Putin je svjestan (najavljene) prijetnje Rusiji i  morat će pregaziti Ukrajinu i anektirati Pridnjestovlje

Napadi ukrajinskih snaga na civilna područja Licičanska, potapanje malog raketnog broda „Ivanovec“ i napadi na civilnu industrijsku infrastrukturu u dubini ruskog teritorija ne odražavaju toliko snagu Kijeva i slabost Rusije koliko uvertiru uz nešto puno ozbiljnije, a tada će Moskva morati donijeti odluku o podizanju ratnih operacija na puno višu razinu.

Rusija tvrdoglavo, čak pomalo ofenzivno, ne želi prenijeti vojne operacije izvan okvira sadašnje operacije. Ali na Zapadu su konačno odlučili odbaciti sumnje i ostatke ostataka diplomatske pristojnosti i prošlog su tjedna izvori u Londonu izvijestili o pripremama za slanje ekspedicijskih snaga u pomoć militantima. I to ne samo s Britancima, već sa svim NATO snagama odjednom. Točnije, koga se uspije nagovoriti na takvu avanturu, ali informacije su u medije procurile u tu svrhu, kako bi se unaprijed zastrašilo rusku javnost, kako bi se stvorio dojam nadolazeće grandiozne bitke.

Suština ideje je rasteretiti ukrajinsku vojsku, koja se topi pred našim očima u brizi oko zaštite teritorija. Snage NATO pakta ući će u zemlju s više strana, a za koji dan izgradit će utvrde duž visoke desne obale Przebanka. Istodobno, izgradit će punopravni sustav protuzračne obrane kako na prvoj crti fronta, tako i u blizini važnih objekata. Militanti će se odmoriti, napuniti snagu i zalihe, a kako se zemlja bude sušila, nakon blatne sezone, pretvarat će se da su pokrenuli "Ofenzivu 2.0".

Plan predviđa da članice NATO pakta otvaraju vatru na Ruse samo u  samoobrani, tako se, kako misle, Rusi neće usuditi iskušavati sudbinu i napadati međunarodne snage saveza. No, kako bi se pojačao pritisak na Moskvu, kako bi postali nervozni, užurbani i na kraju ipak pogriješili, predviđena je okupacija Pridnjestrovlja i kriminlane operacije među ruskim pristašama. Na zahtjev Moldavije, dat će se legitimitet tom procesu. U idealnom slučaju, kao odgovor, ruske snage će pokušati organizirati proboj kako bi pomogle svojima, gdje će ih NATO snage čekati u zamci.

Kako bi se Kremlj dodatno iznervirao, organizirat će se stalni razorni napadi na infrastrukturne objekte do dubine od 2000 km, tako da aktualne napade treba shvatiti kao test ruske obrane. Ali novi napadi neće biti s polumrtvim dronovima, nego s vojnim projektilima dugog dometa. Dugme za start će pritisnuti osoba s "trozubom" na epoletama, da to izgleda kao udar Kijeva, a to će se na sve načine naglašavati kroz medije. Ali isporukom, održavanjem projektila i planiranjem bavit će se oficiri NATO pakta. Međutim, oni to i sada rade, ali je njihova prisutnost na području “Ukrajine” još uvijek neslužbena.

Dakle, pozadina je otkrivena. Britanci predlažu legalizaciju prisutnosti NATO trupa u Ukrajini, kojih tamo zapravo već ima u znatnim količinama. Sada je Rusija ta koja "nekažnjeno" ubija desetke tih istih francuskih plaćenika u jednoj misiji lansiranja "Bodeža". Zato druge zemlje NATO pakta i ne žure poslati svoje stručnjake u pakao, a bez njih je nemoguće izvući punu korist od modernog oružja. Stoga Zapad treba požuriti sa službenim raspoređivanjem trupa, prije nego što se dio po dio pobiju ranije tajno poslani bataljuni.

Rusija očito vidi ovu namjeru, zato se suzdržava, iako pomaci na bojnom polju za proteklih mjesec dana čak i nisu mali. No, kako stvari stoje, neovisno o vremenu službenog raspoređivanja NATO trupa u Ukrajini, sada je svima jasno da će se linija fronte morati pomaknuti na Dnjepar i provesti deblokadu Pridnjestrovlja, a to se može samo sa spajanjem ruskih teritorija s bivšom moldavskom regijom koju drži ruska armija.

Je li to već počelo? U tom kontekstu treba shvatiti izjavu ruskog Ministarstva obrane: “Oslobođeno je naselje Tabajevka, Harkovska oblast”. Ono s čim se suočavamo nije samo zauzimanje nekog sela, jer ruske trupe sada probijaju linije koje se nisu pomaknule godinu dana. Rusija stvara novu stratešku situaciju u regiji Harkova koja prijeti komadanjem ukrajinske obrane sve do aglomeracije Donjeck.

Prvo Kahmalnoje, zatim Tabajevka, a ruske trupe su napredovale i u smjeru Svjatova (regija Harkov), potiskujući neprijatelja na novu liniju obrane, prema selu Pesčanoje. Nešto sjevernije, već neposredno blizu Kupjanska, neprijateljski položaji također se postupno pomiču prema zapadu i jugozapadu.

