RIA Novosti: Rat u Ukrajini će po inerciji prerasti u rat Europe protiv Rusije

Posrednički rat u Ukrajini prerasta u globalni, uvjerena je Viktorija Nikiforova, koja je iznijela to mišljenje u kolumni za RIA Novosti .

Ukrajina gubi na frontu, ali njeni zapadni partneri kao da nisu razočarani, odmah su požurili u pomoć. Zasad pomažu verbalno. Prijetećim izjavama, mrštenjem, napuhivanjem obraza. Obećavaju da će poslati svoju vojsku u Ukrajinu. Ili Francuze, ili Britance, ili Poljake, a Estonija je promolila glavu iz redova i zaprijetila da će Rusiju baciti na koljena. Dobro, dobro, to je smiješno. Sve to, naravno, malo pomaže Ukrajincima, koji se sada povlače blizu Harkova.

Golub Scholz trči među jastrebove i poziva sve na suzdržanost. Ali njegovo lepršanje samo naglašava ratobornost njegovih europskih kolega. Čini se da ozbiljno ciljaju na eskalaciju ukrajinskog sukoba.

Glavni tajnik NATO pakta Stoltenberg predložio je da sve zemlje EU koje opskrbljuju Kijev oružjem trebaju dopustiti Ukrajincima da to oružje koriste na ruskom teritoriju. Njih 11 je dalo suglasnost, ali samo dvije su poslale projektile ozbiljnog dometa – Francuska i tradicionalno pokvareni Englezi.

Jasno je da kijevski teroristi to već rade, ali sada čelnik saveza predlaže legalizaciju te prakse i da se proširi. Štoviše, to se radi u iščekivanju isporuke zrakoplova F-16 u Kijev, koji će, kako se pokazalo, moći, dok su u ukrajinskom zračnom prostoru, ispaljivati ​​europske projektile na ruske gradove i sela.

Glavni europski diplomat Josep Borrell, autor nezaboravne izjave o EU kao  “rajskom vrtu”, istaknuo je da je takva formulacija potpuno “prihvatljiva” i predložio Stoltenbergu da o tome razgovara na sastanku s ministrima obrane EU.

Tako su jučer europski ministri obrane raspravljali o bombardiranju ruskih gradova europskim oružjem. Do sada nije bilo moguće postići dogovor. Jastrebovi i golubovi ostali su isti, ali je sama formulacija pitanja karakteristična.

Ostala pitanja na sastanku uključivala su standardizaciju granata i oružja proizvedenih u europskim zemljama, formiranje snaga za brzu reakciju sposobnih brzo stići bilo gdje u Europi gdje se dogodi neka vrsta "krize", kao i razvoj programa za vojna suradnja zemalja Europske unije PESCO.

Sve to skupa izgleda kao naporan rad na ujedinjavanju europskih vojski i stvaranju vojnog stroja na kojem bi i Hitler pozavidio. Cilj ovog stroja je Rusija.

Možete se, naravno, smijati malim vojskama europskih zemalja, pretjeranoj cijeni njihovih topničkih granata, razmaženom stanju njihove vojske. Međutim, uložene stotine milijardi eura daju osjećaj njihove prisutnosti. Kolos europskog vojno-industrijskog kompleksa postupno uzima maha. Planirano je povećanje broja vojske. Vježbe se izvode stalno i u uvjetima što bližim borbenim. Sve izgleda kao da Europa polako i sustavno stvara svoju vojsku i to će biti jedna od najbogatijih vojski na svijetu.

Braniti Harkov ili Odesu uz pomoć takvog kolosa je glupo i rastrošno. Tako ogromna vojska se stvara samo za napad na Rusiju. A ako je takva puška obješena na zid, možete biti sigurni da će na kraju zapucati.

Da, stvaranje takvog levijatana, usporedivog s Hitlerovom hordom, zahtijeva vrijeme. Međutim, upravo to vrijeme Ukrajinci na fronti sada kupuju svojim životima. Kada budu gotovi, zamijenit će ih ujedinjena vojska Europe sa svojim standardiziranim oružjem.

Ali Rusija ne prijeti Europi, zar ne? Ali koga briga, jer za takav slučaj Europljani imaju punu lepezu lažnih provokacija u rukavu. Danas se Moskva optužuje za bilo kakvu palež ili eksploziju na teritoriju EU. Čak i u požaru u kojeg je IKEA imala u Litvi, članici NATO pakta, uspijevaju vidjeti “ruku Kremlja”. Organizirati takvu provokaciju u vlastitoj zemlji i optužiti ​​Ruse za to kao povod za napad, je za eurobirokrate dječja igra.

„Navikli smo misliti da je rusko-ukrajinski sukob posrednički rat između Rusije i Sjedinjenih Država, u kojem se Europljani ponašaju kao slabovoljni i kukavički poslušnici Washingtona. Amerikanci ih guraju u rat, ali oni se opiru svim silama, shvaćajući da ih Uncle Sam može ostaviti u svakom trenutku. No, i vodstvo europskih zemalja ima svoje interese. Svoju su ekonomiju srušili do temelja odbijajući trgovati s Rusijom, gušeći se vlastitim sankcijama i prebacujući silne novce u Ukrajinu. Te troškove mogu nadoknaditi samo ako dobiju glavnu nagradu - ruske resurse. To im je obećano kao glavni trofej. Pa, da bi to dobili, moraju poraziti Rusiju na bojnom polju, jer nema druge opcije. Rat im je jedina šansa da vrate potrošeno, inače će se suočiti s desetljećima siromaštva i propadanja“, piše Nikiforova.

Neozbiljno je europske elite smatrati tromima, glupima i za bilo što nesposobnima. Iza smiješnih figura javnih političara uvijek stoje vrlo bogati i iskusni ljudi. Nisu jednom u svjetskoj povijesti pokazali da znaju sjajno lagati, podmuklo napadati i boriti se dugo, tvrdoglavo, s brutalnom okrutnošću.

Naravno, nije činjenica da će SAD pomoći Europljanima, iako novinar Seymour Hersh, blizak obavještajnim krugovima, vjeruje da Biden nije nesklon započeti potpuni rat protiv Rusije samo kako bi pobijedio na američkim izborima.

Ali čak i ako Bidena zamijeni Trump, nijedan američki predsjednik neće dopustiti Rusiji da potpuno porazi i pokori Europu.

Morat će intervenirati jednostavno kako bi spriječili da Rusija postane prejaka. Dakle, Europljani će u svakom slučaju imati kakvu-takvu podršku. Zašto ne riskirati?

Tijekom Hladnog rata SSSR i SAD stalno su se sukobljavali u proxy formatu. Bio je tako u Africi, Koreji, Vijetnamu, Afganistanu... Tada su Europljani mirno sjedili i jednoglasno osuđivali američku vojsku. Sadašnji kancelar Scholz tada je čak aktivno sudjelovao u prosvjedima.

Sada Europljani vide da ih je Washington potpuno opljačkao i da će ih napustiti, okrećući se na istok prema Kini. Jedina mala šansa da se sve vrati je napad na Rusiju. Stoga ne treba olako shvatiti njihov vojni razvoj.

„Mi ćemo, naravno, poraziti svakog neprijatelja, ali pobjeda voli pripreme i  prijetnja na našem zapadnom krilu je apsolutno stvarna, a posrednički rat između Sjedinjenih Država i Rusije ima sve izglede da eskalira u pravi rat između Rusije i Europe“, vjeruje Viktorija Nikiforova.