Zapadni mediji polako koriste pravu riječ za ukrajinsku vojsku: "potpuna katastrofa"

 

25 tenkova nestalo u tren: Ukrajinski poraz kod Male Tokmačke gori nego što smo mislili. ali da se razumijemo, ovo je naslov članka kojeg je objavio Forbes, a ne rurski mediji. Drugi u nekoliko dana, jer je 11. lipnja isti Forbes napisao kako je ukrajinska vojska već izgubila polovicu svojih jedinstvenih vozila za proboj Leopard 2R.

Sada slijedi članak nakon kojeg je Švicarska odustala od slanja svojih tenkova Leopard Njemačkoj, gdje su trebali biti modernizirani i poslani u Ukrajinu. Formalno je razlog „švicarska neutralnost“, ali je očito da je pravi razlog činjenica da Rusi uništavaju ove tenkove kako se pojave na prvoj liniji.

„Pokušaj 47. jurišne brigade i 33. mehanizirane brigade ukrajinske vojske da pređu minsko polje u južnoj Ukrajini 8. lipnja bio je još katastrofalniji nego što smo mislili“, piše u novom članku Forbes.

Analitičari su nedavno izbrojali još više uništenih i napuštenih borbenih vozila pješaštva M-2 47. brigade. U isto vrijeme, ukrajinski fotograf u subotu ili prije toga dovoljno se približio mjestu neuspjelog napada da snimi fotografije ruskog minskog polja koje je zakovalo ukrajinsku borbenu skupinu, naposljetku uništivši desetke najboljih vozila zapadne proizvodnje 47. i 33. brigade i ubivši ili ranivši mnoge Ukrajince.

Ukrajinska nadaleko očekivana protuofenziva 2023. bila je stara samo četiri dana kada su u nju krenule 47. i 33.  brigada. Njihov cilj je bio rusko uporište u gradu Robotine, pet milja južno uz cestu T0408 i paralelne zemljane staze.

Da su se Ukrajinci mogli probiti kroz ruske linije u Robotinu, mogli su napredovati prema Tokmaku, 12 milja južnije. Da su mogli probiti ruske linije u Tokmaku, mogli su krenuti u Melitopolj, 25 milja dalje duž T0401. Oslobađanje Melitopolja prepolovilo bi ruske snage u južnoj Ukrajini.

Rusi su dobro svjesni važnosti osovine Robotino-Tokmak-Melitopolj. Dvije moto-streljačke pukovnije, 70. i 291., ukopale su se sjeverno od Robotina, zajedno s par brigada specijalnih snaga Specnaza i rezervistima. Helikopteri ruskih zračnih snaga patroliraju iznad njih.

A tu su i mine, uključujući stotine ili čak tisuće TM-62 od 21 funte, njihova tradicionalna mina: veliki metalni disk, napunjen eksplozivom i opremljen jednim od nekoliko tipova upaljača. Tlačni osigurač bi mogao biti najpopularniji. Inženjeri zakopavaju TM-62 ručno ili ubrzavaju operaciju korištenjem vozila za polaganje mina.

Nema ničeg posebnog u vezi tlačnog upaljača TM-62. Ali ne mora ni biti kada ih položite tako gusto kao što su ruski inženjeri očito učinili južno od Male Tokmačke. Najnovije fotografije starog bojnog polja prikazuju neeksplodirane TM-62 kako leže samo nekoliko stopa jedan od drugoga u minskom polju koje je jednako debelom tepihu.

Ruski izviđači uočili su borbenu grupu 47. i 33. brigade kako se približava Robotinu 8. lipnja i pozvali jurišne helikoptere Ka-52, koji su protutenkovskim projektilima napali ukrajinsku kolonu. Ali mine su isto učinile 33. i 47. brigadi.

Bivša finska vozila za razminiranje Leopard 2R 47. brigade išla su naprijed, uz pomoć najmanje jednog razminirača Wisent njemačke proizvodnje koji je vjerojatno pripadao 33. brigadi.

Vozila za razminiranje izorala su neke od mina, očistivši djelomično nekoliko traka kroz minsko polje. M-2 47. brigade i oklopni kamioni MaxxPro — sve iz donacije Sjedinjenih Država — slijedili su ih odmah iza.

