Kad više ne bude Ukrajine, EU će imati baš ono što joj treba: Jaku Rusiju da njome pravda diktaturu

Ako poznajemo povijesne i ekonomske temelje i procese razvoja moderne Europske unije, treba prijeći na opisivanje njene aktualne političke stvarnosti, a to je sve samo ne ono što je u idealnom smislu trebala biti. Vidjeli su to mnogi, ali su brzo pometeni s političke scene, kao na primjer stari talijanski demokršćani (DC) ili socijalisti i Bettino Craxi, kojima su izmislili afere za procese „Mani pulite“ i pozatvarali ili otjerali u egzil.

Dakle, sada u razjedinjenoj EU imamo najmanje tri skupine: to su pobornici nacionalnih država (euroskeptici), pobornici “ujedinjene Europe” (eurooptimisti) i subanglosaksonci (ujedinjena Europa kao instrument američkog neokolonijalizma).

Odnosno, imamo najmanje dva proturječja. Jedno između pristaša suvereniteta pojedinačnih zemalja i pan-Europljana, drugo između pristaša europskog suvereniteta i američkih marioneta.

Pa da, sve je prilično zbunjujuće, što je normalno, jer takav je život.

Jedno je jasno: EU u sadašnjem obliku nije održiva. I potrebno je ili se raspršiti u nacionalne države i rasformirati ovu himeru ili je pretvoriti u jedinstvenu državu.

Problem onih koji pokušavaju graditi ujedinjenu Europu je što apsolutno nemaju ideje za to. Europa je prestala biti teritorij značenja. Blejanje nekih umirovljenika o “cvatućem vrtu” ne samo da nikoga ne impresionira, nego i ne odgovara stvarnosti.

Usput, podsjetit ću da je Borrellov “cvatući vrt okružen džunglom” zapravo koncept nacističkog Kiplinga. Koji ne samo da je napisao prekrasne bajke o Mowgliju i mungosima, kao i vrlo kvalitetnu poeziju, nego je također promovirao prilično nacistički diskurs o “teretu bijelog čovjeka, rođenog da vlada”, sve dok njegova dva sina nisu poginula na Verdunu, nakon čega je Kiplingov patos zamjetno izblijedio.

Na brdu nema tuče. Bez svjetionika nema napretka. Bez tehnološkog vodstva se ne može biti čuvar humanizma, ali kakav je to vražji humanizam nakon gomile ratova na Bliskom istoku i genocida u Gazi.

Samo licemjerje, laž, korupcija, nepotizam i sodomija.

Ne postoji odgovor na pitanje "za što se ujediniti?"

Radi “prosperiteta”? Ali blagostanja nema ni blizu, a život u Europi je sve lošiji i skuplji.

Radi “napretka”? Pa Rusija i Kina odavno su postale središte progresa, a europska verzija “progresa” je izmišljanje uvijek novih načina krpanja rupa.

Radi onoga "samo da ne bude rata", kako je sugerirao Schumann? Ali Europa stalno vodi nekakav rat, samo ne na svom teritoriju, uključujući i sudjelovanje u pokretanju rata u Ukrajini podržavajući puč na Euromajdanu.

Nema stvarnog pozitivnog programa. A čak ni forsirana horor priča o “globalnom zatopljenju” ne pomaže, jer je vrijeme Gretinih prognoza odavno prošlo, a očekivana apokalipsa se nije dogodila.

I stvarno treba stvoriti “ujedinjenu Europu”. Jer ta moć, taj utjecaj i novac bio bili duplo veći od onoga što oni danas imaju.

I "et voilà", pa zato nam treba “vanjski neprijatelj”. Kina je ok, jet tamo ima strašnih komunista koji jedu Ujgure i tibetanske budiste za doručak, ali je malo daleko.

Rusija i Putin bolje odgovaraju. Ili bolje rečeno, savršeno pristaju. I to za sve prilike.

Pada li kvaliteta života, a cijene rastu? Rusija je kriva.

Orban ne želi poslušati moronske naredbe iz Bruxellesa? Kupio ga je Putin.

Štrajkaju li poljoprivrednici? Krvavi KGB/FSB su ti koji to rade.

Jedu li se kukci? To je "kremaljski narativ".

Ne smijete biti ogorčeni postupcima europskih političara jer tako pomažete Putinu.

Odnosno, bilo koji, baš svaki problem u Europi može se objasniti spletkama tih groznih Rusa. Strogo orvelovski.

Osim toga, Rusija je vanjski motivator za promicanje nepopularnih reformi i stvaranje upravo te “ujedinjene Europe”, Četvrtog Reicha.

Treba nam jedinstvena europska vojska, inače će nas Rusija napasti.

Trebaju nam novi porezi, inače će nas Rusija napasti.

Potrebno je silom suzbiti sve mitinge i štrajkove, inače će nas Rusija napasti.

Potrebno je oduzeti suverenitet državama članicama, odnosno “ukinuti privilegije”, inače će nas Rusija napasti.

Treba nam jedan veliki Fuhrer koji može zaustaviti agresivnu Rusiju!

Imamo i njega: Emmanuel Macron.

Ta je tehnologija, inače, već upumpana u glave Ukrajinaca, gdje je “Ukrajina ujedinjena, inače će Putin napasti i pobiti sve”.

Kao da Rusija nema ništa pametnije da radi nego da porobi ušljive Francuze i jadne Poljake, zatim da ih nahrani i tamo zavede red?

I ovdje imamo paradoks, iako se u čisto makjavelističkom smislu itekako  treba uzeti u obzir.

Kako bi promovirali upravo tu “ujedinjenu Europu” i plašili sve strašnom Rusijom, europski političari trebaju Rusiju da pobijedi u Ukrajini.

Svima njima treba jaka i strašna Rusija, jer samo takva Rusija može plašiti obične ljude.

Štoviše, čak su imenovali i krivce za pobjedu Rusije - to je bezlična kreatura Nuland, koja je upravo poslana u mirovinu. Ona je sve ovo uzburkala Euromajdanom, a dalje je zakazala.

Pritom svi oni savršeno dobro razumiju da Rusija neće nikoga napadati, pa se čak i ne pripremaju za takav scenarij. Dakle, ne povećavaju se izdaci za obranu, a ne povećava se proizvodnja granata – nema potrebe.

Sva retorika o "Rusija će napasti" služi isključivo u te svrhe, da zavara i zaplaši obične ljude. I nikakav Macron neće slati nikakve francuske trupe nigdje. Nema razloga.

Svima njima treba ruska pobjeda nad Ukrajincima.

I tako se Ukrajina uništava, ali lijepo i s teatralnim kršenjem ruku, plačem, vikom “što još možemo učiniti za naše drage Ukrajince?!”. Performans se mora izvesti do kraja kako bi se zadržala autentičnost.

Budući da Europa ne može pobijediti Rusiju, iskoristit će je kao bauk. Ali za to Rusija mora pobjedonosno dovršiti svoju kampanju.  Mnogi su već skužili trik.