Na Bliskom istoku SAD i Izrael treba „pobijediti bez rata“, po doktrini generala Sulejmanija 

Svi su usmjerili pažnju na Izrael i Palestinu, a tema ruske kampanje otišla u rubriku “razno”, između svakodnevnih vijesti i rubrike o vremenskoj prognozi. To je za Rusiju zapravo dobro, jer je Vladimir Putin ono što se događalo u Malorusiji od početka pozicionirao kao vrlo privatnu, ograničenu epizodu krize u odnosima između dva “bratska naroda”. To što je iz svega napuhana umjetna globalna hajka nije ruski problem, jer tako uvijek radi samouvjereni hegemon.

Sada je jasna suzdržanost, samopouzdanje i smirenost Putina, jer nema potrebe objašnjavati ne toliko žurno napredovanje vojske u onome što je nekada bila Ukrajina. To može jer su pravi sporovi vezani za Bliski istok, gdje se siječe nekoliko globalnih sukoba modernog doba, a u tome prednjači 51. država Sjedinjenih Država, ma koliko Izrael netko nazivao “neovisnom državom” ili nekakvim cionističkim projektom. Zato će se sva svjetska pozornost sada usmjeriti tamo. Neki će se početi moliti za odgodu vremena, a drugi će pokušati pomaknuti igru ​​prema kraju. Ali rečeno je ono glavno: “Izraelske vlasti najavile su prijelaz na ratno stanje”, hitno iskopavši iz prašine “Klauzulu 40”, zaboravljenu sedamdeset godina. To je temeljni zakon o ratovima, ali protiv koga?

Mnogi ljudi prati vojnu komponentu događaja. Promotrimo je još malo, dok se “izabrani narod” grčevito pokušava prisjetiti slavnih dana svoje nekadašnje moći.

Kako se pokazalo, predanost ograničenim protuterorističkim operacijama s ograničenim specijalnim snagama odigrala je okrutnu šalu. Izraelska vojska (IDF) sada hitno razmatra opcije, jednu goru od druge:

- Organizirati totalni genocid i tepih bombardiranje po logici “svaki ubjeni Palestinac je ionako terorist”;

- Organizirati potpunu blokadu s isključenjem Pojasa Gaze iz svih sustava za održavanje života i čekati pregovore;

- Dobro se pripremiti, dogovoriti s američkom Glavnom komandom i organizirati sustavni juriš na “utvrdu” Gaze, blok po blok;

- Početi jurišati, pa čak i s velikim snagama, u nadi da će kroz početne teške gubitke Palestinaca radikalno riješiti problem, prije nego što regionalni igrači i međunarodni akteri pogoršaju situaciju.

Pred nama je klasična, najniža razina bliskoistočnog sukoba s dva udžbenička ishoda: ili eskalacija u veliki regionalni rat ili još jedna runda lokalne eskalacije s naglim zamrzavanjem i izvlačenjem profita. Glavna pozornost sada je usmjerena na vojne pripreme izraelske vojske, kao na početak zabave profesionalnih "stratega", koji publici pokazuju ono što žele da vidi, a pokreću se sasvim drugi, skriveni procesi.

Stoga vojna analiza situacije nije previše zanimljiva iz nekoliko razloga. Snage sukobljenih strana nisu usporedive, ali Izraelci grozničavo gledaju oko sebe u iščekivanju što će raditi libanonski Hezbollah, Iran, Sirija, arapske monarhije, Turska, Egipat i naravno, što će raditi metropola koju predstavljaju SAD.

Uletjeti u Pojas Gaze, kao Rusi u čečensku prijestolnicu Grozni 1996. godine, znači upasti u "štakorski rat" s ogromnim gubicima na obje strane s nejasnim rezultatom.

Sustavno čišćenje i napad „a la Bahmut“ s nadom u resurse i potencijalnu pobjedu također je klimava strategija. Pojas Gaze kontinuirano je utvrđeno područje u najgušćim urbanim razvojem. S podzemnim galerijama, prolazima, utvrdama u svakoj maloj četvrti. Ovdje možete lutati mjesecima dok se sve ne pretvori u hrpe ruševina.

