General armije Balujevski: „Ne samo Rusija, nego nitko u svijetu nije bio spreman za bitke koje su se odvijale u zoni specijalnih operacija“.
Nema sumnje da će jedan od prvih zadataka Andreja Belousova,
nedavno imenovanog za novog ministra obrane Ruske Federacije, biti organizirati
veliku potragu za odgovorom na glavno pitanje današnjice za oružane snage, te
zemlje u cjelini, a to je pitanje zašto još nema vidljivog uspjeha u borbama u
Ukrajini ? Što i kako treba pod hitno prepraviti, dovršiti ili krenuti
ispočetka da ratna mašinerija konačno počne funkcionirati?
U tom smislu, čini se jednostavno nemogućim zanemariti
analizu onoga što se događa na fronti, objavljenu u ne baš široko poznatom
ruskom online izdanju Army Standard.
U vojnim krugovima autor ovih teorijskih promišljanja ima
najveći autoritet. Bivši načelnik Generalštaba ruskih oružanih snaga od 2004.
do 2008. godine, zatim zamjenik tajnika Vijeća sigurnosti naše zemlje, general
armije Jurij Balujevski .
"SVO je pokazala nedosljednost mnogih prognoza za
razvoj vojnih poslova i zahtijevala ponovnu procjenu uloge i mjesta različitih
vrsta oružja", kaže general Balujevski.
Konkretno, neposredno pred našim očima, visoko mehanizirana
i, kako se činilo, prilagođena najenergičnijim strateškim manevrima, ruska
vojska odavno je prešla na pravi “rovovski rat”. I nije prvi mjesec da se
ofenziva u Ukrajini odvija puževom brzinom. Jako podsjeća na događaje iz Prvog
svjetskog rata negdje kod Verduna ili na Marni.
„Dolazi renesansa pješačke borbe, za koju nakon Drugog svjetskog
rata vojske vodećih zemalja svijeta nisu pripremale ni svoje vojnike ni svoje
časnike” piše general armije Balujevski.
Prema riječima bivšeg načelnika Generalštaba Rusije,
“nastaje novo lice rata, koje je u velikoj mjeri u suprotnosti s dosadašnjim
idejama. Njegove glavne značajke su visoka
disperzija i mala gustoća trupa, oštro povećane sposobnosti za izviđanje i
visokoprecizno gađanje ciljeva u realnom vremenu”.
A zašto sve to? Jer nebo iznad prve crte bojišta u Ukrajini
sada doslovce vrvi od izviđačkih dronova. A bespilotne letjelice kamikaze koje
lutaju pokraj njih smanjuju vrijeme dodijeljeno za visokoprecizno uništavanje
bilo koje neprijateljske mete, pa čak i jednog vojnika, doslovce na minute ili
čak sekunde.
Štoviše. Postaje moguće koristiti bespilotne letjelice za
nanošenje visokopreciznih udara na gotovo bilo koju dubinu. Sve do strateških, stotine
ili čak tisuće kilometara.
Sve to, kao i moćni sustavi upravljanja borbom na taktičkoj
i operativnoj razini, neprekidno funkcionalni sustavi za izviđanje, nadzor i
komunikaciju onemogućili su rano i prikriveno koncentriranje velikih udarnih
skupina za pokretanje odlučne ofenzive, koja je bila neočekivana za
neprijatelja u uskom prostoru. Kao što je bilo, recimo, za vrijeme Drugog
svjetskog rata.
"Svaka koncentracija trupa postaje neposredna meta za
uništenje", navodi general armije.
Tajna koncentracija snaga i nagli manevri više nisu mogući.
Nemoguće je, kao prije nekoliko desetljeća, potajno skupiti nekoliko stotina
tenkova i dvadeset tisuća vojnika na uskom dijelu fronte za proboj. Neće biti
moguće, koliko god se trudili, sakriti njihovo kretanje u prvoj liniji. Ni danju,
ni noću.
Što se tiče borbenih zrakoplova s ljudskom posadom, prema Balujevskom, oni su
tijekom sadašnjeg oružanog sukoba potpuno
inferiorni sustavima protuzračne
obrane u svim smjerovima. Kao rezultat toga, i ruska i ukrajinska posada
"ne samo da su izgubile sposobnost masovnog djelovanja iznad
neprijateljskog teritorija, nego su također bile prisiljene letjeti i bazirati
se s oprezom iznad vlastitog teritorija."
