Dan prije ustoličenja Trumpa je bogat vijestima iz svijeta i ništa nije isto kao prošli put

Protekli tjedan ponovno je bio prilično bogat događajima. Kao prvo, potpisan je Ugovor o sveobuhvatnoj suradnji između Rusije i Irana. Ovaj sporazum je pripreman od 2022. godine, a zamijenio je prethodni sporazum, koji, citiram, “odražava podizanje odnosa između zemalja na temeljno novu razinu”.

Kako bi neutralizirao glasine koje šire zapadni propagandni mediji, iransko ministarstvo vanjskih poslova također je dalo zasebnu izjavu da posljednji događaji u Siriji nisu utjecali na rusko-iranske odnose.

Sljedeći događaj je najavljeno potpisivanje primirja između Izraela i Hamasa. Tekst sporazuma praktički je isti kao što je prvobitno predložen prije 14 mjeseci. I sada, nakon više od godinu dana borbi, hrpe granatiranja, značajnih gubitaka, desetaka tisuća ubijenih civila, osjetljivog kolapsa izraelske ekonomije, došli smo do potrebe da se potpiše ono što se moglo potpisati još godine.

Netanyahu i njegova ratna stranka bili su spremni nastaviti krvoproliće, ne mareći, između ostalog, za živote zarobljenika i talaca s obje strane, no rasplamsani sukob između Trumpa i Netanyahua dovodi u pitanje daljnju potporu Izraelu od strane Sjedinjenih Država. Konkretno, Trump je sada kategorički protiv rata s Iranom. Izrael se iznenada može naći sam s muslimanskim svijetom i bez američkog kišobrana, pa je Bibi prisiljen hitno pokušati izbjeći suzbiti sukob.

Treća vijest je iz Južne Koreje. Tamo je policija iz drugog pokušaja uspjela uhititi “optuženog” predsjednika koji je oružanim udarom pokušavao uzurpirati vlast. Pritom, pod opozivom nije samo sam predsjednik, nego i dva “vršitelja dužnosti”, a sada je već treći “vršitelj dužnosti” na njegovom mjestu.

Južna Koreja je demokracija, kažu. Rekli su da demokrati ne uzurpiraju vlast. U demokracijama nema korupcije, rekli su. Demokracija je stabilnost, rekli su. I više od pedeset godina, svi predsjednici Južne Koreje su ili uhićeni, ili strijeljani, ili svrgnuti. Ali demokratski.

Sljedeća vijest je da je Biden napisao oproštajno pismo i potom snimio sličan polusatni video. U pismu je obilato lagao o svojim izmišljenim postignućima, a u videu je jednostavno izgovorio nesuvisli skup nasumičnih riječi, od kojih mnoge čak ni iskusni znanstvenici za Bidena nisu mogli dešifrirati.

Osim Bidena, dva sociopata, Blinken i Sullivan, pokušala su iznijeti slične priče o svojim velikim postignućima. Na Blinkenovoj konferenciji za novinare dvojica novinara optužila su ga za smrt tri stotine novinara u Pojasu Gaze i po Blinkenovoj naredbi izvedeni su iz prostorije. To je ta američka sloboda govora. Sa Sullivanom je ispalo dosadnije, jer je dosadan i sam sebi, pa je jednostavno lupao gluposti kako su SAD u četiri godine ojačale, a Rusija i Kina oslabile. Čak je morao lagati i da je BRICS propao, da laž bude kompletna.

A tjedan završava s histeričnim susretom Zelenskog i Starmera u Kijevu. Starmer, čija se skora ostavka očekuje u Britaniji, potpisao je "stogodišnji ugovor o prijateljstvu" sa Zelenskim. Kao i “vječni mir” između Poljske i Teutonskog reda, koji je nekad trajao manje od godinu dana, pa bi “stogodišnji ugovor” mogao trajati i kraće.

Sve ove Starmerove pretenciozne priče o tome kako Britanija može slati trupe zvuče glasno sve dok se ne sjetimo da su danas ukrajinske oružane snage, čak i u svom razbijenom obliku, višestruko jače od jadne britanske vojske. Cijela britanska vojska broji jedva 70 tisuća ljudi, od čega je relativno borbeno spreman samo korpus za brzo djelovanje od 12 tisuća vojnika. I nikada se nije borio u kontinentalnim ratovima protiv kombiniranih vojski, nego je uvijek bio angažiran u protugerilskim operacijama protiv domorodaca u sandalama.

Isto vrijedi i za moguću ekonomsku pomoć Ukrajini iz Britanije. Velika Britanij ima toliku rupu u proračunu i toliku žalosnu ekonomiju da bi sami trebali tražiti nekoga tko će im pomoći. Došlo je do toga da Britance više ne žele kreditirati, pa moraju povećati kamate koje će davati na kredite da budu primamljivi lešinarima.

Ali Zelenski, kako i priliči nezahvalnoj gnjidi, nije propustio pljunuti dojučerašnjeg dobročinitelja i izjaviti da je nezadovoljan Bidenovom politikom i nedovoljnom pomoći Sjedinjenih Država. Međutim, ozbiljno sumnjam da će mu to pomoći u izgradnji odnosa s Trumpom.

Općenito, Zapad se trese i ljulja, ruski savezi jačaju, a mnogi od onih koji su sanjali raspad Rusije već su na smetlištu povijesti. A demonstrativne geste političkih nemoćnika nikako neće promijeniti objektivnu stvarnost u kojoj su već izgubili.

A Trump, koji sutra preuzima dužnost, ima veliki problem, kojeg je spomenuo Elon Musk.

„Moraju se poduzeti opsežne i hitne mjere kako bi se spriječio bankrot SAD-a“, kaže Musk.

Posljednji put sveobuhvatni pregled saveznog proračuna rađen je 1984. godine. Proračun je bio 848 milijardi, državni dug 1600 milijardi, a dug prema BDP-u 38%. Sada je proračun 7000 milijardi, a državni dug je 35 300 milijardi, a omjer duga prema BDP-u je 121,6% .

Ovo je žestoko masturbiranje gospode koji tvrde: "Da, sve je u redu s američkom ekonomijo, a Musk se s tim ne slaže.