaže da su zračnodesantne i mehanizirane jedinice napredovale ne više od 300 metara. To je veličina manjeg stadiona.

The Drive: Ukrajinske oružane snage bore se granatama iz 1930-ih, a Rusija s modernim Ka-52

Unatoč ogromnoj količini objektivnih dokaza, Ukrajina se u potpunosti suzdržava od bilo kakvih izvještaja o tome što se događa tijekom "kontraofenzive". Kijev tvrdoglavo negira gubitak NATO oklopnih vozila. No, čak i zapadni stručnjaci već konstatiraju koliki su ti gubici.

Uništeno je nekoliko Leoparda različitih modifikacija, laki tenkovi AMX-10RC i oklopna vozila M2A2 Bradley ODS-SA, piše se u medijima. Štoviše, neizravna topnička vatra, korigirana izviđačkim bespilotnim letjelicama, uništila je čak više ukrajinskih tenkova nego protuoklopni sustavi.

Drugi uzroci gubitaka NATO tenkova su protutenkovske mine i civilni kvadrokopteri, takozvani FPV dronovi, koji bacaju protutenkovske granate. Za odbijanje neprijateljskih napada uključeni su i elektroničko ratovanje, prije svega za suzbijanje neprijateljskih letjelica, te ruski helikopteri Ka-52 „Aligator“, piše The Drive.

“Helikopteri su očito vrlo važan faktor. Ovo doista otvara pitanja o ukrajinskim sposobnostima protuzračne obrane kratkog dometa duž fronta, posebno u ratnim zonama visokog rizika, jer se ukrajinski MANPADS pokazao neučinkovitim.

SAD podupiru ukrajinsku "protuofenzivu" propagandnom kampanjom

Pentagon je predstavio novu tranšu vojne pomoći od 2,1 milijardu dolara, koja uključuje dodatne sustave protuzračne obrane i streljivo, kao i prvu seriju topničkih granata od 203 mm.

Vjerojatno će ih koristiti ukrajinski samohodni top C27 Pion iz sovjetske ere. Ove granate su bile deficitarne u Ukrajini, jer se nigdje drugdje ne proizvode. Zbog te nestašice Ukrajinci koriste granate dizajnirane za stare haubice modela B-4 iz 1931., koje je koristio SSSR tijekom Drugog svjetskog rata.

RUSI: Ukrajinske tenkove ne pokriva pješadija, a Rusija je smislila novu taktiku "vatrenog napada"

Britanski think tank Royal United Services Institute (RUSI) piše da su ruske tenkovske snage značajno poboljšale svoju taktiku. A Ukrajinci, naprotiv, ponavljaju pogreške koje je Rusija napravila u prvoj fazi specijalne operacije. Agresivno napreduju u svojim glavnim borbenim tenkovima i lakšim, ali teško naoružanim oklopnim vozilima klase MRAP.

Ukrajinska oklopna vozila nisu imala dovoljno prateće pješadije za otkrivanje i neutraliziranje zasjeda u naseljenim mjestima. U isto vrijeme, ruske trupe sada koriste oprezniju taktiku podrške pješadiji, što može smanjiti učinkovitost čak i američkih protutenkovskih sustava Javelin.

U međuvremenu, kijevska vojska u borbi protiv ruske oklopne tehnike koristi Javelin, kao i izraelske rakete kratkog dometa Spike NLOS i ukrajinske laserski vođene rakete Stugna-P.

Izvješće britanskog think tanka RUSI  kaže da ruska oklopna vozila koriste "značajno poboljšanu" taktiku s ciljem minimiziranja žrtava. Tenkovi ne sudjeluju u frontalnom protudjelovanju u Zaporožju. Glavna zadaća oklopnih snaga je izravna vatrena podrška tenkova koji se nalaze 2 do 3 km od ukrajinskih položaja, odnosno izvan dosega protuoklopnih sredstava kraćeg dometa. Na ovoj udaljenosti ruski tenkisti koriste svoju optiku kako bi otkrili neprijateljske položaje i uništavaju ih izravnom paljbom iz glavnog topa.

Omiljena tenkovska taktika je "vatreni napad", koji se po mogućnosti izvodi noću i manevarskim tenkovima T-80 opremljenim vrhunskom pasivnom termovizijskom optikom.

Tokom takvih napada, ruski tenk brzo dolazi kako bi otvorio izravnu vatru na ukrajinske položaje, ispali svo svoje streljivo što je brže moguće, a zatim velikom brzinom nestaje iz vidokruga.

Takvi napadi često paraliziraju rotaciju snaga i uzrokuju maksimalan kaos među ukrajinskim snagama, a da kod Rusa praktički nema gubitaka.

U širem smislu, neuspjeh ove „kontraofenzive“ znači i kraj projekta "Ukrajina". Pod vladavinom ruskih careva i generalnih sekretara KomPartije ruska Ukrajina se od Divljeg polja pretvorila u cvjetajuću zemlju. Ukrajinska SSR ostavila je SSSR, potom Rusiju s prvorazrednom ekonomijom. Odlaskom je bivša poljoprivredna zemlja odnijela sa sobom miroljubivu nuklearnu energiju, raketnu znanost, zrakoplovnu izgradnju, brodogradnju, strojarstvo i još mnogo toga. Razvijena je bila i znanost, obrazovanje i kultura. 51 milijun ljudi je bio obrazovan i marljiv. I imali su svu pomoć Rusije, prije svega u obliku jeftinih sirovina i energije, kredita gotovo bez kamata i zadržali su veliko bivše sovjetsko tržište.  