Ali je zato topništvo tijekom Specijalne vojne operacije ponovno
uzdignuto na pijedestal “boga rata”, posebno u okolnostima na prvoj crti bojišta.
Gotovo odlučujući faktor u svakoj bitci, pa čak i operaciji, jeste broj granata
koje su ispalile zaraćene strane.
Konačno su bespilotne letjelice brzo i bezuvjetno osvojile
zračni prostor. Nebo je ispunjeno oblacima mikro-uređaja - helikoptera, FPV
dronova, a lov se pokreće na gotovo svakog pješadinca. Bespilotna revolucija
omogućila je neviđenu transparentnost bojnog polja i počela potiskivati topništvo čak
i u protubaterijskim borbama.
Evo kako privremene taktičke rezultate bitke u Ukrajini u cjelini vidi specijalizirana američka stranica 19 Forty Five .
“Rusija nije uspjela postići strateško ili taktičko
iznenađenje tijekom početne operacije, budući da je nekoliko tjedana ranije viđeno
kako se njezine snage približavaju granici s Ukrajinom. Davno prije 22. veljače
2022. A na vrhuncu ukrajinske protuofenzive 2023., ukrajinske trupe napredovale
su u prosjeku samo 90 metara dnevno.
Jedan od kritičnih problema u oba slučaja bio je taj što je napadače brzo detektiralo više senzora. U najboljem slučaju, to je za njih značilo gubitak elementa iznenađenja. A u najgorem slučaju, čak i u fazi koncentracije ili kretanja na mjesto napada, jedinice su bile podvrgnute topničkim ili zračnim udarima“, piše američki vojni portal.
Tenkovi, kako se donedavno vjerovalo da su glavna snaga
svake veće ofenzive, pred našim očima gube nekadašnju ulogu. Sada su to najčešće
jednostavno oklopna “kola za topove”, slikovito se izrazi poznati ruski vojni
analitičar, umirovljeni pukovnik Viktor Murahovski , bivši zapovjednik
tenkovske pukovnije.
Sada u Ukrajini nitko niti ne razmišlja o masovnoj upotrebi
tenkova. Barem u sastavu bataljona ili puka. Danas je bilo koji tenk u borbi na
teritoriju ove davno rasparčane bivše sovjetske republike pretvoren u još jedno
konvencionalno oružje podrške pješadiji. Kao obična i manje oklopljena
samohodna topnička jedinica. Stoga se na ratištu u Ukrajini tenkovi rijetko
pojavljuju u broju većim od voda.
I opet - zašto? To je zato što su obje zaraćene strane u
zoni SVO odavno osigurale neviđenu “transparentnost” bojišta i najviši stupanj
svijesti o bilo kakvim značajnijim promjenama na njemu na suprotnoj strani linije.
Zato se naš ruski na položaje Oružanih snaga Ukrajine posvuda izvodi
pojedinačnim borbenim vozilima i malim jurišnim skupinama od 3 do 10 boraca. A
ono što se događa na cijeloj liniji borbenog dodira s obje strane bolno
podsjeća na staru vojnu šalu o “dugo i žestokoj borbi za šumarevu kolibu”.
Ako pokušamo generalizirati sve što je rečeno, koji bi trebali
biti prvi zaključci za Oružane snage Ruske Federacije u takvoj situaciji?
Ako je sve ono što se još uči u ruskim školama i akademijama
prevaziđena prošlost, vjerojatno bi trebalo brzo napraviti reviziju vojnih
znanstvenih knjižnica i nemilosrdno izbaciti sve zastarjelo iz njih, poput
knjiga o teoriji strateških ofenzivnih operacija razvijenih još u SSSR-u.
Za one koji ne znaju, tada su frontama dodijeljene ofenzivne
zone širine 200-300 km. U zoni svake fronte planirana je jedna ili više dionica
proboja ukupne duljine ne veće od 50 km, na kojem su bile raspoređene jake
udarne skupine kopnene vojske i avijacije. Armije prvog ešalona dobile su
ofenzivne zone širine 40-50 km i više. Područja proboja su bila do 20 km, a
borbene zadaće dodijeljene su dubini do 200 km.
