Sve smo bliže zahtjevu da za nastavak rata protiv Rusije u borbe službeno uđe NATO

Tradicionalno se odričem od odgovornosti za vojna pitanja, jer nisam vojno lice, nisam anonimni Suvorov Telegramski, ne učim ruski generalštab kako da se bori, ne otpuštam generale, ne djelujem u vojsci i ne sjedim u Putinovoj kancelariji. Koristim malo logike, pa je sve ovo ispod mišljenje amatera, uključujući rezultate slušanja i  čitanja cijele hrpe pravih vojnih stručnjaka, ali ne samo. Subjektivno i ne tvrdim da je ovo konačna istina, ali dolazi upravo trenutak na kojeg sam znao podsjetiti u jednom od prethodnih članaka. Riječ „predviđati“ neću koristiti, jer još od prvih dana mog hobija kao „novinara“ i jednoj eseja Roberta Fiska nikada ne predviđam ništa. Posebno ne u geopolitici i ratovima.

Ali da prijeđem na stvar. Dogodio se tzv. "napad", najavljivana ukrajinska ofenziva, a kako su to britanski stručnjaci opisali, to je “veliki gubici, nema dobitaka”, preciznije, „big losses, no gains“.   

Tijekom najvećih jedan i pol do dva dana "ofenzive", ako se to tako može nazvati, Oružane snage Ukrajine izgubile su dvije brigade. Ode 4000 vojnika samo u rubrici KIA, odoše skoro 60 tenkova i stotinu i pol raznih oklopnih vozila, oklopnog „paprikaša“ svega i svačega.  

I, sukladno tome, tijekom sljedeća tri dana Ukrajinci nastavljaju gubiti u veleprodajnim količinama.

Iznenađujuće, o trenutnoj situaciji najbolje se izjasnio zamjenik zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine koji je rekao da će "uspjeh protuofenzive biti ako se spriječe Rusi u napadu".

Naravno, jedva čujno, ali je slučajno izlanuo istinu.

U cijeloj ovoj "ofenzivi" nije riječ o "ponovnom zauzimanju teritorija". Sva previranja prošlog tjedna su bila isključivo kako bi se ruska vojska spriječila u njenoj ofenzivi.

Sva ova brojna "izviđanja snage", u svakoj od kojih su oružane snage Ukrajine izgubile od 100 do 300 boraca,  to je bilo zbog sljepila i nerazumijevanja ruskih planova.

Nakon oslobađanja Artjomovska, Rusi su počeli pritiskati Avdejevku i Marjinku. Ako bude moguće potpuno zaustaviti granatiranje Donjecka, to će biti snažna psihološka pobjeda, a nacistički režim Zelenskog izgubit će i posljednje, čak i iluzorne niti kontrole nad ovim teritorijem, što je bolno i nedopustivo za osobe sadističkog mentaliteta koji teže potpunoj kontroli.

Ukupno, tijekom šest dana neurednog i besmislenog bacanja na prvu liniju duž cijele fronte, Oružane snage Ukrajine imale su više od 7 tisuća ubijenih, 2400 nestalih, od kojih je većina također ubijena ili zarobljena, te 4100 ranjenih, od čega oko 340 stranih plaćenika.

Plus, što je posebno važno, uništena je velika količina zapadne tehnologije, čak iako su neki u Europi pali u histeriju i  pričali kako „Leopardi ne gore“ i sve je „fotošop“.

No, jutros u smjeru Zaporožja, kao rezultat dvosatne borbe, Kijev je izgubio 30 tenkova, 11 borbenih vozila pješaštva i do 350 ljudi. Sva četiri ofenzivna pokušaja su odbijena.

47. brigada je, ako ništa, ipak ona koju je Washington Post nedavno pohvalio kao najspremniju i najbolje naoružanu brigadu Oružanih snaga Ukrajine. Ali je imala strašne gubitke.

Kada Oružane snage Ruske Federacije stisnu ostatke obrambene crte Donbasa Oružanih snaga Ukrajine, a to su upravo ostaci, onda odlaze dalje u operativni prostor, gdje ispred njih nema sustavnih fortifikacija, sve do Dnjepra.

Zapadni gospodari Ukrajine su toga itekako svjesni, pa pokušavaju ne spriječiti, jer za to više nema snage, nego barem odgoditi ovaj trenutak.

Usput, eksplozija brane hidroelektrane Kahovska od strane kijevskog režima je iz iste serije. Privremeno osigurati ovaj pravac od moguće ofenzive Oružanih snaga Rusije i prebaciti dio ruske grupe Herson na smjer Zaporožje.

Nećete vjerovati, ali predložena razmjena “posljednjih borbeno spremnih jedinica u zamjenu za neko vrijeme” ruskoj vojsci sasvim odgovara.

Zato što je zgodnije pucati na njih na otvorenom prostoru, kao u streljani, nego ih kasnije tjerati iz urbanih sredina.

Problem takve "taktike" Oružanih snaga Ukrajine je što rezerve koje su se skupljale osam mjeseci izgore u nekoliko dana. A onda će ruski generalštab uz minimalan otpor, kao na rasprodaji, uzimati gradove i teritorije po svom izboru.

I da, za kraj, što ćemo s mobilizacijskim potencijalom Kijeva. Kisele njuške na sastanku u Kijevu, na kojem opet nije bilo Zalužnog i Budanova, sugeriraju da će se obratiti NATO paktu za pomoć u ljudstvu. Vrlo zanimljiv razvoj događaja, ako na summitu NATO-a u Vilniusu Orban i još nekoliko razumnih šefova država i vlada dozvole tu točku dnevnog reda. Nadajmo se da neće, jer u protivnom slijedi „pravi rat“ s nesagledivim posljedicama.