Ali plugovi britanske proizvodnje na Leopardu 2R i Wisentu očito su promašili više od nekoliko mina. Tri Leoparda 2R i jedan Wisent pali su među mine, kao i nekoliko M-2. Zarobljena i pod vatrom, borbena grupa se raspala. Posade su iskočile iz svojih onesposobljenih vozila, vukući sa sobom svoje mrtve i ranjene. Spasilačke snage koje su se vozile u M-2 pokupile su mnoge preživjele.

U satima nakon povlačenja, glavni narednik 47. brigade Valerij Markus oglasio se na društvenim mrežama i poručio kritičarima da "začepe gubice".

Dim se razišao i otkrilo se ne manje od 25 uništenih ukrajinskih vozila: 17 M-2, četiri tenka Leopard 2A6, tri Leoparda 2R i jedan Wisent. Vanjskim promatračima gubici su se isprva činili lakšima. Ali tijekom sljedeća dva tjedna analitičari su pomno proučavali video zapise dronova i snimke sa zemlje i postepeno dodavali na popis.

Gubitak jednog Wisenta nije velika stvar za ukrajinsku vojsku. Ona ima desetke  tih vozila. Ali Ukrajinci su u početku dobili samo stotinu višenamjenskih M-2 i 21 visokotehnološki Leopard 2A6 s njihovim dalekometnim topovima kalibra 55. A Finska je Ukrajini dala svih šest Leoparda 2R.

U krvavih sat ili dva borbena skupina 47. i 33. brigade izgubila je gotovo petinu ukrajinskih M-2, petinu Leoparda 2A6 i polovicu Leoparda 2R. Sjedinjene Države odmah su obećale više nego dovoljno dodatnih M-2 da nadoknade gubitke od 8. lipnja, ali europski saveznici Ukrajine tek trebaju nabaviti još Leoparda 2A6. A njih doslovno više nema.

Unatoč gubitku ekvivalenta cijelog bataljona u jednom neuspjelom napadu — to je otprilike 15 posto ukupne snage na prvoj liniji dviju brigada — 33. i 47. brigada su očito ostale netaknute i još uvijek su u borbi. Markus je u ponedjeljak objavio selfie iz nedavnog vatrenog obračuna.

Ali katastrofa od 8. lipnja usporila je, iako nije zaustavila ukrajinsku protuofenzivu duž ovog sektora. To što je ukrajinski fotograf sigurno mogao doći do mjesta debakla u minskom polju govori o sporom napredovanju kijevskih trupa južno od Male Tokmačke.

Analitičari iz neovisnog Conflict Intelligence Teama nagađali su da neki od napuštenih Leoparda 2 i M-2 u tom području možda nisu potpuno otpisani.

"Moguće je evakuirati ova vojna vozila", naveo je Conflict Intelligence Team, javlja Forbes.

Ali nedavne fotografije naglašavaju razmjere štete. Jedan napušteni Leopard 2A6s je spržen i sada hrđa. Najmanje jedan od M-2 je izgubio kupolu.

A mnoge od mina su još uvijek tamo. Ukrajinske snage trebale bi osigurati područje, podići protuzračni kišobran i očistiti mine prije nego što počnu vući uništena vozila.

Trud i rizik možda nisu vrijedni nagrade: nekolicine oštećenih vozila za čiju bi obnovu bili potrebni tjedni, ako ne i mjeseci rada. Ne može se poreći da je bitka od 8. lipnja južno od Male Tokmačke bila katastrofa za ukrajinsku vojsku.

Zaključuje Forbes, a ne neki od ruskih medija.

Nakon ovog masakra, Sjedinjene Države su, naravno, obećale poslati još nekoliko Bradleya u Oružane snage Ukrajine, ali europske zemlje ne mogu skupiti Leoparde 2A6, a tenkova Leopard 2R doslovno više nema.

