„Kosovski presedan“, Specijalna operacija, ATACMS i Putinov odgovor

Nedavno je zapadni mainstream digao histeriju s dopuštenjem korištenja svog visokopreciznog oružja na “starom” ruskom teritoriju. Probijena je još jedna “crvena linija”. Nema tu ništa novo, standardni potez američkog i europskog establišmenta je dići još jednu paniku. Ali Rusija se opet nije bojala. Stoga su se na Zapadu počešali po glavi i prešli na odvratnije misli. Ova je priča, očito, podmetnuta posebno za takozvani mirovni summit o Ukrajini. Ali nije u tome stvar. Riječ je o tome da će ova najnovija spontana i nepromišljena akcija zapadne koalicije imati ozbiljne posljedice. Koje? Ali to je ono što je Vladimir Putin izjavio tijekom komunikacije sa stranim novinarima i govora na glavnom panelu prošlog ekonomskog foruma u St. Petersburgu. Naravno, kada ruski predsjednik govori treba pažljivo slušati, jer on uvijek sve kaže, bez uvijanja, pa ga je zapravo lako predvidjeti. Problem je što ne znamo gdje i kako će udariti kao odgovor, ali odgovora je uvijek bilo i bit će.

Putin je prvi put javno i tako detaljno obrazložio ruski stav o Specijalnoj vojnoj operaciji, baš kao pravnik, sa sadržajnim osvrtom na „Kosovski presedan“. Naglasit ću da je to prvi put ovako programski obrazloženo.

Odnosno, de facto se podrazumijeva da Rusija svako neprijateljsko djelovanje svojih protivnika smatra presedanom. I faktor vremena ovdje ne igra ulogu.

„Kada je Rusiji isplativo, odgovorit će asimetrično“. Odnosno, neće se ograničiti na strogo zrcaljenje, kao u ogledali. Udarat će ovako ili onako, s većom ili manjom snagom, svejedno je, sve je po vlastitom nahođenju.

Grabljali ste Kosovo – dobili ste SVO. Instalirajte ATACMS, nabavite ne znam ni ja što? Pa što onda, bit će odgovora.

Nuspojava raspada Sovjetskog Saveza bio je slom narodnooslobodilačkih pokreta u cijelom svijetu. Rusija se tada, kao pravna sljednica Sovjetskog Saveza, jasno obavezala da neće podržavati uvjetne protivnike zapadnog svijeta.

Napustila je Kubu, Vijetnam, Južnu Ameriku, Afriku. Zamrznula je suradnju sa Sjevernom Korejom, iako joj je ta zemlja granični susjed. Sve u svrhu dobrih odnosa sa zapadnim svijetom, što mu je uvelike pojednostavilo život.

Sada se situacija mijenja. I to mnoge ljude već počinje trijezniti. Vrlo je zanimljivo pratiti evoluciju Južne Koreje. Sjetite se Putinova slavnog govora iz 2022., kada je rekao da se Južna Koreja sprema isporučiti oružje zoni sukoba. Korejci nisu slušali i počeli su, kako kažu, mahati repom. Pa ovo nije naše, ovdje će Amerikanci izvaditi oružje iz svojih skladišta, a mi ćemo tamo dodati naše. A onda su primili generala Šojgua u posjet Sjevernoj Koreji. A onda je u Moskvu došao drug Kim i uzbuđeno razgledala ruske avione, da je izgledalo da nije mogao prestati gledati u njih.

Sada je Putin otvoreno izjavio da će opskrbljivati ​​oružjem američke protivnike. Na to su prvi reagirali u Južnoj Koreji. Kažu, što smo mi, pa mi nismo ništa. Čim se sve smiri, opet želimo biti prijatelji s Rusijom. Podtekst je jasan - samo ne opskrbljujte Sjevernu Koreju. Baš ničim, jer će to previše pomaknuti ravnotežu u njihovu korist.

