Ili Izrael mora nestati ili genocid treba ozakoniti kao dozvoljeni dio pravila ratovanja

Izrael i njegova arogancija, u okvirima svoje nacional-cionističke ideologije, nosi implicitno rasističko, segregacijsko, uzurpatorsko i genocidno ponašanje te proživljava agoniju tipičnu za sve one entitete umjetno rođene, bez povijesnog temelja, izvan mitova i lažnih narativa koje negiraju čak i sami povjesničari, koji su razmumno kritični prema izumu onoga što nazivaju Izraelom, koji se pojavio u međunarodnom životu takoreći jučer, 14. svibnja 1948.

Ovaj nacional-cionistički entitet, nastao na žarištu vatre i zločina, stoji na nogama od gline, potpomognut svojom genocidnom nekažnjivošću, vojnom silom koju dobiva od onih hegemonističkih sila u svijetu kojima je cionizam trebao kao paravan za ekspanzionističke želje Britanskog Carstva na Bliskom istoku, a kasnije kao kopneni nosač zrakoplova američke supersile, koja se pojavila iz pepela Drugog svjetskog rata. Izrael ponosno pokazuje certifikate zapadnih zločinačkih udruga. Posjednik je nuklearnog oružja, postoji na otimanju tuđe imovine, pljački i kriminalu. Društvo lopova kako ga je definirao Poljak David Grün, koji je promijenio ime u David Ben-Gurion kako bi se svojom povijesnom krivotvorinom pozvao na semitsko podrijetlo. Ali ti je društvo koje ima genocidnu stvarnost i koje se bliži kraju.

I ova stvarnost proživljava svoje posljednje muke, jer nakon 7. listopada 2023., s ustankom „Palestinskog otpora“ u operaciji Oluja Al-Aqsa, ljudi svijeta, pa čak i vlade, koji su bili bezuvjetno odani izraelskom nacionalno-cionističkom režimu sada otkrivaju zločinačku stvarnost grupe doseljenika ukorijenjenih u pretežno ekstremističkim palestinskim zemljama.

Zločinačko izraelsko društvo, kojim upravljaju uprave koje podržavaju terorizam kao središnji element njihovog postojanja su izdanak bandi Stern, Haganah, Irgun, kojima su predsjedali isti vođe koji su formirali prve izraelske nacionalno-cionističke vlade.

Zločinac, delikvent, lopov, kada ga maltretiraju, kritiziraju, prozivaju i bore se u njegovim deliričnim i perverznim postupcima, obično reagira kao onaj odmetnik, razbojnik i lopov, koji je iznenađen uhvaćen na djelu i onda pribjegava histeriji, vikanju, prijetnji i pričama.

Entitet poput izraelskog, uhvaćen s krvavim rukama, ma koliko ih skrivao, koji ih pokušava oprati apelirajući na tobožnje samoobrambene radnje, jednostavno je zločinačka udruga protiv koje je potrebno djelovati sa svim potrebnim oblicima borbe: političkim, diplomatskim, ekonomskim i vojnim. Primijeniti međunarodno pravo, Povelju posrnulih Ujedinjenih naroda, primijeniti rezolucije koje su trajno blokirane od strane pristaša cionizma kao što su Sjedinjene Države, Francuska, Velika Britanija.

I sve je više glasova nekada neutralnih zemalja, pa i onih koje su podržavale Izrael, koji danas podržavaju palestinski narod, ne samo riječima, već i alatima koji im omogućuju borbu protiv kriminalnih hordi koje napadaju njihov teritorij. Cionizam razumije samo jezik sile i to je jedan od njegovih glavnih strahova.

Sada je nekoliko zemalja zapada Europske unije priznalo Državu Palestinu. Zemlje bivšeg Varšavskog ugovora nisu službeno povukle priznanje, kao što to nije učinila Srbija, a priznanje Države Palestine imamo još u Crnoj Gori i BiH, dok je Slovenija priznala ovih dana.

Rusija je ogorčena postupcima Izraela i vojnu kampanju u Gazi otvoreno naziva genocidom. Čak se i Indija ograđuje od Netanyahuovih „metoda“, iako se Indija smatrala ako ne saveznikom, onda bar bliskim partnerom Izraela.