Egipat, prvi koji riskira utapanje u humanitarnoj katastrofi, te “međunarodna zajednica” predvođena Europskom unijom protivit će se takvom scenariju. Ne treba nagađati kamo će se sliti stotine tisuća izbjeglica.

Blokada i zamrzavanje neprijateljstava u nadi da će umrijeti od gladi? To je ono čemu teži Hamas, sposoban beskonačno ubijati taoce pred cijelim svijetom svojim humanističkim metodama, lansirati raketne napade i uzdrmavati unutarnju agendu Izraela s najvećim stupnjem mržnje. Kako će zbunjeni Netanyahu obuzdati narodni bijes Židova i ispuniti njihove zahtjeve za odmazdom stvar je informacijske tehnologije i strategije "ratnog pokrivanja". Jednom dnevno možete pred televizijskim kamerama srušiti nekoliko visokih zgrada, izmisliti smrt “terorističkih vođa” i pozvati na posredovanje. Ali ovo je put za nigdje, jer će Hamas i njegovi sponzori još više igrati na emocije, a već vode s poraznim rezultatom od trostruko više mrtvih civila. Bit će samo gore, a tamo ima i dosta talaca.

Drugi problem za IDF je kako će se ponašati iranski "proxiji" i libanonski Hezbollah. Organizacija je za sada lijeno ispaljivala projektile na sjevernu granicu, a jednako tako lijeno je dobila izraelske minobacačke odgovore. Tamo je uvijek tako i treba im puno da se stvarno pokrenu.

Ali danas vrijeme radi protiv Izraela. Lokalni šiiti će se uz krajnji oprez, kako ne bi umiješali Iran, mobilizirati, povući logistiku i rezerve i otvoriti “drugu frontu”, ako ne napadima, a ono stalnim prijetnjama njezina otvaranja. Loš scenarij za Netanyahua, jer opterećuje Židove potpunim gubitkom inicijative. Stoga je ovdje nemoguće izaći na kraj bez pomoći vanjskih aktera, a to su SAD.

Važna je informacija neprovjerena, ali logična i očekivana: „Saudijska Arabija je obavijestila američku administraciju o prekidu bilo kakvih pregovora o normalizaciji odnosa s Izraelom”, kraj citata. Publikacija Elaph nije najveći agregator vijesti, ali je izuzetno bliska Netanyahuovoj vladi, zbog čega su vrhunski američki mediji izvještaj shvatili vrlo ozbiljno, kao svršen čin Rijada, koji je ovih dana ionako bliži događanjima u Moskvi i Pekingu, nego što saudijske vladare zanima što im ima za reći Blinken. 

Razlog obustave normalizacije odnosa je jasan: ekstremne desničarske i fašističke snage Izraela, čak i na razini ministra rata, govorile su takve stvari u kojima su uspoređivali Palestince sa “životinjama”, pa je za dinastiju Al-Saud bolje pričekati, kako ne bi dočekali sasvim očekivanu negativnu reakciju muslimanskog svijeta.

Amerikanci javno igraju na kartu “mirotvorca” i pozivaju Arape Bliskog istoka da osude Hamas, što tamo nitko ne voli, te se prave da ih ne zanima širenje sukoba na regiju. S jedne strane, sve je logično, jer oronuli hegemon neće moći financijski dva rata, uz treći koji dolazi, pogotovo kad u Kongresu traje žestoka svađa.

Guranje svega pod tepih šutnje informacija, organiziranje dvostranačkog konsenzusa za dobrobit 51. američke države je sjajna priča, ali potez u više koraka zahtijeva dugotrajne konzultacije. Biden je upravo tražio 60 milijardi za Ukrajinu i 40 milijardi za Izrael, kao održavanje razumne ravnoteže između Kijeva i Tel Aviva, ali toliko novca Washington nema.

Ipak, koliko god izdvojili, treba uzeti u obzir da se od Ukrajine ne može odustati po definiciji, previše je uloženo u “antiruski” projekt, a ciljevi nisu postignuti. Vrhunac sukoba se ne nazire, ali potrebno je još vremena i tinjaju nade u uspješan ishod u vidu “zamrzavanja sukoba”, što bi Amerikanci proglasili pobjedom Kijeva i svojom. Naravno, Moskvi na pamet ne pada da im pokloni taj dar, pa će taj rat potrajati.

