U 10 godina je Ponzijeva shema američkih financija došla do točke pucanja - I što sad...?

Iako i dalje ima onih koji vjeruju medijima kao što su Bloomberg, WSJ, Financial Times i ostalim nekada uglednim medijima koji su se pretvorili u tabloidno smeće, situacija je tako jednostavna da se može napraviti usporedba s poznatom Ponzijevom shemom, a ne postoji način da se obuzda i spasi piramidalni sustav.

Financijski komentator i pionir bitcoina Max Kaiser izvorno je izgovorio ove jednostavne, ali duboke riječi o piramidalnom sustavu.

Piramidalna shema je neodrživa prijevara koja se, kako bi održala svoj rad, oslanja na kontinuirani priljev novog i sve više novca. Shema se urušava ako se protok novog novca uspori ili smanji. I to je napravljeno s početkom 2015., iako su Kinezi potrebu dedolarizacije svijeta objavili u listopadu 2013.

Danas je priljev novca iz inozemstva puno manji, dolarske obveznice moraju kupovati bankari koji drže FED, jer bi se sve urušilo, a sve manje zemalja koristi dolar i u globalnoj trgovini i u svojim rezervama. Nije uopće potrebno da to smanjenje padne na nulu. Dovoljno je i ovih 20-30%, ako se ne varam, koliko je pao udio dolara u globalnoj trgovini.

Mnogi vjeruju da Federalne rezerve upravljaju nečim što je slično divovskoj Ponzijevoj shemi.

To je zato što su opscena potrošnja i vrtoglavi dug američke vlade dosegli kritičnu točku kada će se cijeli sustav urušiti, osim ako FED ne nastavi upumpavati sve veće količine novog „helikopterskog“ novca u sustav. Ali za taj se novac mora izdati obveznica i opet se povećava dug.

Državna potrošnja je glavni uzrok problema. No, američka vlada ne može niti usporiti stopu rasta potrošnje, a kamoli je smanjiti.

Najveći trošak američke vlade su tzv. „beneficije“. Malo je vjerojatno da će ih ijedan političar smanjit ili ukinuti.

Naprotiv, očekuje se da će nastaviti rasti kad posljednji „baby-boomeri“ 2031. godine budu odlazili u mirovinu.

U najnestabilnijoj geopolitičkoj situaciji od Drugog svjetskog rata, takozvana obrambena potrošnja vjerojatno neće biti smanjena. Umjesto toga, gotovo će se sigurno povećati.

Zajamčeni dohodak je univerzalna kategorija za različite vrste socijalnog osiguranja. Također je malo vjerojatno da će se to rezati.

Napori da se smanji potrošnja savezne države bit će besmisleni, osim ako rezovi zajamčenih prava, nacionalne obrane i socijalnog osiguranja ne postanu politički prihvatljivi.

Ali to je nemoguće, jer je svijet financija vrlo okrutan, pa čak i ako se radilo o nekada najmoćnijoj valuti svijeta, globalna financijska oligarhija vidi što se događa i da su čak i arapske zemlje odustale od dolara, a sve to, uz napore zemalja skupine BRICS i njihovih partnera, dovelo je do situacije da troškovi kamata na američke obveznice vrtoglavo rastu.

Troškovi federalnih kamata nedavno su po prvi put premašili 1000 milijardi dolara i brzo rastu. To znači da troškovi kamata već premašuju izdatke za obranu i sve ostalo u proračunu osim socijalnog osiguranja, koje će također vjerojatno uskoro premašiti.

Američka vlada, koja ne kontrolira FED, već sa Središnjom bakom Sjedinjenih Država „koegzistira“, zapravo je u fazi u kojoj se nalaze ljudi koji su se zadužili kod kamatara i mole Boga samo da negdje skupe iznos za kamatu, a glavnicu ionako nikada ne će vratiti.

FOTO: Rast kamata na dug i obveznice američke vlade koji je ove godine dosegao oko 1100 milijardi dolara

Troškovi servisiranja duga, što se čini kroz plaćanje kamata, zauzimaju velik dio proračuna, tako da manje novca ostaje za ostale troškove. To znači da država mora posuđivati ​​sve veće iznose kako bi održala osnovne funkcije.

Situaciju pogoršava činjenica da što se više američka vlada zadužuje, to su veći troškovi kamata na savezni dug, što je prisiljava da se još više zadužuje.

Posuđivanje novca za servisiranje duga točka je infleksije u dužničkoj spirali, a SAD se nalazi na toj točki.

Evo sažetka s proračunom.

Potrošnja nema kamo osim rasti. Ali nemojte računati da će povećanje prihoda nadoknaditi ovo povećanje troškova. Čak i kada bi se porezne stope podigle na 100%, to ne bi bilo dovoljno da se zaustavi rast deficita i duga za njegovo financiranje.

Istina je da što god se dogodilo, dug neće prestati rasti. Ne namjerava čak ni usporiti. Dug eksponencijalno raste.