Je li svijet došao do trenutka istine kada je riječ rezolucijama Ujedinjenih naroda i o presudama Međunarodnog suda pravde (ICJ) i Međunarodnog kaznenog suda (ICC) protiv izraelskog režima?

Prema glasovitom izraelskom povjesničaru i politologu Ilanu Pappeu, upravo to gledamo.

U nedavnom intervjuu s Amy Goodman iz Democracy Now, Pappe, trenutno profesor povijesti i direktor Europskog centra za palestinske studije na Sveučilištu u Exeteru, objasnio je zašto vjeruje da je došao odlučujući trenutak za međunarodne sudove.

ICJ i ICC suočavaju se s vladama koje nisu voljne provesti njihove presude protiv izraelskog režima. I budući da se suočavaju s nedostatkom suradnje zapadnih vlada, Pappe je ispravno tvrdio da će ostatak svijeta, posebno globalni jug, biti vrlo zainteresiran za utvrđivanje znače li pojmovi poput "univerzalnog" i "međunarodnog" stvarno ono što predstavljaju.

Napomenuo je da, “mislim da je Palestina samo jedan slučaj od mnogih gdje sada imamo stvarnu borbu da ponovno definiramo što je univerzalno, što su univerzalne vrijednosti i što je međunarodna pravda.”

“I mislim da je to razlog zašto je ovo tako važan povijesni trenutak”, dodao je autor nekoliko knjiga koje govore o zločinima izraelskog režima nad Palestincima na okupiranim područjima.

Da rekapituliramo kontekst Pappeovog dubokog zapažanja, imperativ je naglasiti važnost odluka i ICJ-a i ICC-a.

Bilo je potrebno sedam mjeseci užasnih  masovnih ubojstva u izraelskoj genocidnoj kampanji i njegovog nemilosrdnog napada na Rafu, grad u najjužnijem dijelu opkoljenog palestinskog teritorija, koji traje do danas, prije nego što je ICJ izdao preliminarnu naredbu 24. svibnja.

Ovo je uslijedilo nakon hitnog zahtjeva iz Južne Afrike što je rezultirao time da je sud zatražio od Izraela da “odmah zaustavi svoju vojnu ofenzivu u Rafi i bilo koju drugu akciju koja bi palestinskoj skupini u Gazi mogla dovesti do životnih uvjeta koji bi doveli do njezina potpunog ili djelomičnog fizičkog uništenja. ”.

Također je naredio Izraelu da prijelaz Rafa drži otvorenim i dopusti komisijama i odborima Ujedinjenih naroda za utvrđivanje činjenica da uđu u Gazu i istraže izvješća o genocidu na tom teritoriju.

Četiri dana ranije, 20. svibnja, glavni tužitelj ICC-a Karim Khan objavio je da je zatražio izdavanje naloga za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i ministra vojnih poslova Yoava Gallanta.

Khan sigurno nije dobrovoljno poduzeo ovaj dramatičan korak. Iako je na potjernicu uključio i tri dužnosnika Hamasa, može se tvrditi, kao i mnogi pravni stručnjaci, da je oružani otpor protiv izraelske okupacije, kolonijalizma i genocida opravdan kao zakonsko pravo.

Godine 1983. Opća skupština UN-a ponovno je potvrdila “legitimnost borbe naroda za svoju neovisnost, teritorijalnu cjelovitost, nacionalno jedinstvo i oslobođenje od kolonijalne dominacije, apartheida i strane okupacije svim raspoloživim sredstvima, uključujući borbenu mornaricu”.

Ovo ne treba zaboraviti ni kada gledamo druga žarišta, pa da ponovimo: „1983. je Opća skupština UN-a ponovno je potvrdila legitimnost borbe naroda za svoju neovisnost, teritorijalnu cjelovitost, nacionalno jedinstvo i oslobođenje od kolonijalne dominacije, apartheida i strane okupacije svim raspoloživim sredstvima, uključujući borbenu mornaricu”.

Ali Khanovo razbijanje discipline Zapada, posebno Sjedinjenih Država, napadom na visoke dužnosnike izraelskog režima, dočekano je kao očekivan, ali dobrodošao potez.

Komentirajući odluke ICJ-a i ICC-a, Raed Jarrar, direktor zagovaranja Democracy for the Arab World Now ili DAWN, rekao je da je međunarodna akcija neophodna jer Izrael neće sam nikoga pozvati na odgovornost ili dobrovoljno stati na kraj svojim zločinima protiv palestinskog naroda.

