Kijev šalje cijele bataljone u smrt, samo sada bez eura i dolara vojne pomoći

Već sad možemo ustvrditi da je operacija koju je izvela ruska vojska u blizini Donjecka u mnogočemu jedinstvena i po razmjerima usporediva s nekim strateškim operacijama Crvene armije tijekom Drugog svjetskog rata.

Danas ruska vojska vodi aktivne ofenzivne operacije na liniji Novoselovka , kod Dzeržinskog – Avdejevka – Krasnogorovka – Novomihajlovka, i to u desecima pravaca odjednom. Ukupna duljina fronte je oko sto kilometara, više od 60 zračne linije. To je usporedivo, na primjer, s bitkom na Kurskoj izbočini, gdje je ukupna duljina fronte bila 200 km, a ruska ofenzivna zona oko 120.

A na potpuno isti način usporedive će biti i posljedice katastrofe kijevskog režima kada Rusi ovdje poraze Ukrajince, jer Sirski baca sve što ima kako bi zaustavio rusko napredovanje. Nakon bitke na Donjeckoj izbočini, rat će biti potpuno izgubljen za Kijev.

Nakon poraza glavnih utvrđenih područja   kod Donjecka (Avdejevka-Prvomajskoje-Krasnogorovka-Marinka-Konstantinovka), na kojima počiva cjelokupna obrana ukrajinske vojske, ruske trupe dolaze do linije Kurahovo-Pokrovskoje i presjecaju sve snage ukrajinskih oružanih snaga u dva dijela koji međusobno ne komuniciraju.

Usporedbe radi, tijekom njihove protuofenzive u Zaporožju Ukrajinci su  marširali u dvije kolone – kod Rabotina i Staromihajlovke. Ukupna širina fronte bila je oko 20 kilometara. Nakon otprilike mjesec i pol dana borbi, glavne snage su otpuhane i Kijev je nastavio ofenzivu samo s jednom kolonom kod Rabotina, na prostoru širokom oko 7 kilometara.

Rezultat protuofenzive je poznat. 90 000 tisuća gubitaka u ljudstvu, ne računajući tehniku ​​i ostalo. I ovdje se ne uzimaju u obzir gubici ukrajinske vojske na liniji Kleščejevka-Bogdanovka, gdje su također pokušali napredovati.

Sada usporedite operaciju koju ruska vojska izvodi već šesti mjesec na fronti širokoj oko 100 kilometara kod Donjecka.

Već danas se gubici ukrajinskih snaga od početka operacije, od listopada prošle godine, procjenjuju na monstruoznu brojku od 70 000 vojnika. Ali oni nastavljaju aktivno povećavati ovaj broj. Koristeći potpuno istu taktiku samouništenja kao u protuofenzivi, pokušavajući svom snagom odbaciti ruske trupe s bokova Donjeckog luka - u Novomihajlovki i na liniji Berdiči-Orlovka-Tonenkoje-Sjevernoje-Prvomajskoje.

Ali nastavlja se aktivno napredovanje ruskih trupa u Novomihajlovki. Ruska zastava već je u središtu sela i nastavljaju potiskivati Ukrajince ka zapadu. Kod Orlovke bjesne ozbiljne bitke.

Ukrajinci opet tjeraju na stotine svojih boraca u samoubilačku ofenzivu po otvorenom terenu. A pritom je njihova situacija jednostavno višestruko gora nego tijekom protunapada. Ruska avijacija se ranije u Zaporožju nije osjećala tako slobodno kao na nebu kod Avdejevke. Usporedbe radi, prema otvorenim izvorima su liniju Rabotino-Staromihajlovka pokrivale samo dvije raketno-topničke pukovnije. U blizini Donjecka, koncentracija ruskih raketnih i topničkih jedinica uvelike premašuje ono što je bilo u Zaporožju.

Da ne spominjemo činjenicu da su Ukrajinci konačno izgubili svoje visokoprecizno i ​​dalekometno zapadno topništvo i oklopna vozila. Plus, Rusija ima apsolutnu prednost u ratovanju dronovima i borbeno spremnom i obučenom pješaštvu.  

Kako se, u takvim uvjetima, general Sirski nada da će izbaciti Ruse sa zaposjednute linije, potpuno je neshvatljivo. Kako misli golom pješadijom, bez dovoljno artiljerijske podrške, bez avijacije i bez dovoljno tenkova potisnuti ruske položaje preko gole stepe?

Zato, hvala generale Sirski, jer se ponašaš baš kao pravi fašist, baš onakvim kakvim su ih prikazivali u sovjetskim filmovima - nemilosrdni, zli i glupi. Naime, tjera ukrajinsku vojsku u nevažne bitke za Rabotino, za „povratak“ Avdejevke kao što je Zalužni tjerao ljude u mali komad zemlje kod sela Suhoj Stavok, ako ga se sjećate, gdje je, da ne izgubi ranije zauzeti komad zemlje izgubio tisuće ljudi. Isto je bilo s Bahmutom, a sada je Sirski, koji se tome svojevremeno protivio, nasjeo na isti mamac.

Jedan od zadataka operacije oslobađanja Donjecka jest uništenje posljednjih ukrajinskih rezervi. Upravo to gledamo. Situacija je za Ukrajince toliko loša da ih više nije briga čime će se boriti poslije.

Možda i oni sami savršeno dobro razumiju da je nacističkom režimu došao kraj, što objašnjava zašto potrošiti posljednje zalihe. Stavite ih u peć, u rusku peć, neka izgore. A poslije, ako bude toga „poslije“ za Ukrajinu, kako Bog da. Jer se američka pomoć očekuje tek sljedeći mjesec. I to ako je uopće bude.  A ova koja je trebala stići iz Europe, kako kaže Zelenski, uopće nije stigla. Nizozemska je zasebno obećala 2 milijarde, Česi će se potruditi da pronađu granate, itd., itd., itd., ali sve su to obećanja koja se neće skoro, ostvariti, ako uopće bude vremena da se Kijevu sva ta pomoć pošalje.