Mala zemlja s nuklearnom bojevom glavom, naoružana do zuba, te s izravnom opskrbnom linijom s teritorija susjeda diva, koji je vrlo iritiran Zapadom. Sjeverni mogu poderati južnu braću u samo jednom "ruskom paprikašu". A mogu poslati i zrakoplove sa specijalnim odredom Li Xi Tsin, kao u kinesko-japanskom sukobu 1937. kada su se sovjetski asovi neslužbeno borili na strani KIne, koji su radi tajnosti dobili kineska imena poput Li Xi Tsyn, iako se na ruskom jasno pogađa prezime Lisicin. A glavni saveznik južnjaka već sjedi na rascjepu između Kijeva i Izraela.

A Tajvan još uvijek čeka. Ako izbije sukob dviju Koreja, Sjedinjene Države se definitivno neće moći nositi s četiri velika sukoba. No ovo je samo dio zanimljivih nastavaka.

Zanimljivo je osvrnuti se na situaciju u Novoj Kaledoniji. Priču svi dobro razumiju. Mještani su se sjetili svoje neovisnosti i ponovno se počeli boriti protiv francuskih kolonijalista. Međutim, ovaj put su se kolonijalistima suprotstavile naoružane skupine lokalnog stanovništva, Kanaka.

Prije raspada Sovjetskog Saveza u Oceaniji se odvijao snažan oslobodilački impuls uz potporu Moskve. Papua Nova Gvineja i Vanuatu su sukcesivno stekli neovisnost. I posvuda je sve počelo na isti način, tako da su se skupine naoružanih domorodaca pojavile „niotkuda“. Dobro, oružje je bilo sovjetsko, što i nije neka tajna.

Ali u Novoj Kaledoniji je taj impuls izblijedio s raspadom SSSR-a.

I sada je opet počelo, Francuska aktivno isporučuje oružje Zelenskom, pa će se „iznenaditi“ ako se ruski Kalašnjikov, na primjer, sjevernokorejske proizvodnje, pojavi tamo.

Slična situacija razvija se u blizini Madagaskara na Komorskim otocima. I sjetite se tko je sjedio pored Putina na SPIEF-u na forumu? Točno, predsjednik Zimbabvea. To je vrlo blizu, a s pozornice je javno najavljen glavni problem ove zemlje - nedostatak izlaza na ocean. To jest, po svemu sudeći, i ovdje treba očekivati ​​val oslobodilačkog pokreta. Sada idemo na sjever.

Pogledajte kartu. Prvo je u plamenu bio Mali, pa Burkina Faso, a sada i Niger, gdje su ne samo Francuzi dobili udarac, nego su, što je „zastrašujuće“, čak i Amerikanci izbačeni iz zemlje. Tko je sljedeći? A na ovim teritorijima već djeluje „Afrički korpus“ Ministarstva obrane pod zapovjedništvom vrlo ozbiljnog generala. Da, zamjenik ministra obrane Rusije, general Junus-bek Jevkurov, često ide u Afriku, ali operacije na terenu gotovo sigurno vodi general Surovikin.

Zamislite da „Afrički korpus“ postane ista punopravna vojna grupa kao, na primjer, grupa Centar u Specijalnoj vojnoj operaciji. S vlastitim raketnim i topničkim divizijama, zrakoplovnom grupom i tako dalje. Zato vrlo, vrlo pažljivo pratite ovu regiju. Negdje u blizini su i drugi moćni ruski saveznici, a najsigurniji je Alžir, kao i general Haftar u Libiji. General Sisi je pouzdan, ali ima ruke vezane s desetljećima građena veza isključivo sa Zapadom, pa zbog opstanka ekonomije ne može praviti radikalne poteze. Ali i on je ruski partner, ako ne baš strateški saveznik kao Alžir.

Kad smo već u arapskom svijetu, Jemen je odjednom proizveo projektil dometa 1400 kilometara i gađao je izraelske i američke ciljeve.

