Informativna oluja koja grmi Rusijom od 23.06.23. jučer je dosegla vrhunac i počela je jenjavati. Za to vrijeme puno je riječi izrečeno, mnogo izjava i izrečeno je mnogo prijetnji. Dobro je da je bilo manje akcija.
Posljedice "vojne pobune" tek treba sagledati,
shvatiti i poduzeti korake da se spriječi u budućnosti, ali prošla grmljavinska
oluja već je utjecala na stvarnost i unijela promjene u tkivo društva i širom
svijeta, iako izvan granica Rusije nešto sporije.
Prije svega se promijenila percepcija same stvarnosti. Manje
je iluzija i mitova.
Problem je što nas naše pogrešne percepcije stvarnosti i
naše priče o tome "kako bi trebalo biti" osuđuju na patnju. Nakon što
smo dovoljno propatili, počinjemo preispitivati svoje
jedino pravo mišljenje
i postupno približavamo
ideju svijeta u svojoj glavi okolnom stvarnom svijetu. I tako dalje, korak po
korak, zavoj po zavoj, klupko se raspetljava. Ipak, treba napomenuti da ni u
ruskom društvu, a posebno izvan njega mnogi još ne razumiju značaj ovog
događaja i imaju pogrešnu percepciju o slabosti ruske države, društva, a
posebno vojske, koja ja prije, sada i u budućnosti će biti najveći garant ruske
slobode.
I obrnuto, što je manje iluzija, to karta točnije odražava
stvarnost, to je manje pogrešaka u odabiru smjera kretanja.
Jučerašnji događaji oslobodili su nas nekih iluzija.
Mit o privatnim
vojnim kompanijama
Prije tjedan dana bi vijest da će se Wagnerov centar za
obuku ili rekreacijski centar pojaviti na periferiji bilokojeg grada u Rusiji u
mnogim zemljama u inozemstvu bila primljena uglavnom pozitivno. Danas to više
nije tako.
Dok je bjesnila informacijska oluja, društvo se potrudilo
razmisliti o tome što se to događa i da shvati da vojna struktura paralelna
vojsci nije najbolja ideja.
Kada u zemlji funkcionira jaka organizacija podređena jednoj
nesistemskoj osobi sa svojom ideologijom, očito odvojenom i različitom od
većine društva, sustavom vrijednosti i pravilima, to stvara prijetnju samom
društvu.
Pogotovo kada je riječ o organizaciji poput reda ili sekte s
krutom vertikalom i kultom osobne odanosti vođi. Pogotovo kada ta organizacija
potiče i širi ideje o vlastitoj posebnosti i ekskluzivnosti. Pogotovo kada se na
te vrijednosne karakteristike prošire na tisuće naoružanih plaćenika, obučenih boraca,
kojima je država osigurala tisuće oklopnih vozila i tenkova i najboljih vojnih
jurišnih zrakoplova na svijetu.
Kao privremeno rješenje to je dopušteno, ali kao trajno
rješenje je nepromišljeno i puno problema.
Sama pomisao da će netko drugi umjesto vas obaviti potreban,
prljav i težak posao, riješiti neugodan problem i riješiti opasnu situaciju,
vrlo je ugodna i privlačna. Ali to je apsolutno infantilno.
Obično taj "netko" kasnije traži visoku cijenu za
svoje „usluge“ ili stvara popratne probleme.
A ako je posao doista “vaš”, tada će prije ili kasnije na
vama biti da ga obavite.
Mit "Prigožin"
Prije tjedan dana je Jevgenija Prigožina prosječna većina
doživljavala kao pozitivnu i korisnu osobu za državu. Danas više ne. Barem
većina u Rusiji ga ne smatra takvim, iako još uvijek ima onih koji sebe
smatraju „beskompromisnim patriotima“ i u svom neznanju smatraju da je Prigožin
bolji vojnik od Šojgua ili Gerasimova, koji rusku vojsku, živi organizam od
skoro dva milijuna ljudi, besprijekorno vode od 2012. i imenovanja aktualnog
ministra obrane na to mjesto.
Što se Prigožina tiče, ispostavilo se da imidž oštrog
tragača za istinom, učinkovitog vođe i „ultrapatriota“ može savršeno
koegzistirati sa spremnošću da pošalje svoju vojsku na vlastitu državu.
Ne znam što je točno natjeralo Prigožina i njegove
zapovjednike na ovaj korak. Mogu samo primijetiti da u ruskoj i pravoslavnoj tradiciji postoji mehanizam
iskupljenja grijeha pred narodom i državom, ali kroz služenje, kroz pokajanje,
kroz stvaranje koristi koja premašuje nanesenu štetu. Ruske periferije, Sibir i
Daleki istok također nisu bile pod kontrolom anđela.
Mit "Državni
udar"
Vjerojatno su kolektivni Zapad i unutarnji neprijatelji u Rusiji
pripremali stoljetni scenarij. On podrazumijeva priču o „nepotrebnom ratu“,
gdje se bilježe „veliki gubici na fronti“,
potom slijede nemiri u narodu i dvorska zavjera, pa promjena vlasti na narodu
odane vođe i na kraju podjela zemlje.
Štoviše, da bi se osigurali narodni nemiri, nije važno pod
kojim sloganima izvoditi ljude na ulice. To se može pod liberalnim sloganima ili
pod patriotskim.
Tehnologije rada s masama odavno su razrađene. Gomila je u pravilu umišljena i podložna emocijama. A ako provokatori ne uspiju, pomoći će snajperisti.
