Što zapravo znamo o jučerašnjoj pobuni Evgenija Prigožina?

Cijela jučerašnja priča se završila u manje od 24 sata, ali i dalje ostavlja puno pitanja, a malo je odgovora.

Naime, Wagner je napustio svoje baze u Luganskoj Narodnoj Republici i došao u Rostov na Donu. Prošli su graničarski punkt, gdje je bilo oko desetak vojnika, bez ikakvih problema, što je bilo očekivano. Mali graničarski kontingent na granici „koja to više nije“ niti je mogao, niti je trebao uzrokovati krvoproliće i izginuti u sukobu s Wagnerom.

Daljnji tijek događaja je poznat, a sve se završilo s posredovanjem Lukašenka da se Wagner, tko hoće, inkorporira u rusku vojsku, a Prigožin će za mirno rješenje pobune dobiti azil u Bjelorusiji.

Problematična točka je bila „Marš pravde“ dijela skupine koja se počela kretati prema Moskvi.

Kolona "Wagnerovaca" od do tisuću ljudi, što su informacije iz otvorenih izvora,  napredovala je prema centralnoj Rusiji. Odnosno, u "pobuni" nije sudjelovalo sve ljudstvo, svih nekoliko desetaka tisuća boraca, nego vrlo mali dio.

Dio ovog sastava ostao je u Rostovu. Za što? Za što? Da se šepure u centru grada? Da zaglave na vratima cirkusa? Koja je svrha njihovog boravka tamo? Jesu li stvorili vojnu upravu? Jesu li preuzeli kontrolu nad lokalnom upravom? Jesu li uzeli guvernera za taoca? Što su uopće tamo radili? Tko je uopće formulirao svrhe i zadatke ovog kontingenta? "Ne razumijem" nije odgovor.

Ostali su krenuli prema Moskvi. Za što? Da zauzmu grad? Zauzmu Kremlj na juriš? Dakle, sa snagama od tisuću boraca ni jedno ni drugo nije nerealno. Zapravo, cjelokupno osoblje Wagnera ne bi bilo dovoljno za takav pothvat.

Kakva je bila računica? Da će se putem Wagneru pridružiti gomile radnika i seljaka? Pa nije ovo XIX stoljeće, vrijeme narodnih pobuna u cijeloj Europi.

Koja je svrha i smisao cijele ove kampanje?!

Opet, ako se stvarno radilo o pobuni, zašto kolona nije gađana u maršu? Zašto odmah nisu upotrijebili fizičke barijere za blokiranje ceste? Zašto ih nisu unaprijed pokušali zaustaviti i zašto su tek u predgrađu Moskve stvorili privid utvrda? Tko bi pustio gomilu naoružanih ljudi u gusto naseljen grad?

Toliko pitanja, a tako malo odgovora. Ponekad zavidim glupim ljudima, jer njima je uvijek sve odmah jasno. Iskreno, danas, dan poslije, još uvijek tražim odgovore na mnoga pitanja.

Činjenica jeste da su se rusko društvo i država pokazali monolitni. Predsjednik, Vlada, Državna Duma i svi zastupnici, patrijarh Kiril i vrhovni poglavar Islamske zajednice, lokalne vođe i guverneri, mediji i javne osobe – svi su stali u obranu Rusije i bili su suglasni da se ni po koju cijenu ne smije prolijevati ruska krv u vrijeme rata s kolektivnim Zapadom i marionetskim kijevskim režimom. To je jedino što je jučer bilo svima jasno. Ili barem svima, jer je mnoštvo zapadnih analitičara jučer izreklo takvu gomilu gluposti da je to bilo mučno slušati.

Što je to jučer bilo moći ćemo shvatiti tek mnogo kasnije. Po posljedicama.

Ali uzmimo da postoji nekoliko najvjerojatnijih verzija.

