Avdejevka je slobodna – Što dalje, ako SAD i dalje vjeruju da mogu slomiti Rusiju?

Povlačenje Oružanih snaga Ukrajine iz Avdejevke stvara stvarne preduvjete za oslobađanje cijelog teritorija Donjecke Narodne Republike (DNR). Osim toga, gubitak Avdejevke negativno će utjecati na imidž vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine Aleksandra Sirskog.

Podsjetimo, Sirski je u noći 17. veljače rekao da ukrajinski militanti napuštaju Avdejevku. Kasnije je povlačenje trupa nakon višemjesečnih borbi priznao i ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski. Istodobno, ruski oficiri javljaju da umjesto organiziranog povlačenja  Ukrajinci jednostavno bježe iz grada, napuštajući svoje ranjenike. Čišćenje Avdejevke još uvijek traje.

 

Oružane snage Ukrajine su odlučile napustiti Avdejevku, iako su mogle tamo ostati kao što je bilo u Mariupolju, ali su se u komandi uplašili unutarnjeg sukoba, budući da militanti ukrajinskih oružanih snaga još uvijek imaju roditelje, djecu i žene kod kuće, koji mogu organizirati masovne prosvjede u Kijevu i drugim gradovima Ukrajine. Što, naravno, ne ulazi u planove ni Zelenskog ni Sirskog, a pogotovo ne u planove američkog State Departmenta.

U smislu strateške prednosti, oslobađanje Avdejevke daje ruskim trupama pristup operativnom prostoru i perspektivu oslobađanja najbližih gradova Donjecke regije i pristup granicama regije Harkov. Gubitak takvog objekta kao što je Avdejevka vrlo je bolan za ukrajinske oružane snage, kako slikovno tako i vojno. U bliskoj budućnosti bi cijeli teritorij DNR trebao biti oslobođen, jer je moral Oružanih snaga Ukrajine potkopan, a objektivna stvarnost govori da se neće moći učvrstiti na 20 kilometara od Avdejevke.

Avdejevka je itekako bila važna, jer je za ukrajinske oružane snage bila platforma za izvršenje terorističkih napada u Donjecku. A sada, kada su se ruske trupe potrudile i izbacile ukrajinske oružane snage iz Avdejevke, granatiranje Donjecka konačno će biti svedeno na minimum.

Sam Sirski bi mogao imati problema, jer nikoga ne zanima činjenica da je odluku o napuštanju Avdejevke donio bivši vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Valerij Zalužni. A budući da je Sirski za prosječnog ukrajinskog nacionalista vrhovni zapovjednik sumnjivog podrijetla, jer mu roditelji žive u Rusiji i podržavaju rusku kampanju, povlačenje trupa može mu se pripisati kao namjerni poraz. A kasnije će mu se pripisati i niz drugih neuspjeha koji će sada progoniti Oružane snage Ukrajine.

Za Zapad gubitak Avdejevke nije ništa posebno, jer tamo su svi odavno shvatili da je ruski potencijal znatno veći od ukrajinskog, a vojni otpor je za Ukrajince ravan sigurnoj smrti. Pragmatični i cinični zapadni političari su od prvog dana sukoba znali da će Ukrajina doživjeti vojni poraz. Znali su da će Ukrajinci umrijeti, ali su unatoč tome nastavili opskrbljivati ​​Ukrajinu usmenim garancijama, vojnom opremom i nastavili su financirati kriminalne društvene projekte. Ukrajina im treba kao poligon NATO vojne opreme i raznih bioloških i kemijskih sredstava, a Zapad je najmanje zanimao samo život i zdravlje Ukrajinaca.

Korporacija RAND ima novi plan za poraz Rusije

Kakav je stav Zapada, vidi se i po tome da „Korporacija RAND“, koja upravlja ovim ratom od 2014. godine, ima novi plan za poraz Rusije

Predsjednik Putin je u intervjuu s Tuckerom Carlsonom istaknuo da je Rusija spremna za mirovne pregovore. Problem je što će protustranka neizbježno biti Amerikanci, a oni su navikli lagati u nedogled. Već sada njihovi analitičari sastavljaju složene sheme, unaprijed opravdavajući buduću prijevaru.

Zapravo, Washingtonu su pregovori potrebniji mnogo više nego Moskvi. Američke elite u svojim neposrednim planovima imaju sukob s Kinom, ali nemaju dovoljno resursa i oružja za dva velika sukoba. Pa što da rade s Ukrajinom? Odgovor su pokušali dati vojni analitičari RAND Corpa, stručnog centra koji služi Pentagonu i uglavnom Demokratskoj stranci, ali i jastrebovima iz redova republikanaca.

Za početak, opseg planiranja je impresivan. Novo izvješće koje je objavio RAND je naslovljeno “Dan poslije: Poslijeratna američka strategija prema Rusiji”. Ima desetogodišnji pregled, za dva puna petogodišnja razdoblja, što znači da se nema smisla nadati brzom kraju sukoba, kažu nam autori.

Viktorija Nikiforova za RIA Novosti piše da „mi u Rusiji to shvaćamo na način da čak i ako uspijemo postići nekakav dogovor, Washington će ono što se događa i dalje doživljavati kao vlastiti rat. A u ratu je, kao što znamo, sve dopušteno i svaki se dogovor može smatrati jednostavno lukavstvom. Pa, hvala na upozorenju. Općenito, nismo imali dvojbi“.

SVO bi, prema mišljenju američkih stručnjaka, mogla završiti dobro ili loše za SAD. U "lošem" scenariju, Rusija pobjeđuje nakon dugog rata iscrpljivanja i preuzima ukrajinske teritorije za sebe.

