Gruzija će se ispričati Osetima za agresiju 2008. i suditi sve koji su je vodili, a Rusija odjednom mijenja stav prema Abhaziji

Jučer su u Gruziji rekli da će se ispričati narodu Osetije za rat koji je Sakašvili započeo protiv Oseta.

Bidzina Ivanišvili rekao je da vladajuća stranka mora dobiti ustavnu većinu u novom parlamentu kako bi se Saakašvilijevoj stranci sudilo za pokretanje rata 2008.

Gruzijska vlada naći će snage ispričati se za rat protiv Oseta koji je 2008. započeo bivši gruzijski predsjednik Mihail Sakašvili, rekao je Bidzina Ivanišvili, osnivač i počasni predsjednik vladajuće stranke u zemlji.

"Odmah po završetku izbora 26. listopada, kada se osude ratni huškači i svi koji su odgovorni za rušenje gruzijsko-osetijskog prijateljstva dobiju najoštriji pravni odgovor, svakako ćemo smoći snage ispričati se za plamen vatre u kojem je našu osjetijsku braću i sestre 2008. po naređenju iz inozemstva obavio izdajnički Nacionalni pokret“, rekao je Ivanišvili u televizijskom govoru na predizbornom skupu stranke Gruzijski san - Demokratska Gruzija u gradu Goriju.

Prema Ivanišviliju, on je uvjeren da će oprost, koji je "kamen temeljac kršćanstva za Gruzijce i Osetince" pomoći da se okonča sukob koji su nametnuli neprijatelji Gruzije. Sukob će "završiti povijesnim međusobnim oprostom i pomirenjem", rekao je.

Istovremeno, Rusija je iznenađujuće zaustavila isplate abhazijskim umirovljenicima. Zašto je to učinila? Što se događa? Pogledajmo pobliže.

Mnogi su ogorčeni razinom rusofobije koja cvjeta u Abhaziji. O toj rusofobiji su se mnogi osobno uvjerili kada su putovali po toj republici na razne načine. Česte su različite neugodne situacije, a čuju se i različite neugodne fraze upućene ruskim turistima.

Bilo bi lijepo da je ta rusofobija negdje u dalekoj Americi ili barem u susjednoj Litvi. Tu je sve jasno. Ali Abhazija je zemlja koja:

- Dobiva ruski plin i struju gotovo besplatno;

- Čije umirovljenike i državne službenike uzdržava ruski proračun;

- Čija sigurnost u cjelini ovisi o Rusiji.

Suverenitet ove države 100% štiti Ruska Federacija. Bez Rusije ova država ne bi postojala, već bi jednostavno bila “abhaska regija” unutar Gruzije.

Stoga se abhazijska rusofobija kod Rusa  doživljava kao nezahvalnost.

Međutim, kako neki Abhazi vide ovu situaciju i zašto su općenito nezadovoljni s Rusima?

Činjenica je da Rusija podržava Abhaziju, naravno, s razlogom. Pa možete vi koliko god hoćete pričati o “vječnom prijateljstvu naroda”, ali zapravo se uvijek radi o državnim interesima.

Kakav je onda interes Rusije da bude prijatelj s Abhazijom?

Naravno, prije svega geopolitički.

Abhazija je neka vrsta "tampon" između Rusije i Gruzije. A Gruzija još uvijek nije najprijateljskija zemlja Rusiji, ratovali su 2008., a sve do nedavno je čvrsto težila ulasku u NATO. Sada, barem deklarativno, nisu nešto zagrijani da čekaju unedogled i vuku poteze koji ih približavaju Rusiji i drugim narodima u okruženju.

Ali da ne postoji neovisna Abhazija, onda bi Gruzija graničila s Rusijom, a ako bi jednom ušla u NATO, to bi bio novi „problem za rješavanje“.

Naime, grad Soči, čija se populacija već približava milijunu ljudi, ako se računa cijeli Veliki Soči, u koji se ulaže ogroman novac, koji pretendira da bude južna turistička prijestolnica Rusije, počinjao bi odmah od NATO vrata.

