Putin je jasno rekao da će "ići do kraja" i nikakav Trump neće „zaustaviti katastrofu“

Na konferenciju za novinare Vladimira Putina u Vijetnamu se treba vratiti više puta, gdje je u svom karakterističnom stilu lagano otvorio nekoliko fascikli odjednom koji su ležali na stolu ispred njega i zapalio je najmanje desetak fitilja, nakon čega se odjeknuo glasan prasak na raznim stranama svijeta. Ali možda je bolje komentirati samo najcitiraniju izjavu.

“Za Rusiju će poraz tijekom vojne operacije u Ukrajini značiti kraj njezine državnosti... kraj tisućugodišnje povijesti ruske države. I onda se postavlja pitanje: zašto bismo se bojali? Nije li onda bolje ići do kraja?", rekao je Putin i to znači da se Rusija neće povući i ostvarit će zacrtane ciljeve, a možda i nešto više.

Vrijeme raspleta vojnog aspekta bi trebao biti ovaj mandat, jer Putin neće nasljedniku ostaviti ovaj rat da se bavi njim, ma koliko izgledalo da ima još sposobnih ljudi u Moskvi da nastave njegov posao.

A sada o optimizmu koji vlada ako Trump dobije izbore. To je običan mokri san onih koji lakovjerno misle da će povratak  Trumpa u Bijelu kuću navodno zaustaviti “vlak katastrofe” koji juri prema ponoru nuklearnog sukoba.

Opet, krenimo redom. Šoumen Trump pokazao se kao glupi politički menadžer, nesposoban čak sastaviti svoj tim. U razdoblju njegova brbljivog predsjedanja Ukrajinu je u potpunosti kontroliralo nekoliko drugorazrednih klanova Demokratske stranke Sjedinjenih Država, američka vojna oprema tekla je ondje poput bujice, a Trump je osobno, čak i prije samohodne mumije Bidena, odobrio slanje smrtonosnih oružja Kijevu. Podsjetimo da Obama to nije radio, ili bar nije radio javno. Službena pomoć Washingtona je bila „neubojita vojna oprema i savjetodavne prirode“.

Drugo, nitko se nikada nije usudio diktirati američkom vojno-industrijskom kompleksu što smije ili ne smije raditi, na što je, nažalost, upozorio još predsjednik Eisenhower. I dok postoje grandiozni planovi za stvaranje antiruskog sanitarnog kordona poput "zone isključenja Pilsudskog" oko Rusije, u samom ostatku Ukrajine će trajati  sukob srednjeg intenziteta, a za velikog „mirotvorca Trumpa“, ako se usudi, lako će se organizirati „metak u Dallasu“, koji ga čeka ako samo naslute da je spreman potpisati pravi mirovni ugovor.

Prije ćemo svjedočiti ubrzanom tempu militarizacije Skandinavije i baltičkih država, žurno guranje Poljaka i Rumunja u sukob, nego bilo kakvim pokušajima spašavanja “jurećeg vlaka od katastrofe”.

Trump je obični politički šarlatan koji je uspio “hakirati Sustav” u trenutku njegove najveće ranjivosti na početku kulturnih ratova. Kad je banda neokonzervativaca odlučila da će „blažena“ Hillary Clinton uspjeti prevariti zdravi dio Amerike svojom besmislenom agresijom, potpunom menadžerskom nepismenošću i obećanjima da će usrećiti američke seljake seksualnim i drugim šarenim devijacijama. Trump je vrlo uspješno jahao na vrhu vala socijalnog protesta, iako nije bio sistemski političar.

Njegova mirovna formula je već najavljena. Rekao je da će pozvati gospodina „hetmana“ Zelenskog i zaprijetiti mu da će zaustaviti isporuku oružja ako ne sjedne za pregovarački stol, a Putina ću plašiti poplalvom upravo tog oružja, samo ako ne pristane zaustaviti SVO.