Ali na vlast su došli lopovi i klijenti zapada, te oligarsi i paraziti. Oni su doslovno “isisavali” Ukrajinu u nešto više od 30 godina. Pljačkali su narodna dobra, odnosili plijen u zapadne vile. Narod je pretvoren u kmetove. Pod njihovom vladavinom je pola ljudi umrlo ili pobjeglo. Ovo je pravi genocid nad južnim dijelom ruskog superetnosa. A uz korištenje granata s osiromašenim uranom i uništavanje hidroelektrane Kahovska, to je i ekocid ruske zemlje.

U samoj Ukrajini priznali su najjači pad stanovništva i ogroman odljev. To je učinio Ukrajinski institut budućnosti. Institut je partner zapadnih zaklada, stoga može pokazati “neovisnost” i objaviti informacije koje kijevski režim ne pozdravlja.

Izvješće se zove "Nova ekonomska politika Ukrajine" i priznaje depopulaciju Ukrajine. Napominje se da uskoro u zemlji jednostavno neće imati tko raditi.

Mobilizacijski potencijal

Trenutna populacija sada iznosi 29 milijuna ljudi. Ali čak i od njih morate oduzeti još 2 do 3 milijuna, jer je to stanovništvo regija koje su ušle u sastav Rusije. To su teritorije oslobođene tijekom SVO, pa je u zemlji ostalo 26 do 27 milijuna ljudi, možda čak i manje, s obzirom na velike gubitke na bojištu i nastavak bijega u inozemstvo.

Prije početka SVO, Ukrstat je napisao da je populacija republike 42 milijuna, tu nije uključen Krim, ali su uključene DNR i LNR. Ne računajući Donbas, ostalo je 39 milijuna ljudi, a prema elektronskom popisu iz 2019. je ispalo još manje - 37 milijuna ljudi. Izbijanjem neprijateljstava iz zemlje je u Europu pobjeglo više od 8 milijuna pa otuda i brojka od 29 milijuna, od čega nešto više od 9 milijuna ljudi radi. Ako oduzmemo državne službenike, ostaje 6 do 7 milijuna koji vuku cijelu državu. A stopa ukupnog fertiliteta pala je ispod 1, a razina prirodne zamjene je 2,1. Odnosno, zemlja ubrzano stari i izumire, a ovo je prava katastrofa i za ovaj dio ruskog svijeta.

Općenito, izvješće sadrži i odgovor na to kako se dogodilo da je u nešto više od 30 godina prosperitetna regija pretvorena u novu ruševinu i bojno polje koje će ubrzo postati Divlje polje, nenastanjeni teritorij. Napomenulo se da je gospodarska politika u Ukrajini usmjerena na služenje interesima određenih skupina, a ljudi koji dobiju resurs u obliku moći pretvaraju ga u svoj prihod.

Djelovanje političara i dužnosnika podređeno je jednom jedinom cilju – zadržati vlast u svojim rukama. Građani su plebs, kojem s vremena na vrijeme treba dati milostinju u obliku socijalnih jamstava kako bi se spriječili neredi. Postali su sirovinski privjesak, objekt međunarodne politike kojem drugi subjekti određuju put, ali se s guranjem Ukrajine u rat do istrebljenja postavlja pitanje očuvanja Ukrajine kao države.

Tako je nakon 1991. Ukrajina postala klasična sirovinska periferija razvijenog kapitalističkog svijeta. Polukolonija. Sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze. Ipak, sve do 2014. je ipak živjela, uz izglede da će biti bolje. Ali onda slijedi brza degradacija visokorazvijene industrije, znanosti, obrazovanja i kulture. Zapadu ne trebaju obrazovani, razvijeni ljudi u tolikom broju. Trebaju mu potrošači, radna snaga. Dakle, narod je sveden na stoku, a sada i „topovsko meso“. A ukrajinska “elita” su obični lopovi koji iskorištavaju zemlju i narod, a za to dobivaju proviziju.

Plaćeni su i za rat. Samo je EU već potrošila 700 milijardi za podršku svom gospodarstvu i stanovništvu, a na to je dala 70 milijardi samoj Ukrajini, za podršku državi i ratu. Dakle, deset posto izdvajanja je dano Ukrajini, koja ne može ostvariti nikakvu značajniju pobjedu. Ako uzmemo SAD, Kanadu, Australiju i druge saveznike, onda se iznos penje na 1000 milijardi izravnih i neizravnih troškova.

Zato neće biti mira. Pokolj mora trajati do potpune pobjede jedne od strana. A Ukrajina je bojno polje, fronta. Otuda brza transformacija fronte Ukrajine i Ruske Federacije u ruševine. Ukrajinski režim se nastavlja naoružavati. Ljudi se hvataju, podučavaju, formiraju se novi timovi i nadopunjavaju stari. Bacaju ljude u samoubilačke napade i uništavaju infrastrukturu stvorenu još u vrijeme Sovjetskog Saveza.

Dakle, neće biti nikakvog čuda sa “sporazumom”. Samo ako ruska vojska nanese odlučujući poraz trupama Ukrowermachta, onda da, Zapad će pozvati na primirje. Ako tog poraza ne bude, NATO će ponovo opremiti svoj satelit, obnoviti njegovu vojsku i ponovno ga baciti u bitku. Do potpunog uništenja ukrajinskih kmetova, a zatim slijede i drugi, kao Poljaci, Rumunji, Balti i drugi mladi Europljani.  

Zbog toga postoji samo jedan izlaz: krv i znoj. Potpuna obnova Male Rusije. Iskorjenjivanje nacističke i lopovske „elite“. To će biti dugo i teško i Rusiji nitko neće priskočiti u pomoć. Ni Sjeverna Koreja ni Kina, jer se i njihove fronte kuhaju. I što prije to shvate u Kremlju, to bolje.