Jedini način na koji se američka vlada može nastaviti financirati jest da FED stvara sve veću količinu „helikopterskog“ novca, što je sinonim za stvaranje novca ni iz čega. To su godinama radili i još uvijek rade da upumupavaju novac u „zombi korporacije“, koje su zapravo gubitaši, ali su prevelike i prejaki brendovi da bi propale. Isto se radilo u vrijeme koronavirusne pandemije, kada su u Washingtonu svakih par mjeseci bacili u sustav nekoliko tisuća milijardi dolara, inače bi došlo do pobune i eskalacije nasilja u američkim gradovima. Ima još primjera gdje se posezalo za ovim modelom, ali su ranije sve zemlje svijeta kupovale američke obveznice, držale ih kao rezerve i koristile su dolar kao sredstvo plaćanja. Danas to više nije slučaj. Zemlje se rješavaju američkih obveznica, pa je Kina sa 1100 milijardi porftelj srezala na nekih 745 milijardi, ali na to uzima pristojne kamate, pa nema kud žuriti. Rusi i nemaju dolare, a Arapi su baš ovih dana objavili smrt „petrodolara“ i sada naftom trguju za bilo koji valutu. U Šangaju se sve može zamijeniti za juane ili za zlato, a Arapi su poznati kao dobri trgovci, pa će između američke obveznice i dolara bez pokrića ipak uzeti bilo koju valutu, a kina će im za malu proviziju, iako značajnu po količini transakcija, to pretvoriti u juan, zlato, možda i euro, ako baš insistiraju. Imaju i toga…  

Istina, teoretski Fed može osigurati više sredstava za snižavanje kamatnih stopa, ali će rastući troškovi kamata dovesti  do bankrota američke vlade i s time srušiti cijelo gospodarstvo temeljeno na dugu.

Ukratko, FED mora tiskati sve više i više krivotvorenog novca ili će se sustav urušiti.

Ludwig von Mises, kum austrijske ekonomije slobodnog tržišta, sažeo je   dilemu koja opsjeda FED: “Ne postoji način da se izbjegne konačni kolaps  uzrokovan kreditnom ekspanzijom. Jedina alternativa je hoće li kriza nastupiti ranije kao rezultat dobrovoljnog odustajanja od daljnje kreditne ekspanzije ili kasnije kao konačni i potpuni kolaps monetarnog sustava.”

Američka vlada neće dobrovoljno "odustati od kreditne ekspanzije", kako je to rekao Mises, jer Washington ovisi o izdavanju sve većeg duga kako bi platio sve veće troškove socijalnog osiguranja, nacionalne obrane, mirovinskog osiguranja i kamata na federalni dug.

Kao što Max Kaiser jezgrovito kaže: "Ne možete obuzdati piramidalnu shemu."

To znači da je njihov jedini izbor deprecijacija američkog dolara za sve veće iznose sve dok, kako kaže Mises, "ne dođe do konačne i potpune katastrofe monetarnog sustava".

Zbog toga je ekstremna deprecijacija valute neizbježan rezultat dužničke spirale.

Sve ostalo je brbljanje. Zapravo, možda i ne bi bilo da je svijet još u ranim '90-ima i da je dolar jedina valuta na svijetu. Čak je i pojava eura bila neugodna za FED, dok su japanski jen i britansku funtu nekako tolerirali.

Ali danas, kada je, nakon eura, svijet preplavio juan, a stvoren je i paralelni sustav onome iz Bretton Woodsa koji usisava sve više novca iz globalnih financija, sa sigurnošću možemo reći da su sve opcije koje se nude kao „spasonosne“ za američki financijski sustav obične brbljarije.

Michael Saylor je uhvatio bit situacije kada je rekao: “Put u ropstvo je raditi eksponencijalno više kako bi se zaradila valuta koja postaje eksponencijalno slabija. Vjerujem da će neobuzdana deprecijacija valute biti najvažniji investicijski trend ovog desetljeća i da će uništiti većinu ljudi. Najgore od ovoga moglo bi se dogoditi uskoro,... i neće biti lijepo. To će dovesti do ogromnog prijenosa bogatstva od štediša i običnih ljudi do parazitske klase – političara, središnjih bankara i onih povezanih s njima. Bezbroj milijuna ljudi kroz povijest bili su financijski uništeni ili, još gore, jer nisu uspjeli ispravno sagledati širu sliku kada su njihove vlade bankrotirale.“

Da, postoji mogućnost da američka vlada “restrukturira ekonomiju“ i krene proizvoditi i prodavati dobra, ali su se oni odavno opredijelili za „usluge“ i da im to bude glavni izvor „prihoda“. Ali usluge sada nude svi, a Kina sve nudi povoljnije i kvalitetnije, tako da su Amerikanci izgubili monopol. Industrija, poljoprivreda, građevinarstvo i ostalo što spada u realni sektor, to je sve zajedno u Americi ne čini 20% BDP-a, dok ostali i dalje proizvode i bogate se radom.

FOTO: Američki BDP po sektorima iz 2011., a isti je i danas

Americi bi trebao jedan brzi i pobjednički pljačkaški rat, ali koga napasti? Razmišljali su o napadu na Iran, Venezuelu, da ovladaju Sahelom za vrijeme Trumpa, koji je uvećao proračun američkom korpusa AFRICOM, ali su ih iz tih zemalja istjerali Rusi.

Ostaje samo posljednja prilika, a ona je veliki globalni sukob s kojim bi se „resetirale financije“ i izašlo iz ove spirale, jer ne postoji nijedan drugi način da se obuzda i spasi piramidalni sustav kojeg su stvorili u Washingtonu.

No, svatko razuman zna da poslije Trećeg svjetskog rata, uz upotrebu svih arsenala, ne bi ni bilo financijskog sustava. Ni američkog, ni globalnog. Valjda toliko razuma imaju i američki bankari i političari, iako praksa govori suprotno, pa samo iz tog razloga treba biti oprezan, uz određenu dozu straha da im ne padne na pamet da „stvari dotjeraju u red“ baš kao u vrijeme kriza koje su dovele do Prvog i Drugog svjetskog rata.