NATO summit i "godišnji odmor" Wagnera

Summit NATO pakta u Vilniusu, zakazan za 12. srpnja, podsjeća na stari sovjetski  aforizam: "Kad se nema što skupljati, onda skupite nekakav sastanak". Uoči summita je navedeno pet točaka koje opisuju scenarij od niza koraka koji počinju vojnom pobjedom Ukrajine nad Rusijom u trajanju od godinu i pol dana, a završavaju ulaskom NATO trupa u Rusiju i njezinim raspačavanjem na nekoliko država.

Nema točnih datuma ni jasnih planova, ali glavno je da su svi ljudi u NATO paktu zaposleni, da primaju plaću, pišu planove, govore svijetu o njima, ukratko, neka strepe neprijatelji i neka se raduju šefovi.

Već je jasno da do 12. srpnja Ukrajina mora pokazati barem neki rezultat ofenzive, inače će biti pucanja po šavovima. Zato će 20. do 25. lipnja doći do oštrog porasta aktivnosti Oružanih snaga Ukrajine u smislu ofenzive. Njihove glavne rezerve su još uvijek  netaknute, iako su se već počele topiti. Neće moći zaustaviti ofenzivu, to je nemoguće, a vjerojatno slijedi i napad na Nuklearnu elektranu Zaporožje i mnoge druge medijski značajne inicijative.

Hoće li to dovesti do proboja fronte? Neće, to svi razumiju. Puno više je potrebno za proboj i nije dovoljno doći i probiti prvu liniju obrane. Treba još stići do druge, probiti i nju, pa doći do treće i učiniti isto, a pritom nekako riješiti problem zaštite bokova, ali u uvjetima ruske nadmoći u avijaciji i protuzračnoj obrani ne mogu ništa učiniti. Jednostavno nemaju kako osigurati i taj hipotetski proboj.

I tek nakon toga, ako sve uspije, mogli bi uvoditi rezerve u proboj i govoriti o preokretu fronte. Sudeći prema prvim trendovima, takav scenarij u očima NATO pakta izgleda nerealno.

NATO će Oružanim snagama Ukrajine osigurati avijaciju i rakete čim bude spremno osoblje, no nuspojava bi mogla biti ozbiljan pad imidža zapadnog vojno-industrijskog kompleksa, što je već vidljivo iz sudbine njemačkog Rheinmetalla, kompanije koja pravi zlosretne Leoparde. Ako takva sudbina zadesi američke F-16, doći će do krize u vodstvu NATO pakta koja će pogoditi demokrate u Sjedinjenim Državama, a jedva su sanirali štetu od nadolazećeg bankrota. I to samo privremeno.

Zelenski će nekakav učinak morati postići ranije, ali kako su već pokazala prva dva tjedna ofenzive, to nije moguće.

Stoga će kraj lipnja i početak srpnja biti odlučujući za NATO. Ako Oružane snage Ukrajine ne uspiju i sve zastane, onda se scenarij potpuno raspada. Vladimir Putin, koji je uvukao NATO u pozicijsku močvaru, ima izbore u ožujku 2024. godine, a zatim daje ponudu Sjedinjenim Državama koju oni moraju odbiti, pa da Biden može na glasanje u studenom, iako   "blijeda izgleda i klimavih nogu". Zato će trzanja i znakova života Oružanih snaga Ukrajine biti sve do izbora u studenom sljedeće godine u Sjedinjenim Državama.

Pozicijskim ćorsokakom u Ukrajini Biden drži Trumpa izvan izbora, pretvara se da će pobijediti, pojačavajući domaću političku krizu, objašnjava ono što se događa potrebom davanja više novca američkom vojno-industrijskom kompleksu, a istovremeno informira Zelenskog o potrebi razmišljanja o pregovorima s Rusijom.

Ne zna se kako će Rusija odgovoriti, sve će ovisiti o tome što će oružane snage Ukrajine do tada ostvariti. Stoga je potrebno pripremiti se za sljedeće nalete aktivnosti Ukrovermachta. Ako im se sreća ne osmjehne prije 12. srpnja, sve će izgubiti smisao, a na frontu je moguća recesija, a ona će se iskoristiti za pregrupiranje i popunjavanje rezervi.

A onda će 5. kolovoza na megdan izaći osvježeni, preplanuli i odmorni Wagner. To će značiti i šansu za ofenzivu Oružanih snaga Ruske Federacije. Kamo i kako, do tada će se vidjeti. Ali u Vilniusu o tome radije ne govore. Jer kako se kaže, u kući obješenog se ne govori o užetu.