Zabrinutost koju su mnogi izrazili da se odluke najviših svjetskih pravnih institucija osporavaju i da ih zapadne države ne mogu ili ne žele provesti, pojačava argument koji iznosi Pappe.

Neuspjeh Izraela trebao bi od njega stvoriti režim parije, podložan globalnoj izolaciji, bojkotu i sankcijama, ali vidimo da dok Netanyahu prkosno intenzivira etničko čišćenje Palestinaca, uključujući Rafu, njegovi zapadni saveznici ostaju ravnodušni. Ipak, govorimo o Washingtonu i Londonu, te Berlinu, koji ne smiju pisnuti kada se spomene Izrael, ali ostatak zapadnog svijeta polako vrije.

 

Zapravo, kao što je očito, određene zapadne države sada  i same otvoreno pomažu i podržavaju genocid u Gazi.

Masakr u Rafi, koji se dogodio dva dana nakon presude ICJ-a, pokazuje ekstremnu razinu nekažnjivosti cionističkog režima. Bombardirao je šatore u kojima su bile smještene izbjeglice u onome što je trebalo biti "sigurna zona". U zračnim napadima ubijeni su deseci Palestinaca, uglavnom žena i djece.

Stotine drugih, među kojima su bile mnoge žene i djeca, zadobilo je ozbiljne ozljede.

U Truthoutu je Michel Moushabeck to opisao kao "veliki pakao s mnogo žrtava, uključujući djecu koja su živa spaljena u moru plamena".

Na drugim mjestima, na raznim platformama društvenih medija, video isječci prikazuju "dijete bez glave, pougljenjena tijela djece, žene i djecu kako bjesomučno trče na sve strane pokušavajući pobjeći od požara", dodao je.

"Oni podižu izraelske zločine u Gazi na novu razinu neizrecive okrutnosti i užasa", naglasio je.

Nije iznenađujuće pročitati Jonathana Cooka koji iznosi uvjerljiv argument da Izrael i SAD moraju uništiti i pogaziti sve ratne zakone i pravila i običaje ratovanja da bi se nastavio genocid u Gazi.

Cook je potvrdio zajedničku istragu izraelske internetske stranice 972 i britanskog The Guardiana koja je ovog tjedna otkrila da je Izrael, uz podršku SAD-a, vodio tajni rat protiv ICC-a veći dio desetljeća.

“Njihova je ofenziva započela nakon što je Palestina postala ugovorna strana ICC-a 2015., a intenzivirala se nakon što je Bensouda, Khanov prethodnik, pokrenuo preliminarnu istragu o izraelskim ratnim zločinima, kako izraelskim opetovanim napadima na Gazu, tako i izgradnji ilegalnih židovskih naselja na Zapadnoj obali i Istočni Jeruzalem da etnički očiste Palestince s njihovih zemalja.”

Dok zapadni svijet tetura, Palestina gori. Ilan Pappe je zabrinut, kao što bi mnogi trebali biti, zbog neuspjeha trenutka istine da se suoči sa zapadnim licemjerjem i dvostrukim standardima.

Ali baš kao što Izrael i SAD gaze sva pravila, rezolucije i odluke institucija koje su zadužene za međunarodno pravo i univerzalne vrijednosti, ma što to značilo, ostatak svijeta također pokazuje sve manje sklonosti da se tog prava pridržava, barem kad je Izrael u pitanju. To znači da se Netanyahu zaista igra sa sudbinom cionističkog entiteta, jer, koliko je poznato, nije nigdje u kamenu uklesano da „Izrael mora živjeti vječno u svojoj biblijskoj prapostojbini“. Mnoge su zemlje tijekom povijesti iznenađujuće brzo i lako pometene s političke karte svijeta, pa ni Izrael neće biti izuzetak.

Druga je opcija da nitko ne učini ništa, da sve ostane kako jeste i da genocid postane uobičajeni dio modernog ratovanja. Prihvatljiv svima i isto tako svima dozvoljen, onda kad odluče da se žele proširiti na neke teritorije. A sumnjam da će svijet to prihvatiti, pa je srednjoročno nestanak Izraela izglednija opcija, a kratkoročno će postati „režim parija“ s kojim nitko neće surađivati. Osim Sjedinjenih Država, naravno, ali i to se bliži kraju.