Izrael je jak na 100 metara, ali ne može trčati maraton, čak ni protiv Hamasa  

Ovdje ću se osvrnuti na Izrael, između ostalog i zato što je njegova potpora politikom Washingtona usko povezana s potporom režimu u Kijevu. Iako se to već prvih dana spominjalo, svi su pratili vojni aspekt sukoba protiv Palestinaca, dok je na drugoj fronti Izrael skoro bankrotirao. Palestinci s tim nemaju problema, jer ionako nemaju što izgubiti, osim života u koncentracijskom logoru, pa je njima svejedno. Ali sjetite se gdje se odvijala porva velika bitka – na „dance festivalu“ na kojem je bilo mladih iz čitavog svijeta. To je bila izraelska stvarnost. Ples i zabava, a Palestincima bijeda, glad i očaj.

Dakle, Donji dom Kongresa glasao je pomoć za Izrael odvojeno od pomoći Ukrajini. Biden je to želio učiniti zajedno, jer inače novac neće stići do Ukrajine. Kao rezultat toga, Senat nije glasao o pomoći Izraelu i Netanyahu je ostao bez novca i oružja. Barem za sada.

Ali ovaj novac im je stvarno potreban. Zato što je mobilizacija gotovo 400 tisuća rezervista odvela oko 10-12% radnog stanovništva iz izraelske ekonomije i ekonomija je otišla u rasulo. Turizam je mrtav, medicinski turizam je mrtav, niz drugih industrija je mrtvo, gospodarski pad je vidljiv. Tečaj šekela najgori je u posljednjih 20 godina. Općenito, u tom smislu, Izrael je sposoban samo za "utrku na 100 metara", ali ne može podnijeti "maraton". Odnosno, ako ne bude moguće brzo završiti rat, onda će biti velikih i rastućih problema.

Zato je bilo toliko važno dobiti potporu Sjedinjenih Država, ali Biden je sjajan tip, najbolji američki predsjednik u povijesti, možda i posljednji. I baš zato je najbolji. Ne šalim se.

Istina, židovski lobi u Americi je toliko jak da će uništiti i ostatke ostataka američke srednje klase samo da preživi Izrael, ali je situacija, blago rečeno, kritična.

Na primjeru Izraela možemo vidjeti, a bit će još gore i očiglednije, čemu vodi “opća mobilizacija” koju su pojedini idioti zahtijevali i u Rusiji.

Odnosno, čak i jednopostotna mobilizacija zahtijeva restrukturiranje gospodarstva i događa se manjak radne snage u zemlji, što jako ljuti ruske neonaciste koji traže da se ne uvoze migranti iz bivših sovjetskih republika.

Strašno je i zamisliti što bi se dogodilo s “totalnom mobilizacijom” koju su ruski provokatori zahtijevali.

Ali oni su ogorčeni i kada Rusi dobro žive, odlaze na odmor i općenito uživaju u životu.  

Uglavnom, jasno je vidljivo kako zapadni propagandni mediji nastoje sve skupove podrške Palestini proglasiti kao “podršku Hamasu”, odnosno “podržavanjem terorista”. Ali ne, ovo su skupovi protiv izraelskog nacizma i na njima sudjeluje i ogroman broj normalnih Židova diljem svijeta. Ljudi prosvjeduju protiv pokolja djece i genocida.

Na ovom mjestu bi se napisati da "u Izraelu nema nevinih, svi koji žive na okupiranim područjima podržavaju genocid i stoga zaslužuju uništenje", ali to je nacizam, a ja osobno ne podržavam teoriju o kolektivnoj odgovornosti i ne  mogu napisati tako nešto.

Samo uvijek imajte na umu da se vaše propagandne metode i trikovi mogu koristiti protiv vas. Zato je bolje ni ne počinjati.

Ipak, vratimo se glavnoj temi. 19. studenog istječe 45 dana financiranja vladinih agencija u Sjedinjenim Državama. A republikanci i demokrati se ne mogu dogovoriti oko proračuna.

Stoga je novi predsjednik Mike Johnson ponovno predložio usvajanje privremenog zakona o financiranju savezne vlade kako bi se produljilo vrijeme pregovora. Pretpostavljam da će radikalni dio republikanaca biti protiv bilo kojeg nacrta koji dolazi od demokrata. Karakteristično, republikanci izlaze s formulacijom “odvojiti pomoći Izraelu od Ukrajine”.

Odnosno, ne žele izdvajati novac za Ukrajinu jer su im problemi Izraela važniji.

Bidenova administracija htjela je financiranje kijevskog režima prenijeti na Europljane. Ali u EU je opći nered i Ursula von der Leyen je upravo obavijestila Kijev da novca nema.

Prvi put kada se EU sastala, nisu se uspjeli dogovoriti oko 50 milijardi dolara financiranja za Ukrajinu. Zatim su se drugi put sastali kako bi razgovarali o najmanje 20 milijardi, ali ni oko toga se nisu mogli složiti.

Nisu samo Mađarska i Poljska protiv, nego i Njemačka.

I to usprkos činjenici da je 20 milijardi manje od polovice onoga što režim u Kijevu treba da zakrpi rupu u proračunu za iduću godinu.

Sve u svemu, nitko ne želi dati novac režimu Zelenskog – ni SAD ni EU. O tome deklarativno brinu samo budala Blinken, Ursula von der Leyen i Borrel.

Također, mala sitnica, poljski kamiondžije već drugi tjedan bojkotiraju ukrajinsku granicu, ne dopuštajući prijevoz tereta od i do odredišta.

Također se navodi da “Europska unija neće moći Ukrajini isporučiti obećanih milijun granata”.

Ali te granate ni ne postoje. Skupili su 300 tisuća i dali ih. I to je to, nema više. A teoretski mogu proizvoditi još 300 tisuća, ali godišnje. Od ovih 300 tisuća većina ih je već potrošena ili uništena u skladištima. Rezerve su minimalne.

Davanje nečega Ukrajini nije moguće i iscrpljuje ionako mršave rezerve NATO zemalja, a tu je i Izrael kojemu također treba pomoći. I to prioritetno.

Rat iscrpljivanja je Zapad potpuno izgubio.

A sada će Zelenski “pokrenuti pravu ofenzivu”, ali bez uvježbanih rezervi, bez novca, bez opreme i bez granata.

Kako kažu u takvim slučajevima, to će biti "okrutno samoubojstvo".

Ali ni Izraelcima se ne piše dobro. To što će razoriti Gazu ne znači ništa, jer ako im  SAD, pa čak i EU ne pošalju milijarde za urušenu ekonomiju, tamo će se stvari gadno zakomplicirati.