Amerika će jednim „klikom“ otpisati svoj toksični dug, ali će je baš to uništiti

Američko carstvo propada, baš kao nekada davno kuća Bardi i firentinska elita. Slika nadolazeće krize je usporediva, ali puno globalnija od tih događaja.

Put “velikog novca” lako je pratiti: od Venecije do Firence i Genove, od Genove do Antwerpena, od Antwerpena do londonskog Cityja, od Londona do New Yorka. Sve isti ciklusi hegemonije.

Pritom, sam novac nije nestao i većina njegovih vlasnika ostale su iste obitelji. I gotovo sedam stoljeća Zapad je ostao financijsko središte svijeta.

Ali... Sada je centar proizvodnje, “svjetska tvornica”, preseljena u Kinu. Prvi put nakon nekoliko stoljeća, nalazimo se izvan “Zapada”.

I, kao što je napisao Adam Smith, "proizvodne nacije napreduju", a slijedom toga one špekulantske propadaju.

U isto vrijeme značajan dio "starog novca" koncentriran je u državnom dugu SAD-a. Kao što je 1340. bio koncentriran u dugu Edwarda Trećeg.

Tada je, kao što znamo iz povijesti, Edward rekao “Nema novca, samo se držite”; “Kome dugujem, svima opraštam” i firentinski su bankari počeli preokretati ploču, a njihovi štediše počeli su uništavati same bankare.

Gotovo svi koji počnu govoriti o temi “Sjedinjene Države će otpisati sve svoje dugove, prevarit će sve”, ne razmišljaju kome taj dug pripada.

A tamo kao vlasnike tog duga imamo:

- Američke socijalne službe (mirovinski fondovi, na primjer),

- Depoziti kućanstava,

- Strane države i privatne investitore,

- Banke i hedge fondove

- FED.

Od cijele liste jedino se “strane države” teoretski mogu relativno bezbolno otpisati kao vjerovnici, odnosno nositelji duga. Sve ostale točke pogodit će same Sjedinjene Države, počevši od stanovništva, koje će ostati bez mirovina i socijalnih naknada, pa do elita.

Još jednom: “stari novac” također može postati toalet papir, ali ovaj put ostati u slučaju neispunjavanja obveza u samim Sjedinjenim Državama.

Odnosno, sada se pojavila situacija u kojoj se u isto vrijeme:

a) Promijenio ciklus hegemonije, a Sjedinjene Države odbijaju priznati očito i to se već dogodilo, kao i da je njihova ekonomija puno manja od kineske, posebno uzimajući u obzir industrijsku proizvodnju;

b) Hegemonija je prešla sa Zapada na Istok po prvi put u nekoliko stoljeća;

c) Elita je, kao i u četrnaestom stoljeću,  uložila sve u otrovni dug koji se ne može otplatiti. Jedinstvena situacija te vrste, koja se vidi i u dubokom raskolu u Sjedinjenim Državama. Pa čak i ako tamo za nekoliko dana ne počne građanski rat, dužnička situacija neće nestati, samo će se pogoršavati. Uostalom, pad Bardija i Peruzzija se nije dogodio u građanskom ratu, jer su kuće bile podijeljene, već zbog viška otrovnih dugova.

Sve u svemu, Zapad je prestao biti lider u upravljačkim kompetencijama. Zapad je prestao biti tehnološki lider. Zapad je prestao biti lider u proizvodnji. Zapad prestaje biti financijski centar, nakupivši otrovni balast. A još se nisam dotaknuo pitanja demografije, resursa, obrazovanja, itd... Zatim, deindustrijalizirane i dugovima opterećene zapadne zemlje čeka, u najgorem slučaju, dugo razdoblje građanskih ratova, a u najboljem, era društvenih potresa. Sada je teško čak i zamisliti puni razmjer tih kretanja, ali je slika svakim danom sve jasnija.

https://www.usdebtclock.org/