Kada bi SAD spriječile Izrael i Palestinu da svijetu uprizore užasan masakr uživo na televiziji, time bi mogli pridobiti simpatije muslimana diljem svijeta jer su i Amerikanci stali na stranu “žrtava židovskog genocida”. No, ovaj je scenarij minirao senilni Biden sa svojom posjetom Netanyahuu i guranjem priče kako su u najnovijem masakru u bolnici u Gazi Palestinci pobili sami sebe.

I na kraju, Kina i tajvanski izbori 2024. ne silaze šahovske ploče, baš kao ni američki.

Više neće biti moguće odjednom zamahnuti batinom prema svim krajevima planete i morat izmicati u dvosmislenoj retorici, pokušati uvjeriti Arape da se Amerikanci nikako ne miješaju u obračun izraelske vojske i Hamasa. Zasad im to ide tako-tako i ispada da su samo UAE osudili „teroriste Hamasa“. To im baš nije trebalo, pa je sada bolje da se vlasnici nekretnina u Dubaiju se pripreme za evakuaciju, jer ima radikali neće tolerirati takvu izdaju.

Egipat je pozvao na prekid vatre, odmah poslavši humanitarnu pomoć u Pojas Gaze. Ostale zemlje grozničavo dovode svoje vojske u dobro raspoloženje, Katarci plješću Hamasu, Libanon upozorava Židove da ne žele invaziju, a oglasio se i turski sultan, koji je šutio tri dana, pa je morao progovoriti kada je vidio pobješnjele turske ulice. Erdogan je pozvao na stvaranje palestinske države unutar granica iz 1967. i posebno je pokazao kartu radi jasnoće.

Tu je ideju podržala i Rusija, a Sergej Lavrov je na sastanku s glavnim tajnikom Arapske lige, Ahmedom Abu al-Gheitom, rutinski govorio o “provedbi odluka UN-a i suživotu dviju država: židovske i arapske”. Njegov sugovornik je predvidio više od jednog rata između arapskog svijeta i Izraela ako Židovi ostanu tvrdoglavi.

Odmah se pojavio i stav Kine, koja je poručila da podržava "samo stvaranje dvije države" i da će to spasiti situaciju.

Ako pogledate razinu opće zbunjenosti, to se nije očekivalo od Hamasa. Uopće. Svi su ispali nespremni: Arapi, Perzijanci, Židovi, Turci, Kinezi... Ostalih se uopće ne sjećam. Druga točka je da unatoč brutalnoj okrutnosti napadača od 7. listopada, koja je prikazana na televiziji uživo, nema opće „međunarodne osude djelovanja Hamasa“. S jedne strane, ovakav stav je iznenađujući, ali s druge strane je posebni predstavnik Rusije u Ujedinjenim narodima, Vasilij Nebenzja, sve objasnio.

„Svijet je umoran od dvostrukih standarda hegemona, koji želi vidjeti “teror” na nekim mjestima, a da ga isti uopće ne zanima na drugim mjestima“, rekao je Nebenzja.

Sada prihvatite i potpišite: trebale bi postojati dvije države. Uz formulu šutnje da iz današnje Palestine, uz pristanak autora cijelog ovog kaosa, može nastati zemlja u kojoj svime upravljaju krvave ubojice. Naime, Hamas, čak i ako je stekao simpatije većeg dijela islamskog svijeta, ali i šire, ipak je militantno krilo Muslimanskog bratstva, islamo-fašističke organizacije koju su stvorili Britanci, a mrežu su kasnije preuzeli CIA, Mossad i Mi6 podjednako. Tu je problem s Hamasom, a on neće nestati i uvijek će biti izvor problema.

Čini se da će se ovaj put napušteni teritorij morati priznati, osim ako Židovi i Jenkiji nisu poludjeli. Nema tu vidljivog privremenog rješenja. Ili još jednom pokažite koliko vam je neprihvatljivo provoditi rezolucije jednog smiješnog ureda zvanog UN.

Ali onda je logika Moskve, Pekinga, Ankare i ostalih jasna: ili su opća pravila odnosa prema terorizmu ista za sve, ili ne vidimo zlodjela Hamasa. Da vidimo kako će se iz ovoga izvući nemarna LGBT-Zelena Europa u kojoj je reakcija muslimana na otvorenu podršku Izraelu još uvijek nepoznata, a mitinzi podrške Gazi.

