Ukrajina: rat je izgubljen, ali se to ne može reći

Sve do posljednjeg Ukrajinca. San o protuofenzivi je gotov, a čini se da je čak i čarobno oružje izgubilo svoju magiju.

Izbor Mikea Johnsona za predsjednika Zastupničkog doma Sjedinjenih Američkih Država, nakon niza poraza drugih kandidata, ponovno stavlja ukrajinski rat u središte pozornosti jer se vraća pitanje financiranja Kijeva, koje je Bidenova administracija povezivala s onima koji su naklonjeni Izraelu. Američki mediji podsjećaju kako je Johnson više puta glasao protiv pomoći Ukrajini, ali sada je sve drugačije.

Sve do posljednjeg Ukrajinca

Povezivanje pomoći Ukrajini s onom Izraelu, čega je Johnson, ultradesničar Republikanske stranke, gorljivi zagovornik, sada je sve složenije i za pretpostaviti je da će ta rezolucija biti odobrena.

Također i zato što bi, da se to nije dogodilo, ukrajinski rat bio gotov, a ne izgleda kao da je Amerika spremna prekinuti igru.

Odobravanje nove pomoći dodatno će produljiti agoniju Ukrajine, zemlju prisiljenu od strane njezinog vodstva i anglosaksonskih zemalja da nastavi sukob koji ne može dobiti, čak i ako to znači do posljednjeg čovjeka, samo kako bi Rusija bila zaokupljena remećenjem njezinog djelovanja u globalnoj areni što je više moguće.

Rat je izgubljen i svi to znaju. Znaju u Ukrajini i u svijetu, ali ukrajinski robovi se moraju nastaviti žrtvovati za veću slavu Zapadnog Carstva.

Ako je ovaj ishod i prije bio evidentan, sada je postao još izraženiji. Zapravo, postoji mnogo znakova u tom smislu.

Prije svega, ruska ofenziva na Avdejevku, te istočni front u blizini Bamuta, koji je nedavno postao žarište sukoba, sada je blizu završetka. Bivši savjetnik predsjedničkog ureda Aleksej Arestovič rekao je : "Moja analiza je tužna i siguran sam da ćemo izgubiti Avdejevku."

Pad grada "bit će šok", dodao je i zvučat će kao presuda ukrajinskom sustavu, jer nastavljajući po istom "obrascu gubimo sedmi grad zaredom".

San o ukrajinskoj protuofenzivi se rasplinuo

I ne samo to, ovaj razvoj događaja definitivno stavlja točku na san, koji u stvarnosti nikada nije imao nikakvog smisla, o uspješnoj ofenzivi na južnoj bojišnici i mogućnost presijecanja veze između Krima i Rusije, deklariranog cilja ukrajinske protuofenzive.

“Situacija je tragična. Svi vojnici znaju da su trupe s južnog fronta prebačene u Avdejevku. To znači zbogom ofenzivi na južnom frontu", izjavio je Arestovič.

To će poraz sa strateškog, ali i resursnog gledišta, uz sve degradiraniju ukrajinsku vojsku.

Ukrajinske novine „Strana“ kažu ovo: “Situacija na fronti postaje sve manje i manje pobjednička za ukrajinske oružane snage, a motivacija stanovništva za borbu jenjava. To se vidi iz videa ukrajinskih vojnika koji su ogorčeni 'opuštenom pozadinom', govore o velikim gubicima i da su na fronti potrebni novi vojnici.”

Do te mjere da ukrajinsko vodstvo, nezadovoljno pokoljem kojem je podvrgnulo stanovništvo, smatra nužnim novi i širi vojni rok, možda čak i opću mobilizaciju, što je krajnost koju, međutim, „Strana“ ocjenjuje teško provedivom zbog "prešutnog društvenog ugovora" koji postoji u zemlji, a bit mu je "ne smetamo mi vama i ne smetate vi nama".

Nova sredstva, nova oružja neće promijeniti ovu situaciju, ali će svakako dati novi kisik propagandi koja ne prestaje govoriti o pobjedi. I to unatoč propadanju oružanih snaga i evidentnom rastućem jazu u naoružanju u odnosu na Rusiju.

Čarobna oružja izgubila su svoju magiju

Najnovije čarobno oružje isporučeno Ukrajini, rakete dugog dometa ATACMS, koje su ohrabrile pristaše Kijeva, već je izgubilo svoju magiju. Ovih dana je objavljeno da je Rusija presrela dva od njih, što je znak da je pronašla protumjere u rekordnom vremenu.

Uvođenje ovih projektila na ratište izgledalo je kao glasni ulazak teren V2 na kraju Drugog svjetskog rata, što, iako je povećalo obim paljbe od strane nacističke Njemačke, nije promijenilo sudbinu sukob.

Ali ne samo rakete, već je tu i ukrajinsko zrakoplovstvo, barem ono što je od njega ostalo, koje također trpi katastrofalne gubitke. Opet iz ukrajinskih novina: „Ministar obrane Šojgu je izjavio da je Ruska Federacija u posljednjih pet dana oborila 24 ukrajinska zrakoplova koristeći 'nove sustave'. Ruski mediji pojašnjavaju da je riječ o sustavima S-400, koji djeluju u tandemu s radarskim zrakoplovom dugog dometa A-50, koji uspijeva učiniti nevidljivim projektile lansirane na neprijateljske zrakoplove”.

Kijev, prenosi „Strana“, to nije potvrdio, ali nije ni demantirao. Više nego značajna prešutna potvrda.

Ova inovacija također osujećuje nade koje budi sljedeće čarobno oružje, F-16 koje je obećao NATO, a čiji se dolazak na ratište postupno odgađa.

Izgubljen rat i propala država, ali se to ne može reći

Nakon ovakvog razvoja događaja, NATO će još više razmisliti prije nego što pošalje F-16, jer ne može riskirati da vidi kako njegovi čarobni zrakoplovi padaju poput muha. U pitanju je njegov prestiž i marketing zrakoplova.

Naposljetku, ostaje pitanje streljiva koje već dugo nedostaje u arsenalima NATO-a, a time i u Kijevu. Uz potrebu da se dio pomoći obećane Ukrajini preusmjeri Izraelu, ona će biti još oskudnija.

Ukratko, izgledi da Kijev ostvari svoje trijumfalističke najave su ravne nuli. I doista, mora se nositi sa sve degradiranijom stvarnošću, koja Ukrajinu čini propalom državom. Situacija iz koje se neće oporaviti još desetljećima.

Takvoj je sudbini kriva strategija neokonzervativaca da Ukrajinu imenuju predvodnikom sukoba između Sjedinjenih Država i Moskve i slijepo pokoravanje ukrajinskog nerazumnog vodstva tom planu.

Rat je izgubljen, ali se to ne može  reći. Sjedinjene Države to neće moći priznati, ne tijekom izborne kampanje. Otuda poticanje druge beskorisne pomoći, koja će, ako bude odobrena, biti dočekana uobičajenim tupim likovanjem onih koji su radosno poslali cijelu populaciju na klanje. Da bi se spasilo što se spasiti može bilo bi potrebno otvoriti pregovore s Rusijom, ali to još nije na pomolu.