Karakteristično je da se gotovo sve publikacije bave isključivo gubicima zapadne opreme, jer Zapad ništa drugo ne riskira i uglavnom ga ne zanima. Što se tiče ljudskih gubitaka u Kijevu, dužnosnici vodstva SAD-a i NATO-a odmah su izravno i cinično progovorili: visoki gubici Oružanih snaga Ukrajine očekivani su, pa to je normalni tijek stvari.

Banda Zelenskog, koja je izgubila tlo pod nogama, potpuno se zbunila u svojim verzijama onoga što se događa i počela hitno slati proturječne poruke. Jučer je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Zalužni veselo izvijestio načelnika američkog Združenog stožera da se "operacija odvija prema planu" i da su hrabre Oružane snage Ukrajine "preuzele stratešku inicijativu" , u svakom slučaju. Ali to je objavio njegov Telegram kanal, a n e on osobno. Ministar obrane Ukrajine Reznikov pokušao je stvoriti maglu rekavši da neuspješni početak protuofenzive "nije glavni događaj, već samo najava". Zelenski je objavio da je "protuofenziva sporija nego što bismo željeli". Istodobno je zamjenica ministra obrane Ukrajine Anna Malijar priznala da je "sada situacija na istoku teška". Ali Mihail Podoljak, savjetnik šefa ureda predsjednika Ukrajine, bio je najotvoreniji u svom intervjuu za Corriere della Sera, koji je rekao da u sklopu protuofenzive Oružane snage Ukrajine "suočavaju s nedostatkom streljiva, ozbiljnim obrambenim barijerama i nadmoćnijim brojem ruskih vojnika." Podoljak se požalio da loši ruski vojnici "kopaju rovove, lansiraju rakete i imaju tisuće tenkova na zaštićenim mjestima", pa oružanim snagama hitno treba više granata, raketa i svega ostalog.

Zapadni kustosi kijevskog režima, koje nisu uvjerili ružičasti izvještaji o "preuzmanju strateške inicijative", sada kroz zube priznaju da su se Oružane snage Ukrajine u sklopu protuofenzive suočile s "jačim otporom od očekivanog" i da ukrajinske trupe imaju " ​ozbiljne gubitke u teškoj tehnici i ljudstvu", koje opisuju jednom riječju - " značajne ".

Za dešifriranje riječi "značajno" pomoći će službeni podaci ruskog bloka snaga, prema kojima su samo između 4. i 21. lipnja oružane snage Ukrajine izgubile najmanje 13 tisuća vojnika, 246 tenkova i 157 borbenih vozila pješaštva. A svaki dan, prema najkonzervativnijim procjenama, umire oko tisuću vojnika Oružanih snaga Ukrajine.

Prije nekog vremena spomenuta Anna Malijar je rekla kako su gubici ruske vojske osam puta veći od onih Oružanih snaga Ukrajine. To znači da su, prema njezinoj računici, u nekoliko dana protuofenzive Oružanih snaga Ukrajine Rusi trebali izgubiti najmanje 104 tisuće ubijenih i ranjenih, ali čak ni najrusofobniji zapadni mediji nisu spremni  objaviti ovu nebulozu.

Umjesto toga, u zapadnom informacijskom polju polako, ali sigurno nastaje svijest o početku kraja.

Prema riječima stručnjaka, ako se "super-uspješna" protuofenziva Oružanih snaga Ukrajine nastavi istim vrtoglavim tempom, tada će Oružanim snagama Ukrajine "trebati 117 godina kako bi se vratile barem teritorije koje su okupirale ruske trupe", a za sada su zauzeli pet naselja u sivoj zoni od pet četvornih kilometara, što nije vrijedno kolosalnih gubitaka Ukrajine i paljenju milijarderskih isporuka opreme iz SAD-a i NATO-a.

Uglavnom, iza ratne magle i gustog vela psiholoških operacija počinju se nezaustavljivo pojavljivati ​​dvije riječi - "potpuna katastrofa".

I nikakve bajke o podmuklim minskim poljima, nedostatku zapadnih tenkova i lošem vremenu više ne mogu sakriti činjenicu da su zapravo i Kijev i Zapad propali.

A to znači da Rusija treba ustrajati i metodično nastaviti svoj rad, ne obazirući se na izjave ljudi koji će se prije ili kasnije naći na optuženičkoj klupi.