Dakle, borbe u Ukrajini već nisu ostavile kamen na kamenu od
ove teorije. U slučaju velikog rata, za postizanje odlučujućih ciljeva, ruska
vojna znanost će svakako morati razbijati glavu oko nečeg sasvim drugog. I
realnije danas.
Priznanje te činjenice, pak, pred vođama u Generalštabu
Rusiju nameće, po svemu sudeći, važno praktično pitanje i zašto je Rusiji potrebna
1. gardijska tenkovska armija, stvorena nedavno, 2016. godine, neposredno nakon
nastanka najoštrije krize u Ukrajini i jedina u Europi?
Uostalom, zašto su je formirali prije osam godina i stavili
u službu oko 800 tenkova i drugih borbenih oklopnih vozila? Što je uopće
tenkovska armija i koja je njena borbena namjena?
Na temelju pobjedničkog iskustva iz Drugog svjetskog rata,
teoretski je svaka tenkovska armija mobilna prednja skupina, namijenjena
uglavnom za brzi razvoj operacije na velikoj dubini nakon što je pješadija probila
glavnu crtu neprijateljske obrane.
A onda tenkovi moraju uništiti pozadinu neprijatelja koji se
povlači, gusjenicama zdrobiti njegove rezerve i posijati paniku. Idealno je
zatvoriti kliješta okruženja oko njegovih ne još potpuno poraženih skupina.
Upravo tako je Rusija pobijedila u Drugom svjetskom ratu. Kako
bi se ovaj hrabri plan odmah proveo u slučaju velikog rata, Generalštab Rusije
je počeo formirati svoju novu glavnu udarnu snagu s najboljim divizijama,
brigadama i pukovima na zapadnom ratištu.
“Svrha ovih formacija je probiti obranu NATO snaga, okrenuti
se i uništiti sve što im se nađe na putu. Ove formacije mogu brzo i učinkovito
provoditi sveobuhvatne kopnene operacije. Prije mnogo godina udahnut im je novi
život, opremljeni su novom opremom, tako da su maksimalno odlučni u pobjedi”,
komentirao je u inozemstvu ove hitne transformacije poznati vojni analitičar
Scott Ritter, bivši inspektor UN-a za oružje ruske vojske.
I doista, na papiru je ideja o 1. tenkovskoj armiji izgledala
prilično prijeteće. Činilo se da ništa neće spriječiti tu moćnu oklopnu šaku da
skoro u trenutku presiječe Ukrajinu na dva dijela udarcem negdje iz Hersonske
ili Zaporoške stepe, recimo uz Dnjepar sve do Sumija, Kijeva ili Čerkasija.
Kad bi se to moglo postići, ukrajinske oružane snage bi
odavno nestale u masi velikih i malih operativnih okruženja, kolokvijalno
nazvanih "kotlovi". Ali ukrajincima se ovako nešto nigdje nije
dogodilo.
Ako govorimo o "kotlovima", onda se s malo
rastezanja možemo sjetiti jedinog, onog u Mariupolju. Gdje su ruske snage u
proljeće 2022. godine, prema procjenama ruskog Ministarstva obrane, u
ruševinama Azovstala uspjele opkoliti do 8,5 tisuća ukrajinskih vojnika i oficira.
Od kojih se do 4,5 tisuća naknadno predalo.
Međutim, „ Mariupoljski kotao" nije bio posve dovršen.
Zato što su se jedinice Ukrajine koje su ušle u njega namjerno povukle u
katakombe Azovstala, nadajući se da će teritorij goleme tvornice pretvoriti u
prvu ukrajinsku "tvrđavu". To što nisu uspjeli je druga stvar.
Ali ako u dvije i pol godine neprekidnih borbi u Ukrajini ruska
"oklopna udarna šaka" nije uspjela ostvariti niti jedan duboki proboj
na frontu, postavlja se pitanje nije li uloženo puno truda i novca prije osam
godina za formiranje 1. gardijske tenkovske armije? Koja se bori, naravno,
junački, ali ne ostvaruje primarnu zadaću – da zdrobi neprijatelja.