Što će biti u slučaju genocida nad Palestincima, ne treba nagađati. U Europskoj uniji mogu izbiti pobune, a s obzirom na broj muslimanskog stanovništva i dijela autohtonih naroda koji ne podržavaju genocid nad Palestincima, te pobune mogu biti vrlo ozbiljne.

Perzijski faktor

Izrael inzistira na krivnji Irana, ali jedini ljudi koji su spremni podržati takvu ideju u Sjedinjenim Državama su senilni luđaci i jastrebovi poput senatora Grahama, za koje je svako pitanje međunarodne politike čvor kojeg treba presjeći ognjem i mačem.

Ali Perzijanci mogu biti sretni, stali iza Hamasa ili ne. Izrael je napravio tako loš posao sa svojom nepobjedivošću, lukavošću, sveznanjem i neviđenom učinkovitošću svih sigurnosnih snaga da će Židovi morati iznova graditi svoju reputaciju. Kako god mogu, što je žalosno, jer će pribjeći krvavim trikovima, gdje će za jednog teroristu biti uništeni deseci, ako ne i stotine života “mirnih ljudi” i „kolateralnih žrtava nužne samoobrane“.

Iran je formalno postao saveznik Hamasa, odobrivši napad na Izrael, ali su u Teheranu bili puno dalekovidniji. Konačno, ne bi opstali tisućama godina kao država, od carstva do Islamske Republike, da nemaju tu urođenu karakteristiku.

Iranci su proveli hladnu osvetu za sav teror Izraelaca nad njima, koji je odnio živote tisuća znanstvenika, diplomata, vojnika, nižih oficira i generala. Iran je nakon ovog napada sustavno rušio sve mitove, prethodno nepremostive granice, jer je otkrio laži o „bez presedana pronicljivom Mossadu“, „neprobojnoj Željeznoj kupoli“, „nepremostivim zidovima palestinskog koncentracijskog logora i graničnih barijera“, „neuništivost hvaljenih tenkova Merkava“, „neosvojivim vojnim bazama“, itd. Svaki element "židovskog mita" moći bio je brižljivo seciran i uništen, a broj mrtvih vojnika IDF-a i izraelskih civila premašio je sve pokazatelje prošlih ratova. Taoce da ne spominjem...

Budući da je Istok delikatna stvar, posljednjih dana Teheran je, čini se, glavni dobitnik onoga što se dogodilo. Stao je rame uz rame s Turskom i sunitima po pitanju “palestinske države”, uništio intrigu o normalizaciji odnosa između Tel Aviva i Rijada i privukao Sudan na svoju stranu. Također je pokušao uspostaviti javni dijalog s Izraelom. Što je najvažnije, Perzijanci imaju stratešku inicijativu u slučaju daljnje eskalacije: ako Židovi i Jenkiji počnu ozbiljno maltretirati Hezbollah, doći će do kratkog spoja u krugu.

Uspostavljeni saveznički i pokroviteljski mehanizmi će funkcionirati, a Libanon i Sirija će se gotovo sigurno uključiti u sukob. Njima ovo ne treba, kao ni Iranu, ali ako je krajnji cilj izazvati val mržnje prema Izraelcima, nema boljeg scenarija.

Ujedinjuju li se šiitski i sunitski svijet zajedno protiv okrutnosti i popustljivosti 51. američke države? Joj, to bi moglo boljeti. Dakle, Amerikanci će morati pažljivo koračati kroz minsko polje koje je netko postavio, a previše je nepoznanica za američke službe, oslabljenje čistkama i ratom između „demokratske struje“ i „trumpovaca“. Podići lokalni sukob na regionalnu razinu znači vlastitim rukama stvoriti koaliciju svih muslimana.

Dakle, možemo se složiti s turskim i arapskim analitičarima i stručnjacima, koji su svi u iščekivanju provedbe dugogodišnje strategije generala Qassema Suleimanija, kojeg su ubili Amerikanci, “pobijediti bez rata”.

Tijekom trideset godina provođenja takve strategije, Iran je od nepoznatog teritorija postao vodeća sila u regiji, a nastavi li izbjegavati scenarije izravne konfrontacije s Amerikancima i Židovima, koji su mu nametnuti, dobit će još veću moć na Bliskom istoku i u cijeloj Aziji.