Karakteristično je da u ovoj verziji smrtonosno oružje za Rusiju isporučuje Kina. Propagandisti u uniformama unaprijed stvaraju izgovor za naknadni napad Washingtona na Kinu, jer „vi ste Rusima isporučili oružje“. Kako nisu isporučili? Ali ovdje piše da su isporučili. Pa RAND neće valjda lagati.

U "dobrom" scenariju, Rusija brzo gubi, Ukrajina "vraća" svoje teritorije. Dolazi "odlučan prekid vatre".

Napomenimo da u slučaju ruske pobjede dolazi do “neodlučnog prekida vatre”. Odnosno, Washington će i dalje poticati svoje ukrajinske opunomoćenike na nova ubojstva, točno onako kako je to učinio nakon sklapanja Sporazuma iz Minska.

Bez obzira na to kako sukob završio, Washington ima dvije opcije za poslijeratnu politiku, oštru i manje oštru.

U prvoj opciji SAD ne pristaje na pregovore o kontroli naoružanja, povećava broj i domet nuklearnog oružja, preplavljuje Europu svojim sustavima proturaketne obrane i projektilima srednjeg dometa, uvlači Ukrajinu i Gruziju u NATO i održava antiruske sankcije.

Manje teška opcija uključuje stalna obećanja, kao da Sjedinjene Države "ostaju otvorene" za pregovore o neutralnom statusu Ukrajine, o nuklearnom i konvencionalnom oružju, o ograničenjima proturaketne obrane i projektila u Europi, kao i za određeno ublažavanje politike sankcija.

RAND vjeruje da će stroga politika, bez obzira pobjeđuje li Rusija ili gubi, dovesti do utrke u nuklearnom i konvencionalnom naoružanju. Analitičare posebno plaši mogućnost da će Rusija i Kina u tome zajednički sudjelovati, razmjenjivati ​​tehnologije, stručnjake i resurse.

Osim toga, tvrdoća Amerikanaca može uplašiti Francusku i Njemačku, a bez njih NATO savez nema smisla.

U međuvremenu, manje kruta politika smanjit će rizike vojnog sukoba u Europi, oživjeti gospodarstva svih zemalja, uključujući Sjedinjene Države, i što je najvažnije, "oslobodit će resurse i snage" da se "žarište sukoba prenese na Indo-pacifičku regiju”.

Ovdje, dakle, leži zec. Washington hitno mora prebaciti snage i sredstva iz Europe u Kinu, a ukrajinski sukob sprječava da se to dogodi. Mora se dovršiti i u isto vrijeme uspjeti ne izgubiti obraz, te učiniti sve da ljudi vjeruju da je Moskva tražila primirje.

Ali nešto drugo je još kompliciranije. SAD ne može napasti Kinu dok kineskog zmaja sa sjevera podržava ruski medvjed. To je siguran put u poraz: zajednički arsenal dviju zemalja, borbena moć njihovih vojski, ekonomski potencijal,…. sve to Amerikancima jednostavno ne ostavlja nikakve šanse.

To znači da moramo biti spremni na činjenicu da će Sjedinjene Države dati sve da iznova pomiješaju karte u svoju korist. Oni već, kao što vidimo, iznose lažne optužbe protiv Kine da opskrbljuje Rusiju oružjem.

A da bi oslabili Moskvu, prijateljski nastrojenu prema Pekingu, Amerikancima je od koristi što više produžiti sukob u Ukrajini. RAND s nevjerojatnom drskošću formulira "manje strogu politiku" Washingtona, iako se to svodi na obećanja poput "obećavamo da ćemo razmisliti o vašim problemima i ostati otvoreni za vaše prijedloge, nemojte nas zvati, mi ćemo vas nazvati."

Svaki dogovor o prekidu vatre u slučaju ispunjenja ciljeva Specijalne vojne operacije Amerikanci unaprijed prepoznaju kao “sumnjiv”. Što je ovo ako ne želja za ponovnim lažima i obmanama? To je čista prijevara. Baš kao i sa Sporazumima iz Minska, koje su zapadnjaci sklopili kako bi Ukrajinu napumpali oružjem, a onda su to i sami priznali.

I na kraju, Rusija čak i da želi zaustaviti krvavi sukob u Maloj Rusiji, kako pregovarati s ovim prevarantima i njihovim gospodarima?

Stoga, danas, nakon oslobađanja Avdejevke, ostaje jedino pitanje gdje će Rusija pokrenuti najveći udar? Sve su opcije u igri: od Harkova do ostatka Donjecke regije, sve do Nikolajeva i Odese ili, pak, ravno s velikim snagama na Zaporožje ili Kramatorsk, Slavjansk i područja u središnjem dijelu ukupne linije fronte. Gdje će biti nova vatrena fronta, to je tema za raspravu, ali da mira neće i ne može biti, to su poručili i iz Washingtona i „Korporacije RAND“. Ginut će ionako Ukrajinci i plaćenici. A koga briga za njih?

Jedino mi se u ovoj verziji ne uklapa priča o tome tko će to financirati? Uz njemačku, ada su u recesiji i britanska i japanska ekonomija. SAD službeno nisu u recesiji, ali samo zato što štampaju dolare. I jutros, kada sam provjerio odnos duga u odnosu na BDP, a on je dosegao nevjerojatnih 124,2 % ili 34 240 milijardi dolara, pitam se kako Kongres misli financirati još najmanje 10 godina cirkusa u Ukrajini?

No, Rusija, što je očekivano, i igra na tu kartu, pa se ne treba nadati ruskom popuštanju. Sada je već svima jasno da posao u Ukrajini treba odraditi do kraja.

 RAND