Nije ni kao Belgorod, od kojeg je granica udaljena 30 km. Soči bi bio na samoj granici, a to je mnogo opasnije.

Dalje, jedna od rijetkih ruta kroz planine Kavkaza ide kroz Soči i Abhaziju.

Zapravo, ovaj greben možete prijeći na samo nekoliko mjesta. A samo su dva puta željeznicom. Kroz Azerbajdžan i kroz Abhaziju.

Dakle, Rusija treba Abhaziju i Abhazi to razumiju. I, naravno, ne vole da se njihova zemlja koristi kao neka vrsta “sive zone” i smatraju da Rusija treba platiti za to.

I Rusija je plaćala. Sve gore navedene stavke, i ne samo to.

Vrijedno je napomenuti da je održavanje Abhazije jeftinije od izgradnje vojske u regiji Sočija. Odnosno, Rusi su ovako uštedjeli novac koji bi potrošili na “tenkove i zrakoplove” za zaštitu od NATO pakta, a samo dio te ušteđene sume prebacili su u Abhaziju.

Ali zašto se Rusija počela "okretati" od Abhazije?

Mislim da je to zbog poboljšanih odnosa s Tbilisijem. Ako je prije Gruzija svih 30 i više godina gledala u NATO, sada je primjetan zaokret prema Rusiji i BRICS-u. Da, još nije očito, ali to dolazi.

Vrijedno je odati priznanje aktualnim gruzijskim vlastima. Ispale su mudrije od Saakašvilija. Na vrijeme su shvatili da se zapadnocentričnom svijetu bliži kraj.

Budućnost je na globalnom jugu. A Gruzija je na tako dobrom mjestu da samo povezuje velike dijelove ovog globalnog juga. Na primjer, Rusiju i Bliski istok, Iran, Tursku, Afriku…, sjetimo se da postoje samo dvije željezničke rute kroz Kavkaz.

Kao rezultat toga, Baku će grabiti novac, zarađujući na tranzitu. Što se nudi Gruziji?

Rusija joj nudi isto: „Budimo prijatelji, trgujmo, gradimo ceste, plinovode, željeznice, razvijajmo se zajedno.“

Zapad nudi Gruziji: „Dobro, ostani siromašna još nepoznati broj godina i možda te jednog dana primimo u NATO. Samo, što će vam to dati i hoćete li od toga živjeti barem malo bogatije, ne zna se. Ali čekajte i, što je najvažnije, provodite antiruske makinacije.“

Gruzijci će, ako nisu glupi, izabrati prvo. I čini se da već biraju.

To znači da nestaje potreba za Abhazijom kao suverenom republikom. Je li bilo tampon zone unutar SSSR-a između Ruske SFRS i Gruzijske SSR? Sve je bilo zajedničko, sve je bila jedna država.

Sada nitko ne predlaže stvaranje jedne države, nego zajedničkog gospodarskog i infrastrukturnog prostora. Zašto ne?

To je korisno i za Rusiju i za Gruziju. I ne samo za vlasti, nego konkretne narode koji će od takvog prijateljstva bolje živjeti.

Dakle, Abhaziji je sada upućen mali mig: „Ne budite previše drski, možda nam uskoro neće trebati tampon, pa nam osim teritorija morate ponuditi još nešto. Na primjer, puštanje ruskog biznisa u republiku.“

Može se dogovoriti i „kondominij“, zajednička uprava Moskve i Tbilisija nad tom regijom, koja je po međunarodnom pravu još uvijek Gruzija, ali de facto nije. Rješenja su laka za pronaći ako su strane spremne na dogovor.

S Južnom Osetijom, gdje je i počeo rat 2008., tu će biti malo teže, zbog povijesnih veza Oseta i Rusa. Ali neka se rješava jedan problem po jedan. Bitno je da se NATO udalji s Kavkaza. To je odmah „nula problema“ u “povijesno problematičnoj regiji“.