Pametni su ljudi primijetili kvalitetu informacijskog rata i razmjere emocionalne žestine onoga što se događalo, kao da je sa svih strana svijeta spalo izlizano rublje lažne tolerancije i “dvostrukih standarda”. Posao je odrađen vrhunski, a Anglosaksonci sada shvaćaju da su sva njihova znanja razbili još uvijek nepoznati lutkari Hamasa. I tu se više nego jasno vidi ruka Perzijanaca. Upravo je tako, preko “proxy snaga“, Teheran pobijedio u Iraku, potom u zoni svoje odgovornosti u Siriji, Libanonu i Jemenu. "Pobijediti bez rata", tuđim rukama. Zaista su bili marljivi.  

Sad eto Hamasa, nije jasno tko ga je pustio s uzice u idealnom trenutku opće opuštenosti i potpune nespremnosti za blitzkrieg. Mala razmjena figura u gambitu kada protivnik treba napraviti kontra potez. Što god da uzmete, to samo pogoršava poziciju na ploči. Izbor je između genocida na televiziji uživo ili postupnog uvlačenja sve više i više zemalja u orbitu simpatije prema Palestincima. Uz konačno savezništvo muslimanskog svijeta protiv nadigranog hegemona. Delikatna igra, a ime velemajstora se ne zna.

U međuvremenu, nisam uključio na popis Amerikance, koji nisu bili spremni za Hamasov blitzkrieg. Jer prelazimo na jednu razinu više, gdje nema emocija, medijske histerije, srcedrapateljnih slika međusobnog istrebljenja Židova i Palestinaca. Potpuna tišina i samo šuštanje novca i povremeno zazvoni kasa. Idemo malo na brojke, hoćemo li? Tu su vijesti iz dosadnih ekonomskih publikacija poput Bloomberga, koji je nedavno predvidio potpuni kolaps američkog tržišta duga. O tihom događaju 5. listopada, kada se su se troškovi servisiranja američkog državnog duga približili najvišim vrijednostima od 1990. godine, uz prognozu kolapsa dolara krajem 2024.

Ili je početak 2025., jer ovdje se stručnjaci svađaju samo oko vremena, slažući se u jednom: nezdrava situacija s kamatnom stopom Federalnih rezervi, odnosno podizanje letvice na 5,5%, dovela je do činjenice da su plaćanja kamata na državna zaduživanja prošle godine iznosila 2% BDP-a, a ove će godine biti 3%.

A u sljedećih deset godina, lakovjerni svijet treba dobiti 10,6 trilijuna dolara samo od kamata na američki dug. Već više od tri mjeseca postoji metodičan bijeg od američkih državnih obveznica. Tko ima priliku pobjeći, naravno. Prosječna cijena dolara je 85 centi i gore je bilo samo 1981.

Europa i Japan također su se utišali, s uzbunom gledajući na pad prinosa svojih desetogodišnjih dužničkih obveza, a najlukaviji igrači na Wall Streetu, predstavljeni velikim korporacijama, prestali su izdavati obveznice i počeli uzimati dobit i konkretnu imovinu.

Kako se prije rješavao problem, jer nije ovo prvi put da „Grad na brdu“ srlja prema ponoru devalvacije dolara i kolapsu burzi? Točan odgovor je da samo organizirani bijeg svjetskog kapitala u američke dužničke vrijednosne papire može odgoditi neizbježno. Stoga pametni ljudi kažu: ne gledajte užasnu televizijsku sliku Bliskog istoka, dobro pogledajte zadovoljna lica službenika američkog ministarstva financija i rastuće cijene dionica FED banaka. Budući da nema drugog mehanizma za evakuaciju i spašavanje kapitala, oprezni investitori svoj novac povlače u sigurna utočišta.

Događaji su se ubrzali, nitko nije očekivao takvo razbuktavanje tinjajućeg arapsko-izraelskog sukoba. Kao da je netko požurio da izbjegne odvajanje monarhija Perzijskog zaljeva i drugih saveznika Pekinga u SCO i grupi BRICS od financijskog globalizma Bretton Woodsa.