Na bojnom polju ona se praktički ne razlikuje od bilo koje
konvencionalne kombinirane armije, a i bori se na isti način pored njih, rame
uz rame?
Ako je tako, zar ne treba priznati da od stvaranja “udarne
šake” nije bilo ništa i da gledamo moderno, nikad ranije viđeno ratovanje koje
traži sasvim druge taktike. Da, tenkovi će ostati na bojnom polju i dalje su
nezamjenjivi, ali baš kao što je kod Berdičija spržen cijeli ešalon Abramsa,
kao što od svih Leoparda gotovo da nema nijednog na bojnom polju, isto tako se
može reći i za ruske tenkove, koji imaju veću stopu „preživljavanja“, ali onih
nekoliko puta kada su formirali veće kolone, našli su se pod teškim i ubojitim
napadima.
No, ako je i laicima to jasno, jasno je i vodećim ljudima
ruske vojske, pa ćemo brzo svjedočiti posve novim taktikama za uspješno
okončanje zadanih ciljeva ove Specijalne vojne operacije.

Razvoj i nova struktura pješačkih jedinica koje moraju imati sve, od snajperista, jurišnih specijalaca za prodore do izviđača ( ovaj puta sa izviđačkim dronovima ) te jedinice sa ofanzivnim protupješadijskim i protuoklopnim dronovima. Sada se pojavila i pješadijska elektronsko-ometajuća zaštita koju nose dva vojnika a stvara zaštitnu kupolu 300 m , za sada. Za Kineze dobra vijest jer će imati puno vojnika. Za Ruse i Amerikance loša vijest. Rusima tenkovi nisu više toliko korisni a Amerikanci mogu zaboraviti bilo kakvo ozbiljnije kopneno ratovanje gdje se mora angažirati pješadija. Oni će tražiti proxy vojnike iz drugih država da ginu za njih više nego ikada (radili su to oduvijek) ali sumnjam da će ih naći u državama EU-a. Eto, uspjeli su to u Ukrajini ali nakon nje teško da će biti novih kandidata. Ameri i NATO mogu samo pokušati nešto iz zraka ali kad se protuzračna obrana raznih država omasovi neće moći ni to. Pješak, dobro obučen, opremljen, hrabar i dobro vođen (bez ikakvih ekstremista !!!) je stari-novi kralj ratišta.
OdgovoriIzbrišiŠto to znači za SVO? Pa Rusija će nadjačati Ukrajince jer je brojnija a podjednako motivirana.
Što to unači za bliski istok ? zraelci su isto stradali ako se ikada arapi malo srede. Zračne kampanje im propadaju a Iran može oformiti znatno brojniju pješadijsku vojsku.
Što to znači za svijet ? Raste eksponencijalno opasnost od nuklearnog rata jer se države koje ne žele da im ginu vojnici mogu samo tako obraniti ili napadati.
Od pantivjeka su se izmisljala niova oruzja za vodjenje ratova, mislim da je to grana koja je imala navise inovacija u istoriji i koja je donekle pogurala razvoj drustva. U I WW izmisljeni su avioni i tenkovi ali jos uvijek je pjesadija i artiljerija imala prevagu. U II WW tenkovi si nasli ogromnu primjenu jer su postojali samo vuceni protivtenkovski topovi. I avijacija je imala veliki napredak pogotovo bombarderi, tek su se pojavljivale rakere V1 i V2, a Rusi su masovno koristili kacusu. Dok su njemci razvijali pormornice, amerikanci su razvijali nisace aviona. Amerikanci su nastavili razvoj avijacije i nosaca aviona a Rusi raketa u ratu izmedju Izraela i Egipta 1973 godine, avijacija je dozivjela totalni poraz od ruskih SAM-ova pa se mislilo da nema buducnosti.
OdgovoriIzbrišiRazvoj oruzja nastavljen je na ovim pretpostavkama iako Amerokanci u zadnjih 60 godina (od Vjetvama) nisu vodili nekakav ozbiljan rat, samo su pljuckalisa visine. Sa druge strane SSSR je u Afganistanu jako uspjesno koristio helikoptere (posebno MI24) i oklopne transportere.
Sve ovo se sada pokazalo kao zastarjelo (da ne spominjemo padobrance i mornaricku pjesadiju koja moze biti koristena kao konjica.