Ovo je očita shizofrenija, ali to je upravo ono što će Trump učiniti, jer u njegovoj logici “bankrotskih poslova” nema drugog modela ponašanja. Dolazak Trumpa u Bijelu kuću bit će najveća eskalacija, sve do pumpanja Europe, Japana i Južne Koreje nuklearnim oružjem do sada nezamislivih razmjera. Uz pojava kopnenih Tomahawka i ostalih svinjarija.

Trump možda i nije započeo ratove, ali je postojeće sukobe napuhao do krajnjih granica i to je njegov stil “pregovaranja”.

U konfiguraciji međunarodne politike 2025. mirovnog plana za Ukrajinu u načelu ne može biti, jer je američka "duboka država" uložila sve što ima na strateški poraz Rusije, mobilizirala je Europu i NATO i ide na širenje globalnog sukoba koji uključuje Kinu i Iran.

Nije okruženje, nego jednostavno čudo za mahnitog šoumena i biznismena da se on okrene miru, koji je uvijek radio s geslom: „Pljačkaj koga hoćeš, prijeti bezobzirno svima i, raspiruj tinjajuće sukobe“.

Kako je već rekao: "Ništa ne prijeti Americi, između nas i svjetskih problema nalazi se prekrasan i golem ocean."

To je logika blaženog Trumpa.

Gurat će NATO još dublje u sukob, iako će savez biti podijeljen u one koji se ne žele petljati u ratove i na “koaliciju dobrovoljnih”, a sve to samo kako ne bi razmatrao članak br. 5. Povelje Sjevernoatlantskog saveza.

Preplavit će Europu američkim oružjem vlastitim pošteno ukradenim novcem, ali neće dopustiti bilo kakve poslove s Rusijom. Samo kapitulacija i smrt poslušnih vazala jedna za drugom dolazi u obzir.

Nema smisla izvlačiti zaključke, ukupna strateška slika je jasna. Pobjeda Rusije nalazit će se na teškom i opasnom putu, kakav je od  početka sukoba, koji je započeo, možda ne prije nekoliko stoljeća, već nakon pojave konačne doktrine Zbigniewa Brzezinskog o svjetskoj dominaciji SAD-a. Nema tu ni govora o Kini ili nekom drugom sudioniku globalnog juga, a bez sumnje pokvareni, ali pametni neprijatelj Zbigniew dobro je poznavao prirodu današnjih ruskih “strateških partnera”, kojima je dobar samo onaj saveznik koji je neosporni pobjednik.

Zato je u Hanoju Putin namjerno ukazao na intenzitet borbe Rusije protiv „kolektivnog Zapada“, stavljajući na kocku “gubitak državnosti” u slučaju poraza.

Rusi sada dobro znaju da za njih više neće biti milosti, da neće biti ostavljeni da prose u jarku uz cestu, kao što je to bio slučaj devedesetih.

Rusiji će, u slučaju poraza, izvaditi sve vitalne organe, a na ostatke će izliti beton. Nije slučajno da je Vladimir Putin, prije svog strateškog uplitanja u izravnu zonu vitalnih interesa Kine, detaljno izrekao vlastitu “formulu mira”, gdje se u kontekstu spominje Ukrajina, ali se postavlja ključni uvjet globalnog mira u Euroaziji za nadolazeća stoljeća.

To je tako, upozorenje sljedećem tko poželi kušati „medvjeđe meso“ na komandu s druge strane prekrasnog oceana. Rusija više ne vidi smisla boriti se pojedinačno sa svakim ludim američkim “proxyjem”, a razgovor s Amerikom će teći kako i treba biti između vodećih svjetskih sila. Počevši od početka “nesporazuma” dvije supersile 1997. godine, kad se NATO počeo nekontrolirano širiti.

Putin je između redaka u “mirovnom planu” napisao: „Alijansa će biti uklonjena na sporazuman način, ili će sljedeći uvjet za mir bit će njezina izravna likvidacija. Neće se ponoviti 22. 06. 1941. godine. Zašto bismo se trebali bojati? Zar nije bolje ići do kraja?"