Prva verzija: Ovo je prijevara za naivčine i njihove zapadnjačke gospodare. I onda je jasno zašto Prigožina sve ovo vrijeme nisu dirali, a čak su i britanski stručnjaci rekli da “za ovo bi odavno bio na vojnom sudu”. Štoviše, ako je riječ o dezinformacijama, onda je ovaj put psihološka operacija trebala biti doista velikih razmjera, jer su kijevski nacisti i njihovi zapadni gospodari već više puta povjerovali na Prigožinove besmislice, iako inače u njih ne bi vjerovali.

Druga verzija: Prigožin je stvarno upao u probleme i pokrenuo samoubilačku kampanju s kojom je zacementirao svoju sudbinu i sudbinu Wagnera, iako se grupa profilirala kao visoko učinkovita jedinica s dobrim rezultatima. Postoji nekoliko mogućih razloga da je Prigožin „iskočio iz kolosijeka“, od osobne ogorčenosti i problema s egom do financijskih problema.

Treća, hibridna verzija: Prigožin je doista upao u nevolje, ali su ga ruske specijalne službe vodile i koristile u mraku kako bi promicale dezinformacije i istovremeno razotkrile petu kolonu unutar zemlje. Teško, ali ne i nemoguće, jer se to već događalo u povijesti, uključujući i najnoviju.

Prva i druga opcija zapravo nisu u suprotnosti. Ponekad se putnik može koristiti kao mamac.

Nikad ne zaboravite da su i Vladimir Putin i njegov najuži krug većinom oficiri koje su stvorili SVR i FSB, a on su stručnjaci za ovakve operacije.

Stoga, da bi znali što se uopće dogodilo, što moramo pratiti?

Prvo, ažuriranja Ministarstva obrane u sljedećih nekoliko dana. Ako su ukronacisti u bilo kojem obliku stajali iza ovoga, onda će njihovi gubici u narednim danima biti znatno veći od prosjeka. Drugi dio radnji Ministarstva obrane je da Wagner državi vrati svo naoružanje, a njega je puno. Od tenkova i borbenih vozila do aviona i PVO sustava, plus gomila pomoćne opreme, kao što su labudice, bageri, sanitetska kola, šatori,… Zapravo sve što ima jedna dobro opremljena borbena grupa od oko 25 000 vojnika. Ništa od toga Prigožin nije kupio sa svojim novcem i to pripada ruskoj vojsci.

Drugo, treba pratiti radnje agencija za provođenje zakona. Ako je Prigožin otišao, onda njemu osobno može i bit će mu dopušteno da ode u Bjelorusiju, jer  neuspješni pobunjenici tamo bježe još od vremena Kurbskog, ali će njegova imovina biti zamrznuta i konfiscirana, medijski holding će biti zatvoren i raspušten, i tako dalje. Štoviše, to će se činiti aktivno, javno i uzorno, a o svemu će se obavještavati javnost. Za sada je počelo sa zauzimanjem zgrade Wagnera u St. Petersburgu i zapljenom skoro 50 milijuna dolara u gotovini.

Nisam sveznalica i ne prisluškujem u uredu Vladimira Putin, tako da ne znam kako zapravo stvari stoje. Čak i ove pretpostavke gradim u uvjetima nedostatka informacija, obilju dezinformacija i prisutnosti hrpe iracionalnog ponašanja među mnogim sudionicima u procesu.

Ali logika i zdrav razum nalažu da se misli u stilu: "Ne znam još, pričekajmo pa ćemo vidjeti".

Međutim, nikada ne treba donositi prerane zaključke. Naime, potpuno je točno da je cijela pobuna rezultirala činjenicom da kijevski nacisti i njihovi zapadni gospodari već zavijaju od frustracije i boli što Rusija nije upala u kaos i bratoubilački rat.

I jasno smo vidjeli tko vrištao od sreće za takozvani “Marš pravde” i pisao o “skorom padu Putinove Rusije”. Čak i danas ne priznaju da je sve gotovo i nadaju se da je ovo bila „prva pukotina koja će dovesti do urušavanja režima“. Trebalo bi upozoriti te budale da se   prespavali očigledno i demonstraciju snage i kohezije ruske države i društva.

Za sve ostale, ovo je savršen trenutak istine.