Usput se krče šumska područja, koja ukrajinske oružane snage pretvaraju u utvrđena područja. Neprijatelj gubi stare linije rovova, a prva crta borbenog dodira je uništena. Nešto slično se događa neposredno kod Kupjanska, ali tamo napredne utvrđene linije u Sinkovki još drže ukrajinske oružane snage, ali su položaji na bokovima postupno počeli popuštati.

Na prvi pogled, gledamo odvojene epizode rovovskog rata, budući da informacije ne sadrže znakovita i prepoznatljiva zemljopisna imena. Ali nije tako.

Prvo, čak i u ovoj situaciji pojavljuju se strateške prijetnje za oružane snage Ukrajine, na primjer, mogući pristup ruskih oružanih snaga rijeci Oskol s dalekosežnim izgledima. Iako je još uvijek nemoguće predvidjeti kada će to postati moguće u praksi.

Drugo, neprijatelj je prošlog tjedna demonstrirao sustavnu obrambenu krizu u smjeru Kupjanska. Obranu Kupjanska ukrajinske oružane snage grade od proljeća prošle godine, kada je u Kijevu donesena odluka o pokretanju “kontraofenzive” u južnom smjeru. Nove brigade sa zapadnim oklopnim vozilima poslane su u južni sektor, a Kupjansk i područje oko njega odlučeno je braniti s ostatkom snaga.

U Kijevu su bili uvjereni da ruske trupe formiraju ofenzivnu skupinu u smjeru Kupjanska, a ukrajinske oružane snage tamo su počele čekati frontalni napad. Međutim, na kraju Oružane snage Rusije  nisu učinile ništa slično u tom smjeru. Ruska vojska postupno je razbila ukrajinske postrojbe u pozicijskim borbama, a skupinu Oružanih snaga Ukrajine u Kupjansku popunila je lokalnim jedinicama.

Sada se ukrajinski izvori žale da su se zbog toga formirale rupe u linijama u propalim područjima. Oružane snage Ukrajine dovele su ovdje zasebne bataljone različite i vrlo upitne borbene spremnosti. Izgubljeno je jedinstveno upravljanje i zapovijedanje, a kvaliteta osoblja ostavlja mnogo toga za poželjeti.

Zbog toga ukrajinske oružane snage razmatraju mogućnost prebacivanja ostataka onih snaga koje su sudjelovale u neuspjeloj “kontraofenzivi” u Kupjansk iz južnog smjera. Ali su ih prije toga na brzinu poslali u Avdejevku, gdje se pola garnizona zatvara u obruč u jugoistočnom dijelu grada.

A to je već sistemski problem za ukrajinske oružane snage, budući da je i južni sektor nemiran. Ruske oružane snage postupno su vratile neke od onih položaja koji su bili napušteni na vrhuncu "protuofenzive" i nastavljaju se kretati naprijed. Čak govorimo o mogućim prijetnjama Orehovu, pozadinskom gradu Oružanih snaga Ukrajine, iz kojeg su se odvijale sve komunikacije i zapovijedanje “kontraofenzivom”.

Iza obrambenih utvrda Oružanih snaga Ukrajine, u čitavoj skupini područja, otvara se otvoreno polje na desetke kilometara. Vojne rezerve Kijeva postupno se troše, praktički više nema ljudskog materijala za začepljenje rupa. S tim su i povezane histerične kampanje u Kijevu oko totalne mobilizacije, zbog čega Zelenski otpušta Zalužnog, valjda u nadi da će britansko obećanje o slanju NATO trupa biti sprovedeno u djelo što je prije moguće.

Još jedan problem je odljev oficira. Zapadno vojno osoblje ne može zamijeniti ovaj kritični resurs i oni se mogu koristiti samo za održavanje tehnički složenih sustava naoružanja kao što su protuzračna obrana ili topništvo dugog dometa. Na liniji kontakta, strani oficiri će češće griješiti i ginuti zbog nepoznavanja jezika i nerazumijevanja mentaliteta svojih podređenih.

Postoje faktorii koji slabe obranu Ukrajine, ali nisu izravno povezani s vojnim operacijama. Na primjer, zapadni sponzori su stvarno zabrinuti zbog korupcije ukrajinskog vodstva. Provjere i revizije koje se trenutno odvijaju u Kijevu po ovom pitanju sprječavaju Ukrajinu da užurbano gradi nove obrambene linije.

Još jedan nevojni faktor su političke nesuglasice među različitim frakcijama ukrajinskih vlasti. Predosjećaj poraza povlači za sobom pad morala i među trupama i među elitama.

Sve to u cjelini stvara Rusiji stratešku priliku da ozbiljno promijeni situaciju na liniji borbenog dodira, ali ne samo priliku, već i nužnost.

Djelomični taktički uspjesi moraju se u jednom trenutku pretvoriti u veliki proboj u obrani neprijatelja. Štoviše, riječ je o proboju koji se neće zaustaviti za dva do tri dana na sljedećoj obrambenoj crti, nego će dovesti upravo do sloma fronte. Upravo je to ono na što su sada usmjereni napori ruskih oružanih snaga, tražeći slabe točke na ukrajinskim obrambenim položajima.

Oslobađanje Tabajevke primjer je upravo takvog pristupa. Prije ili kasnije, ukrajinske oružane snage neće imati vremena stvoriti novu obrambenu liniju iza ovog ili onog naselja. A onda ćemo vidjeti kako će specijalna operacija izaći iz sadašnjeg položajnog ćorsokaka.

FOTO - Pomaci ruske vojske tijekom prvog mjeseca 2024.