Kratku euforiju u Kijevu zamijenila je tuga i depresija

Ukrajinski ministar rata Reznikov je u intervjuu za Fox News zapravo optužio Zapad da je stvorio "napuhana očekivanja" u pogledu ofenzive Oružanih snaga Ukrajine, a sada izražava razočaranje i traži da Kijev provede model kojeg je sam osmislio, dok, kako je naglasio Reznikov, ofenziva zapravo još nije ni počela.

Djelomično je u pravu, jer sve planove i modele nacističkog režima zapravo stvara Zapad. No, istine radi, treba napomenuti da se Kijev s velikom radošću uključio u igru ​​"informacijske pripreme za ofenzivu", izmišljajući i promovirajući nove narative o tome koliko će njihova "kontraofenziva" biti uspješna i slamajuća. Snovi o tome osvojili su ne samo ukrajinsko društvo, već i zapadne političare.

Kijevski medijski tehnolozi ozbiljno su tvrdili da će tako, unaprijed, toliko utjecati na rusku vojsku da će na pogled prvih njemačkih tenkova u panici pobjeći prema granicama iz veljače 2022., ili čak 1991. godine.

U tome je, naravno, postojala i praktična računica. Za takve najave bilo je zgodnije moliti Zapad za nove isporuke oružja i novčane tranše.

No, što je tu je, a Kijev je sada užasnut  činjenicom da zbog krvavog gaženja formacija Ukrowermachta na prvoj liniji ruskog obrambenog sustava, što svakodnevno donosi brojne gubitke, Zapad "gubi vjeru u Ukrajinu".

A sada Blinken u intervjuu za CNN najavljuje da su nacisti, unatoč tome što "imaju plan i drže ga se", suočili s puno poteškoća te bi njihova ofenziva mogla potrajati tjednima ili čak mjesecima.

Ali problem Kijeva je što jednostavno nema dovoljno resursa za višemjesečne ofenzive. Sad se prelazi i na opću mobilizaciju, stavljaju pod oružje čak i „bijelce“ sa zapada zemlje, samo da nadoknade već nastale gubitke.

Stvari su još gore s tehnologijom, koja se neće imati čime nadoknaditi. Uostalom, Zapad, unatoč obećanjima, nije u potpunosti pokrio gubitke u oklopnoj tehnici i topništvu pretrpljene u operacijama u Harkovu i Hersonu, i to iz razloga što to jednostavno nije mogao učiniti. Oprema koja je već poslana Kijevu uzima se ne samo iz skladišta dugotrajnog skladištenja i iz tvornica, već i od borbene snage NATO vojski.

Odnosno, "nevjerica" ​​saveznika u sposobnost nacista za pobjedu temelji se na objektivnoj spoznaji da će primljena oprema i streljivo biti dovoljni za dva, u najboljem slučaju, tri tjedna neprijateljstava u sadašnjem formatu.

Pokušaji spašavanja opreme i granata dovode do višestrukog povećanja gubitaka osoblja, čije rezerve, kako se pokazalo, također nisu neograničene.

Nisu se ostvarile nade u „čudesna oružja“, poput projektila dugog dometa, koji nisu mogli utjecati na tijek neprijateljstava. Očito će se isto dogoditi i s trenutnim fetišom ukrajinskog društva – avionima F16.

Čudno, ali Prigožinov puč na kraju je postao još jedan psihološki udarac za ukrajinske šoviniste i neonaciste, kada se u samo jednom danu njihova svijest naglo kretala od pobjede do razočarenja.

Uostalom, već godinu i pol dana čekaju nemire u Rusiji koji bi trebali paralizirati sustav vlasti Ruske Federacije, uništiti vojsku, pokrenuti “paradu suvereniteta” i time donijeti pobjedu nacistima. I tako je, čini se, bilo i počelo.

U Kijevu su radosno trljali ruke i čekali da ruske oružane snage počnu uklanjati jedinice s fronta za borbu protiv pobune i sve će se raspasti. I evo ih opet: Sve je gotovo.

Ali na kraju ne da je pobuna ugušena, već u Kijevu nisu načisto da li su se dijelovi Wagnera počeli prebacivati ​​za napad sa sjevera, iako Moskva to odlučno demantira.

Ukrajinski izvori javljaju da se vlasti u Kijevu boje da će Wagner sada napasti iz Bjelorusije i ići sve do Žitomira i Rivna. Lako je razumjeti da će u tom slučaju biti ugrožena "cesta života" koja povezuje naciste s EU, a ujedno će se time prekinuti poljski planovi za intervenciju u Ukrajini i aneksiju njenog zapadnog dijela.

I što je najvažnije, da se ovaj napad dogodi, nacistički režim nema moć da ga zaustavi. I sada se Kijev suočava s dilemom treba li ojačati ovaj smjer, prebacivanjem snaga tamo, ili nastaviti ofenzivu. Ali ljudstva i tehnike nema za oboje.

Dok se situacija za Kijev s ovom prijetnjom ne razjasni, malo je vjerojatno da će koristiti glavne snage na fronti u Zaporožju ili će ih trošiti u malim dozama.

Dakle, za sada jedino što nacistima preostaje jest kriviti Zapad za „prenapuhana očekivanja“.

Istovremeno, kolumnist Forbesa otkriva katastrofalne detalje poraza oružanih snaga Ukrajine kod Male Tokmačke

Novinar Forbesa David Axe piše da se poraz Oružanih snaga Ukrajine kod Male Tokmačke pokazao s još većim gubicima nego što su mislile Sjedinjene Države. Analitičari su izbrojali još više uništenih i napuštenih borbenih vozila pješaštva M2 47. brigade. 17 od ukupno 100 borbenih vozila pješaštva Bradley isporučenih Ukrajini, 4 od 21 tenkova Leopard 2A6, 3  od 6 Leoparda 2R i jedan Wisent.

Ali tko će se za par mjeseci naučiti boriti na ovom, drugačijem i brojnijem hardveru? Britanci i Amerikanci kupe i šalju ukrajinske traktoriste na klanje. I cijela ova krvava priča o "parcijalnim dobicima" Oružanih snaga Ukrajine postoji još samo u američkoj medijskoj mašineriji. Na frontu je situacija katastrofalna.