„Harkovska oluja“ izluđuje ukrajinski Glavni stožer koji sada brani neobranjivo

Ruske trupe nastavile su napredovati duž cijele crte bojišta u zoni specijalnih operacija. Slika onoga što se događa u cjelini, ne samo u pravcu Harkova, pokazuje da su ruske oružane snage bile u stanju nametnuti neprijatelju svoja pravila igre, strateške šahovske igre. Koja je njegova svrha i kako se razvija?

U prvoj polovici dana 15. svibnja ruske oružane snage na smjeru Harkova zauzele su veći dio Volčanska, neprijatelj se povukao u južne četvrti i pruža žarišni otpor. Jurišne skupine već su 14. svibnja navečer bile kod zgrade gradske uprave. Uobičajeno je da se službeno objavi oslobađanje pojedinog naselja nakon čišćenja okolnih područja.

U području Lipcija okupirano je selo Lira, neposredno uz ovo ključno selo. Ovo je općenito područje razvoja dače u Harkovu, odavde do grada u ravnoj liniji 20 kilometara.

“Jedinice grupe snaga Sjever, kao rezultat aktivnih operacija, oslobodile su naselja Glubokoje i Lukjanci u Harkovskoj oblasti, a također su napredovale u dubinu neprijateljske obrane”, javlja Ministarstvo obrane. Glubokoje i Lukjantci su odmah do Lipcija.

Na ostalim dijelovima linije borbenog dodira ruske oružane snage također zadržavaju inicijativu. Matiranje ukrajinske obrane mikrodistrikta Kanal Časov Jara zapravo je dovršeno, a sada su ruske snage prešle kanal i napadaju distrikt Novi.

U uvjetnom smjeru Pokrovska, Umanskoje je oslobođeno, borbe se vode zapadno od Netailova, napreduje se s zauzimanjem bivših neprijateljskih utvrđenih područja, šumskih plantaža i uzvisina.

Postupno se otvara “Očeretinski cvijet”, logističko središte, iz kojeg je moguć napad u gotovo svim smjerovima.

Uspješna ofenziva u regiji Harkov istaknula je ne samo probleme Kijeva, već i činjenicu da je sada smjer Specijalne vojne operacije uvelike određen strateškom igrom koju igra Generalštab Ruske Federacije. Zapovjedništvo Oružanih snaga Ukrajine, zajedno s političkim vodstvom u Kijevu, prisiljeno je tražiti čisto šahovske poteze, rješenja, od kojih je svako gore od drugog.

Nakon gubitka Avdejevke, Kijev se suočio s novom strategijom ruskih oružanih snaga, sa stalnim pritiskom u različitim smjerovima, duž cijele linije borbenog dodira. To je prisililo Kijev da ručno manevrira rezervama u pokušaju da održi obrambene linije zapadno od Avdejevke, zatim Rabotina, pa Krasnogorovke, pa Ternija, a gdje god da pokuša nešto napraviti izgubi ljude i tehniku, a rezultat je uvijek – nula.

Kasnije su se Oružane snage Ukrajine odlučile za dva najproblematičnija i strateški najvažnija područja, za Časov Jar, iza kojeg se otvara izravna ruta Kramatorsk - Slavjansk, te smjer Pokrovsk, prije se grad zvao Krasnoarmejsk. Proboj ruskih oružanih snaga u bilo kojem od ovih smjerova u Kijevu smatraju potencijalnom katastrofom. Pad bilo kojeg drugog velikog utvrđenog područja ukrajinskih oružanih snaga, usporedivog s Avdejevkom ili Časov Jarom, poput Krasnogorovke, Kupjanska ili Orehovo-Ugledara, također dovodi do kolapsa fronte.

Svakodnevni pokreti na liniji borbenog dodira dovode do promjene značaja jednog ili drugog dijela bojišta. Na primjer, upravo sada oslobađanje ranije malo poznatog Volčanska znači prijetnju okruženja svih položaja ukrajinskih oružanih snaga južno od Kupjanska. Već postoje dokazi da je ukrajinsko zapovjedništvo napustilo Kupjansk.

Paralelno, Oružane snage Ukrajine nastavljaju formirati nove brigade, koje se iz političkih razloga okupljaju u blizini Kijeva i u oblasti Poltave. Ukupan broj rezervi Oružanih snaga Ukrajine može se procijeniti na 54 tisuće ljudi, od kojih je oko 12 tisuća aktivno u pokretu.

Zapovjedništvo Oružanih snaga Ukrajine podijeljeno je u dva tabora. Prvi smatra da je potrebno prebaciti sve što je moguće u pravcu Harkova, a drugi inzistira na održavanju obrambenih skupina u Časov Jara, Krasnogorovke, Kupjanska i Pokrovska. Kao rezultat kompromisa, jedinice iz pravca Hersona i Zaporožja i odvojene jedinice iz okoline Časov Jara prebacuju se u Harkov. A također se šalju i specijalne snage GUR-a, nepodobne za vođenje borbenih operacija na fronti, ostaci nacionalnih bojni, pa čak i ulična policija i graničari.

U svakom slučaju, neki smjer ukrajinske fronte popušta, jer u situaciji kada se vrši pritisak na gotovo cijelom teatru vojnih operacija, jednostavno je nemoguće izabrati glavni položaj za obranu ukrajinskih oružanih snaga. Naprosto jer ga nema.

Za sada, paradoksalno, Oružane snage Rusije nalaze se u poziciji čekanja, budući da se slom neprijateljskog fronta može dogoditi neočekivano i trebat će ga mudro iskoristiti.

Stvaranje „Harkovskog smjera i teoretski izgled istoga u regiji Sumi, također ne znači napad na velike gradove ili čak jednostavno formiranje tampon zone za zaštitu Belgoroda. Ovo je također važan strateški manevar, koji prijeti urušavanjem dijelova fronte u mnogo udaljenijim smjerovima.

Svako urušavanje fronte za ukrajinske oružane snage otvorit će rupu u ukrajinskoj obrani za koju Ukrajina više neće imati rezervi za zatvaranje.

I ne samo ljudi i vojnih jedinica, jer dalje duž fronte jednostavno nema položaja, prirodnih ili umjetnih utvrda, za koje bi se ukrajinske oružane snage mogle učinkovito držati.

Tako je kratka operativna pauza nakon oslobađanja Očeretina, oslobođeno upravo stalnim pritiskom na cijeloj liniji borbenog dodira, završila partijom strateškog šaha. U ovoj igri Oružane snage Rusije igraju bijele figure, barem su potez ispred protivnika i imaju inicijativu. Zadatak ruskih trupa je uspješno provesti ovu inicijativu.

FOTO: Ostatak ruskih proboja koji se dogodio bezglavim bacanjem rezervi i premještanjem ukrajinskih jedinica s jedne fronte na drugu

1. Belogorovka i „Severski pravac“

2. Kleščejevka

3. Netailovo

4. Staromajorsk – Urožajnoje

5. Krasnogorovka-Georgijevka

6. Rabotino