Filozofija Engleza u razvoju tenkova uvijek je bila da posluzi kao samohotka (odnosno dojde do nekog mjesta ukopa se u puca jao top). Postavlja se pitanje zasto onda razvijati tenkove? Tenk ima repativno "slab top 120 i 125 mm), dovoljna je samohotka D30.
Razvoj tenkova ce neminovno (po meni) slijediti pravac aktivne i autonomne odbrane sa ID, i ne bih rekao da predstavljaju proslost, jednostavno treba napraviti korak naprijed u razvoju kratkodometnig raketa i minijaturiziranih dopler radara. Rusija je dosta zanemarila artiljeriju, jer joj je uvijek bio biran broj a ne tacnost i domet. Zapadni topovi imaju domet do 70 km a Krasnopolj 25 km. Tacno je da su razvili top Koalicija sa dometom 80 km, ali je jos nismo vidili na ratistu. Rusi imaju raznorazne bacace raketa od 80 do 300 mm, ali je HIMARS jos uvijek tacniji od njih.
Razvoj dronova ima jedan problem a to je sto ga neophotno vodi covjek (taj problem jos nije rhesen sa ID). Ali iskustvo je pokazalo da poslije mjera dolazi razvoj protivmjera.
Toliko za sada.
Možete objasniti
OdgovoriIzbrišišta je ID?
Hvala za sada.
Greska u kucanju IT
IzbrišiPostoji stara izreka "Generali se uvijek spremaju za prošli rat"! Odnosno, svaki sledeći rat je na licu mjesta, morao da osmisli samog sebe. Tako je i sada. Pobijedit će snalažljiviji i spremniji na žrtve, stim što će nauka i sposobnost industrije, sada morati da rade višestruko brže nego prije.
OdgovoriIzbrišiBG964 - sjajna izreka " Generali se uvijek spremaju za prošli rat ". :)
OdgovoriIzbrišiJa ne podcenjujem tenkove ali sve vreme ove borbe u Ukrajini sam tvrdio da je učinak tenkova u njoj drugorazrednog značaja. Sva ta poređenja tenkova, Nemačkih, Američkih, Engleskih sa Ruskim tenkovima su po meni potpuno beskorisna jer u najvećem broju slučajeva zapadni tenkovi, kakvi god bili, teško da će se sudariti sa Ruskim tenkovima. Neće ni stići do njih jer će završiti u minskim poljima, biti uništeni dronovima, raketama iz svih mogućih lansera ili aviona koje neće ni videti. To se u praksi i dokazalo a težište je koliko na artiljeriji toliko i na sistemim PVO i sitemima za elektronsko ometanje a eventualno i na onima za ometanje ili uništavanje satelita.
OdgovoriIzbrišiPozdravljam odluku autora da objavi ovaj tekst, koji dobro odstupa od nekih dogmi koje ovdje dominiraju, a to je da nema da se nešto nije moglo, nego samo nije htjelo ili željelo u datom trenutku. Svi koji dovode u pitanje u najmanju ruku zbunjujuće pojave koje ostave za sebe stotine mrtvih bivaju označni kao defitisti, naivci, nestrpljivci ili šta-ti-ja-znam, ukratko - oni koji ne sagledavaju genij ruskog rukovodstva (vojnog i civilnog) te da od drveća ne vide šumu.
OdgovoriIzbrišiTako da smatram ovaj tekst jednim nužnim osvježenjem na inače vrlo dobrom portalu (blogu) gdje je većina događaja dobro prepoznata i opisana, pogotovo ukoliko uzmemo u obzir medije gdje dominiraju proukrajinski stavovi, što je na nivou potpune kolektivne hipnoze i maštarije koja se graniči sa patologijom.
Svako dobro autoru i čitateljima.
Putin je danas opet dao uslove za prekid rata ..Isti su ekspresno odbijeni..
OdgovoriIzbrišiZnači nešto će se opet pokrenuti...
Sto se tice tvrdnje da se ovaj rat pretvorio u rovovski rat tipa I WW, tu se ne slazem, jeste da se grade rovovska utvrdjenja (gradila su se i u II WW), ali to je sve zbog ruskog sporog napredovanja. Treba napomenuti da su Ukrajinci dosli tek do prve Surovkinove linije, koja je gradjena kada Rusija nije imala dovoljno osoblja i snage za dugotrajno ratovanje.