Zapad je tu ideju pažljivo njegovao za unutarnju upotrebu i
za izvoz, a sam scenarij takvog državnog udara bio je jedna od radnih ideja scenarija
"pobjede nad Ruskom Federacijom".
I sada, 26. 06. 2023. godine, sve je bilo gotovo! Vojna
pobuna! Tisuće obučenih boraca marširaju na glavni grad!
Sada će nezadovoljno, ratom iscrpljeno stanovništvo izaći na
ceste, pozdraviti promjene i, što je najvažnije, pridružiti se pobunjenicima! A
onda će i vojska prijeći na njihovu stranu! Milijuni će doći u Moskvu!
Zapadno orijentirani ili jednostavno lopovski dužnosnici
podržat će pobunjenike i smijeniti diktatora!
Vjerojatno se tako u ustima zapadnih političara vidio „kraj tiranina“, omraženog Vladimira Vladimiroviča Putina.
Prije tjedan dana takav se scenarij smatrao vjerojatnim i
prilično izvedivim. Danas više ne.
Narod je nastup Wagnera primio s osudom. Političari, vojska
i društvo, ali i Ruska pravoslavna crkva i Islamska zajednica, nisu nimalo
pokušavali podržati ili opravdati vojnu pobunu. Scenarij je propao.
Može se reći da je u judo stilu ispuštena para iz
pregrijanog, za eksploziju spremnog kotla i poslana na koristan rad. Glavna
stvar je dalje razumjeti razloge koji su doveli do pregrijavanja.
Sada rusko društvo čeka puno promjena i puno posla. A za
učinkovito djelovanje u okolnom svijetu potrebno je da percepcija stvarnosti
ruskog društva što više odgovara ovoj stvarnosti.
A to znači: manje iluzija i manje mitova.

Mit o besprijekornom vođenju ruske vojske - nakon suludog napada sa 200.000 vojnika na 40 milionsku zemlju koju podržava 50 najrazvijenijih zemalja i onih tragičnih kolona tenkova i opreme kod Kijevakad su ih Ukrajinci skidali javelinima kao na streljani ,Harkovskog i Hersonskog poraza i taj mit je nestao.
OdgovoriIzbrišiPa ta "suludi" napad je uspio, mirovni sporazum je potpisan ali nakon toga dolazi Boris Johnson i sukob umjesto svršetku prelazi na drugu fazu... Polako, do zime karte kontrole teritorija biti će znatno drugačije a ovaj rat će vrlo vjerojatno potrajati još nekoliko godina...
IzbrišiAmin
IzbrišiMirovni sporazum nije potpisan. A teorija prije ove je bila ... čekajte da dođe ruska zima pa će ukrajina pasti. Zima došla i prošla... Sad čekamo iduću zimu ?
IzbrišiČija je to bila teorija ? Da li si je čuo od Putina, Šojgua ili Gerasimova ?
IzbrišiA najjači je mit o 50 najrazvijenijih zemalja kojih zapravo ima 39 (koje drže idiotske sankcije :))) a među njima Kosove*, Montenegro, Albanija, Bugarska i još mnoge najrazvijenije zemlje.
OdgovoriIzbrišiČinjenica je da su Kina i Indija danas ekonomski najmoćnije zemlje. Da obrt zemalja BRIKSa, premašuje obrt zemalja G7.
IzbrišiNije li Indija neki dan sklopila ogroman sporazum sa SAD-om o vojno-tehničkoj suradnji? Ok, možda nije 50 najbogatijih zemalja nego 30 i što? Dolar je i pored pada još zastupljen kao rezervna valuta 52% ali euro je porastao za pola posto pa je sad na 20,5% rezervna valuta. A to je moć, čak i veća od BDP-a. Ukratko, ukrajina će imati oružja i para koliko god bude potrebno dok linija fronte stoji ili dok napreduju . Jedino ako rusi pokrenu ofanzivu i pomjere liniju fronte prema Dnjepru, Hersonu... štajaznam. Tada će se sve promijeniti.
IzbrišiSlazem se, sve te price da Rusija iscrpljuje zapad su wannabe gluposti. Rusija treba iscrpiti Ukrajinu i to u ljudskom faktoru. Nazalost, to je jedini put do ruske pobjede. Nacin da se to izvede je dodatna mobilizacija i razvlacenje Ukrajinaca na sirokom frontu. Inace Putinu ce se desiti pravi puc a ne ovaj od prije par dana. Al sve to nosi svoje rizike, tako da nema jednostavnog rjesenja.
IzbrišiPrigožinov otac je oficir u GRU, Prigožin je GRU, učesnik je Čečenskog rata. Vagner je stvorio GRU i predstavlja produženu ruku MO RF. Ideja da se Prigožin mogao pobuniti i uz pomoć liberala i zapada izvršiti državni udar je teško prihvatljiva.
OdgovoriIzbrišiMi ne znamo, kakvoj smo medijskoj predstavi prisustvovali, niti kakav joj je cilj. Moguće je da se radi o gašenju Vagnera u ovom obimu, povratku ugovoraca u tedovne jedinice, a ostalih na poslove, zbog kojih Vagner i postoji. Afrika, Sirija, L. Amerika...
Dakle, neka iskustva su stečena, neki poslovi završeni, neke odluke donijete i sad svako svojim poslom.
Upravo tako , većina će se zadovoljiti nekom svojom istinom , ubjedjenjem da se desili baš to što misli , oni mudriji će malo sačekati pa će im se samo reći...
IzbrišiBtw mnoge zeznu emocije pa se tu ne može trezveno razmišljati..