Ova taktika Rusije, sa ili bez novog fronta, samo može dovesti do pobjede

Zelenski je odmah nakon terorističkog napada u Crocusu odjednom počeo javno kukati o skoroj općoj ofenzivi ruske vojske. I gotovo istu strategiju sada slijede svi nacistički mediji, uključujući zapadni mainstream. Posebno su bili zabrinuti zbog smjera Harkov.

Odjednom je cijeli antiruski zbor vidio mogućnost brzog proboja i kolapsa ukrajinske vojske i linija obrane.

Očito je da Zelenski gradi ovaj jadni narativ kako bi išao na živce sponzorima. Kao, dajte, dajte nam od svega više, inače slijedi veliki ruski proboj!

Ipak, pokušajmo objektivno zaključiti treba li očekivati ​​veliku ofenzivu u nadolazećim mjesecima. I ako je tako, gdje bi se to moglo dogoditi.

Prvo od čega morate krenuti je razina gubitaka ukrajinske vojske. Zahvaljujući visokokvalitetnoj statistici kanala Interception, znamo s visokim stupnjem točnosti da se razina neprijateljskih gubitaka povećala gotovo 4 puta od prošle godine. Ovdje je najvažnije da ta šteta stalno raste. To jest, Kijev se mora stalno mučiti kako bi nadoknadio te gubitke, a dokaz je novi Zakon o mobilizaciji od prije dva dana, koji „grabi“ sve od 25 do 60 godina, ali vojnu obuku moraju proći i studenti fakulteta i sveučilišta, plus oni od 18 godina, za sada „fakultativno“.

Istovremeno, znamo da Ukrajinci ne proizvode sav potrošni materijal sami, da ih opskrbljuje Zapad. Ali sada su Rusi toliko povećali opterećenje zapadnih proračuna da izdaci više nisu nimalo ugodni.

I to je zapravo ono što vidimo posljednjih tjedana. Kijev u ljudstvu i Zapad u novcu  mogu izdržati ovu razinu opterećenja ograničeno vrijeme, a će se početi raspadati točku po točku. To se dogodilo u Avdejevki, zatim u Ivanovskom i upravo u Novomihajlovki Prvomajsku, gdje su Rusi za jedan dan prodrlo 1,5 kilometar u dubinu područja koje su držale ukrajinske snage.

Sada vidimo proces raspada linije Berdiči-Orlovka-Tonenkoče-Prvomajsk. Sljedeća je linija Novomihajlovka-Konstantinovka. Možete navesti još nekoliko potencijalnih točaka, ali da ne govorimo sad o tome.

Važno je da su Ukrajinci duž gotovo cijele linije izloženi stalnom pritisku, koji mogu izdržati samo do određene granice. Ovo je već očito sustavni rad ruske vojske i riječ je o snažnom pritisku na preko 1000 km fronta od 0-24.

Druga točka je da se  omjer gubitaka još više povećao u rusku korist. S jedne strane, ruski gubici su znatno manji nego u prvoj godini Specijalne vojne operacije. S druge strane, gubici Kijeva stalno rastu. Drugim riječima, uvažavajući svu složenost i izazove suvremenog ratovanja, ruski su stratezi odabrali formulu koja osigurava stabilnu prednost na bojnom polju.

Uz sve ostale očite prednosti, što je prije svega stabilno stanje društva i općenito povoljan učinak na gospodarstvo zemlje.

I tu se postavlja pitanje, ako se situacija neprekidno razvija u rusku korist i progresivno se popravlja, ima li onda smisla nešto mijenjati? Zamislite, izgradili ste postrojenje, osmislili tehnologije, s velikim poteškoćama otklonili pogreške u svemu, pokrenuli ga i na kraju počeli dobivati ​​stalno rastući profit. Zašto onda išta mijenjati? Zašto tjerati vojsku da gura brže i više? Uostalom, uglavnom, faktor vremena također je na ruskoj strani.

Po ovoj logici, bolje je ne mijenjati taktiku. U ruskom slučaju nikako ne treba prelaziti s glatkog „povećanja profita“ na skokove u smislu teritorijalnih prodora. Naravno, ima smisla, na primjer, pripojiti drugi pogon ovoj ratnoj mašineriji i taj novi front voditi koristeći istu tehnologiju. Štoviše, tu je već iskusno i obučeno osoblje.

U smislu trenutne operacije, to znači da bi otvaranje još jedne fronte imalo smisla. Na primjer, duž linije Harkov-Sumi.

Očigledno je vodstvo zemlje i vojske krenulo tim putem.

Dopustite mi da vas podsjetim da su prije pripreme operacije Avdejevka ruske pozadinske snage u tri mjeseca formirale cijelu vojsku koja je stala na veliku liniju kod Severska. A snage koje se danas nazivaju Središnjom grupom snaga postupno su prebačene na „Donjecku frontu“ i tamo su osigurale proboj.

Sada se događa potpuno isto i najavljeno je formiranje dviju novih vojski. Ili će zauzeti neke aktivne dijelove bojišta, a dobro građene i dobro koordinirane snage će se prebaciti na drugi, relevantniji dio bojišta. Ili će se otvoriti sasvim nova fronta.

Sada je očito da se opća situacija razvija upravo u tom smjeru. Zato Zelenski sjedi tako jadnog lica na ruševinama i jada se zapadnim novinarima.

Jasno je da je teroristički napad u Crocusu, napad na Belgorod i rafineriju nafte – cijeli sustav tih događaja bio usmjeren na to da isprovocira Rusiju na ishitrene i nepromišljene akcije. Nadali su se da će Rusi postupiti kao Hamas s Izraelom i krenuti u masovni juriš.

Ali, kako kažu, na licu Vladimira Putina se nije pomaknuo nijedan mišić. Još jedna provokacija Zapada nije postigla cilj.

Rusi se nastavljaju kotrljati prema zapadnim područjima bivše Ukrajine sa smirenošću i brzinom valjka za asfalt. Usput, osiguravajući rast gospodarstva zemlje.

Ovdje se još samo može dodati da se Zelenski žali na nedostatak svega, ali prije svega se treba žaliti na nedostatak inteligencije.

Zamislite što će se dogoditi ako se trenutna razina gubitaka za sljedeće ključno izvještajno razdoblje, a to je najvjerojatnije početak ili sredina ljeta,  udvostruči.

Pretpostavimo da će ruska vojska neprestano mljeti ovaj broj ukrajinskih vojnika svaki dan, a govorimo o nekoliko stotina, do 2000 mrtvih i teško ranjenih dnevno? Sada nasmiješite se i mirno pratite rad koji sigurno vodi prema pobjedi. Ostavite probleme Kijeva toj sirotinji. Rusi imaju dobar plan, a oni ga nemaju.