OdgovoriIzbrišiKako je pokazala upotreba Kindzala cak i dubina od 60 m ne znaci nista a kamo li rovovi. Rusi koriste planirajuce bombe dometa do 70 km i Ukrajinci ih ne vide (zato sto nema raketni motor, iako su poceli i te praviti), americke planirajuce bombe imaju domet preko 170 km, ali imaju raketni motor i Rusi ih obaraju.
Sto se tice rovovskog rata, rovovo se apsolutno mogu unistiti ili napraviti prolaz kroz njih sa tapet bombardovanjem klizecig bombi, ali za to se ne moze koristiti SU34 ili TU22, nego teski bombarderi koji su u stanju da izbace istovremeno 20 pa i vise bombi, teren bi bio preoran a za prelaz preko njega trebaju gusjenicarska vozila.
Da se ponovo vratim na temu tenkova. Prvi tenk sa kompozitnim oklopom je napravio Staljin 1933 (meni se cini) ali se bio raspao. Ni ovi novi kompozitni oklopi nisu se bolje pokazali. U Siriji je pokazano kako tenkovi sa elektronkim smetnjama skrecu Americke protivtenkovske rakete, svaki tenk je opremljen sa simnom zavjesom s tim da su Rusi u dimnu zavjesu stavili AL djelice koji smetaju elektronici, Protivdronske resetke su jedno trenurno paljativno rjesenje, Konacno rjesenje predstavlja radar i automatsko obaranje bilo teskim mitraljezom ili kratkodometnim raketama (da ih moze vise stati, T14 ima prednosti jer je kupola bez osoblja.
Sto se tice nagaznih mina, koje nisu od metala, tu bi se mogao iskoristiti geo radar sa vjestackom inteligencijom.
Eto ja mislim da tenk nije mrtav kao sto ni avion nije bio mrtav 1973,
Ovo ispada rovovski ratovanje jer je podjednak broj vojnika i podjednaka tehnika i oprema. Da nemaju Rusi prevlast u zraku fronta bi stajala, ovako puzi. Pješak je opet glavni igrač i treba ga biti što više. Mogući su u duboki i brzi prodori ako je prevlast u brojnosti velik, naravno uz adekvatnu opremu i tehniku. Skoro ko nekad kad su pješaci sa sjekirama i mačevima jurišali.
OdgovoriIzbrišiNešto će sigurno krenuti , nije dzaba dao uslove za završetak rata..
OdgovoriIzbrišiKako su iste odbili , mada Lavrov još čeka , Rusija nema druge opcije do kapitulacije Nato u ukrajini...
To je jedino moguće na osnovu postavljenih uvjeta , tek kapitulacijom ispunili bi se traženi uvjeti..
Sad šta če da urade , kakve vojne operacije , vidjećemo baš jako brzo ..
Samo ako Rusi imaju "iza Urala " skriveno 300-400 000 dobro obučenih i opremljenih vojnika i tehniku koja ih prati.
IzbrišiKOPAJU SE TUNELI. DA SE IZBJEGNU DRONOVI I ONO ŠTO IDE UZ TO U BORBI NA KOPNU. IMA DA SE BORE KO AMERI I VIJETKONG U VIJETNAMU. NE NAPREDUJE SE ZBOG OVOGA MODERNOG DANAŠNJEG NAORUŽANJA. KUCAJTE NA PRETRAŽIVAČU KO JE BIO BASIL ZAHAROFF. ČOVJEK PRODAVAO NAORUŽANJE SVAKOME. DA SPOMENEMO UMJETNIKA DA VINČIJA. DA VINČI JE PRIJE SVEGA JOŠ U 15 STOLJEĆU BIO UMJETNIK KOJI JE CRTAO ORUŽJE. KAKO BI TO TREBALO IZGLEDATI. JOŠ TADA JE NACRTAO TENK, AVION ITD...15 STOLJEĆE BAJO MOJ. NADAM SE DA BABIĆ NEĆE OVO OBRISTATI JER MU NE ODGOVARA. POZDRAV.
OdgovoriIzbriši