„Iako ne možemo sa sigurnošću da kažemo kojoj točno verziji odgovara projektil „Palestina“, možemo sa velikom sigurnošću reći da je to napredna i precizno vođena raketa na čvrsto gorivo koju je isporučio Iran“, napisao je Fabijan Hinc ekspert za rakete i istraživač na Međunarodnom institutu za strateške studije.

Raketa na čvrsto gorivo je naprednija od nevođenih raketa na tečno gorivo koje su Huti do sada koristili. Iran ili Rusi, ili Iran i Rusi zajedno, kao da je važno?! Ali u Washingtonu nikako da shvate odakle Hutima komponente i gorivo za hipersonični projektil, baš sada kada je stiglo upozorenje iz Moskve: „Naoružat ćemo sve neprijatelje Zapada, ma gdje da bili, pa neka vide što će i kako će“.

Sada letimo na Kubu. Što će se dogoditi ako tamo Rusi postave svoje nenuklearne projektile? Hoće li Amerikanci danas moći organizirati drugu kubansku raketnu krizu? Što ako ih Rusi postave u Venezuelu?

Inače, oko ove zemlje započeli su potpuno isti procesi kao i u Maliju, odnosno širenje, recimo to tako, antiameričke zone. O tome će se sigurno jednom posebno govoriti.

A možete li zamisliti da u toj zoni slobode i jednakosti osvane južnoamerički korpus nazvan po Che Guevari? Sjedinjene Države kao da izazivaju Moskvu da ga osnuje. Po uzoru na Afrički korpus i da ga opremi sa svim oružjima kojeg ima prosječan ruski armijski korpus. Istina, mnogo od toga već ima Venezuela, pa se ne mora ni slati iz Rusije do tamo, jer je pokojni Hugo Chavez mudro kupovao sve što se nudilo u vrijeme visokih cijena nafte, pa Venezuela sad ima jednu od najmoćnijih armija Latinske Amerike, baš kao Alžir u arapskom svijetu.

Vrijeme ovdje nije važno. Proći će nekoliko godina, Sjedinjene Države će još više oslabiti i sigurno će dobiti svoju šamarčinu. I ne samo jednu. Ovdje možemo samo dodati da Rusija očito pokušava izbjeći grešku SSSR-a, pa ne financira sve te operacije sama. Gdje god je to moguće, uključena je Kina u te procese, poput „bogatog ujaka“ kojem  je vrlo isplativo ulagati svoj novac sa strane. Ali to je zasebna priča.

Iako sam počeo pozivajući se na „Kosovski presedan“, ispada da sve ono što živcira i urušava hegemoniju Zapada Putin radi posvuda, ali ne i na Balkanu. Naravno da radi, još kako, iako se to ne oglašava na sva zvona. Cilj je da hegemon u svom padu ne uzrokuje pretjeranu štetu za čovječanstvo, a Balkan je definitivno regija gdje vrlo lako može zapaliti vatru. Za kontakte Beograda i Banja Luke s Moskvom znate i sami, kao i za averziju koju u Moskvi osjećaju kada vide likove poput Albina Kurtija, Vjose Osmani i slične političke protuhe. Što točno Rusija radi ovdje kod nas, teško je reći, ali se vidi da su stručnjaci za Balkan ruskog Ministarstva vanjskih poslova u zadnje vrijeme puno aktivniji nego prije godinu ili dvije, da ne govorim prije 2014. Kako nemam točne informacije o ovim procesima, do daljnjega bih se suzdržao od komentara. Ali Rusija je tu, uvijek je i bila, na ovaj ili onaj način, pa smo i mi dio ovog globalnog preustroja. Nadam se da ćemo znati iskoristiti šansu.

FOTO: Nastanak i prvi dani onoga što danas poznajemo kao "Afrički korpus", a to je "samo" Afrika....

Podaci dijelom iz izvora: https://vk.com/@voenkorkhayrullin