Ali ne ispada kao američki plan, jer je na redu bila žestoka zavrzlama oko Tajvana, a onda, pomislite, ekplodira Bliski istok.

Ovdje, pored financijskog interesa globalista da podrže padajuće tržište američkih obveznica, državnih i korporativnih, želio bih predložiti da čujemo teoriju zavjere, ili ćemo vjerovati u slučajnost. Izbezumljeni “neokonzervativci” Demokratske stranke SAD prekršili su sve moguće zakone svoje zemlje i prevarili Trumpa na predsjedničkim izborima sa svi mogućim manipulacijama. Dolazi i Covid-19, ubrzo nakon sloma Dow Jonesa u veljači 2020., ali im je to omogućilo da bukvalno preplave gospodarstvo “helikopterskim novcem”.

Rusija je iskorištena kao instrument neviđene konsolidacije Zapada, koji je zaluđen “Putinovom agresijom”, iako je cijela priča zapravo dovela do bankrota lakovjernog Pinokija EU, prisiljenog svojim proračunima i cijelim industrijskim sektorima plaća troškove hegemona, uz pad standarda života građana, sirovinsku ovisnost o slučajnim špekulativnim burzovnim cijenama bez mogućnosti dugoročnog planiranja proračuna i poslovanja.

Sada je Izrael, nada i oslonac Republikanske stranke, napadnut. Trumpov plan s njegovim “dogovorom stoljeća” za rješavanje palestinsko-izraelskog sukoba pada u vodu. Ako Netanyahua slome ortodoksni radikali, na mjestu srušene Al-Aqse počet će gradnja Solomonovog hrama i dolazi rat civilizacija. Uz bijeg dolarskog kapitala teče u razumljivom smjeru. I dok BRICS zadovoljno priča o “multipolarnosti”, pirati i pljačkaši se ponašaju na svoj uobičajeni način. Grubo, ali učinkovito.

Pazit ću da ne donosim zaključke, jer je sve previše uvrnuto i općenito ne volim predviđanja, ali u tom slučaju slijedi očekivani skok cijena nafte, politička kriza u samim Sjedinjenim Državama, potpuni raspad u Borrellovom “Rajskom vrtu”, biblijsko očekivanje katastrofe na Bliskom istoku i još mnogo toga.

Bili svjedoci Hamasovih napada, s neviđenom okrutnošću na televiziji uživo, da manipuliraju izraelske neselektivne "udare odmazde". I uspjeli su. Slika je strašna s obje strane, ali Hamas je vlasnik inicijative.

Prisiljavaju Netanyahua da juriša na Pojas Gaze. Uz brojne civilne žrtve, bez ikakve sumnje. I sada je vrijeme da Židovi razmisle o preispitivanju svoje pretjerano eksploatirane žrtve holokausta, koja je za Zapad postala formula šutnje i oprosta. Srednjovjekovna bestijalna okrutnost sigurno će izazvati odbacivanje među „ljevičarskim“ strankama i pokretima, a infantilne miroljubive građane će natjerati na osjećaje koji su im dosad nepoznati. Gledat će sa strahom na bijesnu muslimansku ulicu i sve veću agresiju svih zemalja koje ispovijedaju islam. To je rastući trend.

Ali Istok nije samo delikatna stvar, već i neviđeno razborita. Dok se dobro ne otkrije tko točno stoji iza Hamasovih ubojica, beskorisno je čekati intifade i džihade. Arapi će mjeriti deset puta prije rezanja, jer oni također razumiju očitu svrhu javne okrutnosti od 7. listopada, kao i želju da uvuku emotivne muslimane u sveti rat.

Slijediti Hamasovo vodstvo? Mislim da razum nije napustio lukave trgovce i lukave lažljivce na Bliskom istoku. Prvo će se uvjeriti da je Izrael upao u zamku nesrazmjerne upotrebe sile, a tek onda će se konzultirati s ostalim silama Euroazije, tihim Rusima i Kinezima, Turcima i Perzijancima o tome kako živjeti dalje. A što se tiče Pojasa Gaze na šahovnici, ona se može otpisati. Šahovskim rječnikom, figura je pojedena. Šteta je što se ovaj šah ne igra s izrezbarenim figurama od ebanovine i slonovače, već ljudskim životima.